Rodio sam se u Londonu, srcu zapadnog svijeta. Rodio sam se u eri televizije i na pocetku svemirskih putovanja, u vrijeme kada je tehnologija dosegla vrhunac u Britaniji, zemlji koja je poznata po svojoj civilizaciji. Odrastao sam u ovom drustvu i skolovao se u katolickoj skoli gdje su me naucili krscanskom poimanju zivota i vjere. Naucio sam sto se trebalo znati o Bogu, o Mesihu a.s., o predodredjenju, o dobru i zlu. Mnogo su mi govorili o Bogu, a malo o Mesihu, a jos manje o Svetom duhu.

Sve vrste sredstva informisanja oko mene bile su usmjerene ka materijalizmu. Ucili su nas da je imetak istinsko bogatstvo, a da je siromastvo prava propast. Govorili su nam da je Amerikanac primjer bogatstva, a da je treci svijet primjer siromastva, gladi, neznanja i propasti!!! I zbog toga, potrebno je odabrati put bogatstva i taj put slijediti da bi se zivjelo sretno i lagodno. Tako se ispostavilo da filozofija zivota nema veze sa vjerom.

Krenuo sam ovim putem u zelji da postignem dusevno zadovoljstvo.

Poceo sam razmisljati o sredstvima uspjeha. Najlaksi nacin je bio da kupim gitaru, napisem i konponujem nekoliko pjesama i otpjevam ih pred ljudima. To sam i ucinio pod imenom Ket Stivens. Za kratko vrijeme, a tada sam imao samo 18 godina, snimio sam i izdao osam kaseta. Organizirao sam koncerte i poceo dobro zaradjivati. Vrlo brzo dostigao sam vrhunac. Kada sam se popeo na vrh, posmatrajuci dolje bojeci se pada.
Pocele su me obuzimati brige, zbog cega sam poceo mnogo piti alkohol. Dnevno sam pio citavu bocu alkohola, kako bih sakupio hrabrosti da pjevam. Imao sam osjecaj da ljudi oko mene nose maske i da niko ne otkriva svoje pravo lice. Nije se moglo bez licemjerja, ako si htio nesto prodati i zaraditi za zivot. Osjetio sam da je ovo zabluda i krivi put.
Zamrzio sam zivot i povukao se iz javnosti. Obolio sam od tuberkuloze, prebacen sam u bolnicu. Ovaj period koji sam proveo u bolnici bio je dobar za mene. Poceo sam razmisljati.
Vjerovao sam u Boga, ali crkva mi nije dala odgovor sta je to Bog. Nisam uspio predstavu o bozanstvu o kom govori crkva. Cijela prica bila je konfuzna.
Poceo sam razmisljati o svom putu u novi zivot. Imao sam knjiga o vjerovanjima Istoka. Poceo sam traziti mir i istinu. Osjecao sam da trebam nekuda krenuti, ali cilj nisam mogao dokuciti. Nisam se mogao pomiriti da ostanem nepomican, prazne glave. Poceo sam tragati i razmisljati o sreci koju nisam nasao u bogatstvu, ni u slavi, ni u crkvi. Poceo sam izucavati budizam i kinesku filozofiju.

Mislio sam da je sreca u tome da otkrijes buducnost i tako izbjegnes zlo koje ona donosi. Tako sam postao indeterminista vjerujuci u apsolutnu slobodu volje. Vjerovao sam u zvijezde, u horoskop, ali sam brzo uvidio da su sve to obicne gluposti. Potom, okrenuo sam se komunizmu, misleci da je spas u tome da podijelimo bogatstvo ovog svijeta na sve ljude. Medjutim, imao sam snazan osjecaj da je komunizam protiv prirode covjeka, jer normalno je i pravedno da budes nagradjen za svoj trud, a ne da ta nagrada ide u tudji dzep. Zatim sam poceo koristiti sredstva za smirenje kako bih prekinuo ovaj okrutni kosmar razmisljanja i konfuzije.
Poslije izvjesnog vremena shvatio sam da nijedna dogma nije u stanju da mi pruzi odgovor i pojasni tu istinu za kojom tragam. Pao sam u ocaj. U tom periodu nista nisam znao o Islamu. Vratio sam se svojoj vjeri i onome cemu me je crkva naucila, jer, shvatio sam da su sve ove dogme i obicna glupost, a crkva je, ipak, nesto bolja.
Ponovo sam poceo svirati i pjevati. Imao sam osjecaj da je muzika moja vjera i nista drugo osim nje. Pokusao sam biti predan ovoj vjeri i trudio se da sto bolje odradim taj posao, sto je bilo u skladu sa zapadnjackom idejom, a koja je proizvod crkvenog ucenja, da covjek moze postati savrsen kao Bog ako usavrsi svoj posao, preda mu se i zavoli ga.

Godine 1975. desilo se cudo. Moj stariji brat poklonio mi je primjerak Kur’an-i kerima.
Taj primjerak bio je kod mene kada sam posjetio Kuds u Palestini. Od te posjete poceo sam pridavati paznju ovoj Knjizi koju mi je poklonio brat, ali nisam znao sta sadrzi i o cemu govori. Nakon moje posjete Kudsu poceo sam tragati za prijevodom znacenja Kur’ana i to je bilo prvi put da razmisljam o Islamu.

Zapadnjaci smatraju da je Islam rasisticka i nacionalisticka vjera, a da su muslimani neobicni cudaci, svejedno bili Arapi ili Turci.
Moji roditelji porijeklom su bili Grci, a oni mrze Turke muslimane. Zbog toga je bilo logicno da mrzim i Kur’an, Knjigu u koju vjeruju Turci. Ipak, odlucio sam da izucavam Kur’an i iscitam prijevod njegovog znacenja. Mislio sam da nema nista u tome, ako pogledam sta sadrzi Kur’an.

Na samom pocetku primjetio sam da Kur’an pocinje U IME ALLAHA, a ne u necije drugo ime.
Recenica: U IME ALLAHA MILOSTIVOG, SAMILOSNOG, ostavila je dubok trag u mojoj dusi. Potom, FATIHA, pristup Kur’anu: HVALA ALLAHU, GOSPODARU SVIH SVJETOVA, sva hvala pripada Allahu, Stvoritelju svjetova, Stvoritelju svega stvorenog.

Sve do tog trenutka mao sam sta znao o Bogu, jer su mi govorili: Bog je jedan podijeljen u troje!
Kako!?
Ne znam.
Govorili su nam da nas Bog nije Bog Zidova!!

Medjutim, Kur’an istice obozavanje jednog i jedinog Allaha, Gospodara svih svjetova, istice da je Stvoritelj jedan i da nema druga s kojim dijeli moc. Ovo je za mene bilo nesto sasvim novo.

Prije nego sto sam dosao u susret sa Kur’anom mislio sam da postoji neki sklad medju silama koje mogu ciniti cuda. Ali sada sam shvatio islamsko glediste: Jedino Allah moze uciniti sve, a uz to ide i vjerovanje u Sudnji dan, da je Ahiret vjecan, da covjek nije gomila mesa koja ce vremenom postati prah, kao sto biolozi kazu.
Islam uci da ono sto budes radio na ovom svijetu odredit ce tvoju sudbinu na Ahiretu. Kur’an-i kerim pozvao me Islamu i ja sam se odazvao tom pozivu, a crkva koja me je unistila, unesrecila i u ocaj bacila, koja mi nije mogla odgovoriti na pitanja o mom bicu i dusi, ona me je poslala Kur’anu.

U Kur’anu sam primjetio nesto cudno: on ne lici na ostale objavljene knjige, ne sastoji se od odlomaka i opisa koje sam vidio u ostalim vjerskim knjigama koje sam citao, na njegovim koricama nije stajalo ime autora. Tako sam shvatio sustinu Objave koju je Uzviseni Allah objavio Svome Poslaniku.
Sada mije bila jasna razlika izmedju Kur’ana i Jevandjelja koje su pisali razliciti autori na osnovu raznih prica.

Pokusavao sam naci gresku u Kur’anu, ali je nisam nasao. Cijeli Kur’an bio je u skladu sa idejom cistog i istinskog jedinstva. Poceo sam shvacati sta je to Islam. Kur’an nije bio samo jedna Objava. U njemu sam nasao imena svih Poslanika, koje je Uzviseni Allah pocastio. On medju njima nije pravio razliku. Ovo je bilo logicno, jer da nije tako onda ne bi postojalo jedinstvo svih Objava.
Tada sam shvatio kontinuitet Objave od pocetka stvaranja. Shvatio sam da su ljudi kroz historiju bili dvije vrste: ili vjernici ili nevjernici. Kur’an-i kerim odgovor je na sve moje nejasnoce i zbog toga sam bio sretan.

Otkrio sam ISTINU.

Nakon sto sam proucio cijeli Kur’an za godinu dana, poceo sam primjenjivati ideje na koje sam u njemu naisao. U to vrijeme imao sam osjecaj da sam jedini musliman na svijetu. Zatim sam razmisljao o tome kako i na koji nacin biti istinski musliman.

Zaputio sam se u London i javno obznanio svoj ISLAM, izgovarajuci:

ESHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH WE ESHEDU ENNE MUHAMMEDEN ‘ABDUHU WE RESULUHU!

Tada sam shvatio da je Islam teska i odgovorna zadaca i da kelime-i-shehadetom nisam zavrsio posao.

Osjecao sam se kao ponovo rodjen.

Znao sam kuda idem sa svojom bracom, Allahovim robovima, muslimanima, iako nikoga od njih ranije nisam poznavao.
Jer da sam ranije upoznao muslimana i on me pozvao u Islam, odbio bih njegov poziv zbog mizernog stanja u kojem se muslimani nalaze, a i zbog ruzne predstave o Islamu kakvu nude zapadni mediji, pa cak i muslimanski mediji, koji cesto iskrivljuju cinjenice o islamu i cesto podrzavaju izmisljotine i lazi neprijatelja islama koji nisu u stanju da pomognu svojim narodima koji su danas izlozeni moralnim, drustvenim i drugim bolestima.
Islamu sam dosao kroz njegov najbolji izvor, Kur’an-i kerim, a zatim sam poceo izucavati zivotopis Allahovog Poslanika saws koji je svojim ponasanjem i praksom poducio muslimane Islamu. Nasao sam veliko bogatstvo u zivotu Poslanika saws. Zaboravio sam na muziku.
Posavjetovao sam se sa bracom i rekli su mi da prestanem, jer muzika te zaokuplja od sjecanja na Allaha swt i moze biti veoma opasna. Vidio sam omladinu kako napusta svoje porodice i zive u duhu pjesama i muzike, a Islam to ne odobrava. On podstice i trazi izgradnju covjeka. A sto se tice miliona koje sam zaradio od mog prethodnog posla, muzike, sve sam ulozio u pozivanje Allahovom putu.

Ovo je prica poznatog britanskog pjevaca Keta Stivensa, kasnije JUSUFA ISLAMA, koji je odbacio slavu i milione nakon sto ga je Uzviseni Allah uputio na pravi put. Ovo kazivanje poklanjamo svim glumcima i pjevacima u nasem arapskom, islamskom i cijelom svijetu. Modza bude pouka onima koji pouku prihvataju.