AIDS - SIDA - Forum
HomeSign UpLog In ....:::: Sjetlost Vjere ::::.... Nedelja, 04-Dec-2016, 11:20 PM
  AIDS - SIDA - Forum Welcome Musafir | RSS

[ New messages · Members · Forum rules · Search · RSS ]
Page 1 of 11
Forum » Islamske Teme » Pokajnici » AIDS - SIDA
AIDS - SIDA
Mladi-MuslimanDatum: Petak, 18-Sep-2009, 4:57 PM | Poruke # 1
Super Level 10
Grupa: Super Administrator
Poruka: 419
Status: Offline
Bolna priča koju je mladić lično ispričao jednog turobnog dana, na pijac grada Haber na istoku Saudijske Arabije, sjedio sam u jednom restoranu i pijuckao kahvu. Dok sam čitao novine, primjetih djevojku lijepih očiju, privlačnog tijela i koketnog hoda. Prolazila je ispred gledajući me strasnim pogledom žednim moje ljepote, korpulentnosti i pedantnosti. Ustao sam bez ikakvog osjećaja i krenuo za njom. Ušla je u jednu prodavnicu. Nisam je mogao pratiti plašeći se ljudi iz obezbjeđenja - a ne Allaha - da me Allah sačuva. Okrenula se licem prema meni i bijelom, lijepom, nježnom i gracioznom rukom pokazala burmu i narukvice. Bez ikakvog osjećaja sam ušao u prodavnicu. Ona mi, učtivo, reče: „Molim vas, ako mogu dobiti vaš broj?“ Usmeno sam ga izdiktirao, a ona zapisala u bilježnici koja će nam izazvati probleme.

U posljednjim noćnim satima me je pozvala. Počeli smo

slatkorječivim i zadivljujućim govorom. Rekla je da je raspušćenica,

da ima veliki imetak i 31 godinu. Kada sam je vidio, pomislio sam

da je osamnaestogodišnjakinja. Nakon čestih razgovora, počeli smo dogovarati susret.

Na početku smo se susretali u restoranima. Prilikom susreta, nisam je

mogao poljubiti ili joj bar cjelivati ruku. Moje vezivanje za nju se

povećalo. Govorio sam sebi: “Ona je čestita, nikoga prije mene nije

upoznala. Ja sam u njenim očima divan mladić, jer sam obdaren

ljepotom.’’

Jednog dana me je nazvala:

- Želim da dođeš zbog nečega veoma važnog.

- Ja sam pod tvojom naredbom, živote moj!

- Želim da se sretnemo u restoranu za sat.

Sreli smo se u restoranu i počeli razgovarati. Rekoh joj:

„Živote, šta želiš da učinim za tebe?“ U tom trenutku, iz torbe izvadi

avionsku kartu, prve klase, za Kairo koja je glasila na moje ime i

boravak od tri dana u hotelu od pet zvjezdica. Također je izvadila

i ovjeren ček od deset hiljada saudijskih rijala rekavši: „Želim da

odeš u Kairo sutra kao što stoji u karti, odsjedneš u tom hotelu i

sretneš se s jednim čovjekom, evo ti njegov broj telefona. On će

te povesti u jednu agenciju. Ti ćeš, u moje ime potpisati s njim

dogovor o odjeći koja dolazi iz Pariza. Ovaj papir ti je punomoćje.

Molim te da to uradiš.“

Uzeo sam ovlašćenje i krenuo istog trenutka. Kamo sreće da

nisam. Kada sam stigao, u četiri sata poslije podne, riješio sam se

malo odmoriti. U devet sati, sam uzeo telefonski imenik i potražio

broj koji mi je dala. Kamo sreće da ga nisam tražio! Možete li

pretpostaviti ko je bio na tom broju? Moja prijateljica! Rekao sam:

„Da?“, a ona: „Došla sam da ti bolje pojasnim stvari. Dragi, dođi u

taj i taj apartman.“ Istog trena sam otišao i zatekao je u prozirnoj i

izazovnoj odjeći. Ko god bi je vidio u takvoj odjeći, ne bi se mogao

kontrolirati, osim onoga koga Allah zaštiti. Zagrlila me je i počela

ljubiti i dodirivati. Zaboravio sam se i imao odnos s njom, počinio

sam blud. Produžio sam rezervaciju na deset dana i svo vrijeme

ostao s njom. Nakon toga smo se istim avionom vratili sjedeći

zajedno. Letjeli smo, a nismo bili svjesni da je Uzvišeni Allah

iznad nas. Izgubili smo osjećaj o Njegovom postojanju. Ovako smo

proveli punu godinu. Imali smo odnose u njenom stanu, ali je često

dolazila i u moj, skromni stan.

Jednog dana sam s bratom bio u Rijadu, prijestolnici Saudijske

Arabije. Allah je odredio - imali smo saobraćajnu nesreću. Brat je

iskrvario, a meni se nije dogodilo ništa, hvala Allahu. Imao sam

svega nekoliko neznatnih povreda. Ljudi su se okupili oko nas,

došla su ambulantna kola. Prebačeni smo u obližnju bolnicu. Brata

su odmah uveli u operacionu salu. Doktor je tražio da mu dam krv,

jer smo istih krvnih grupa. Odgovorih da sam spreman. Odveli su

me do transfuzione sale i uzeli malu količinu zbog provjere. Bio

sam siguran u sebe. Ni na um mi nije padala žena s kojom sam

imao seksualne odnose. Nakon analize, uđe doktor tužnog lica. Ja

ga upitah:

- Doktore, šta se dogodilo mome bratu? Molim te, reci mi!

- Sinko, molim te da budeš čvrst vjernik u Allahovu odredbu.

Ustao sam sa kreveta i uzviknuo:

- Je li brat umro, je li umro?

- Ne.

- Šta se, dogodilo?

- Tvoja krv je zaražena HIV-virusom.

To me je ošinulo poput munje. Kamo sreće da se zemlja

otvorila i progutala me. Kada mi je ovo doktor rekao, onesvijestio

sam se. Pošto sam malo došao sebi, upitah doktora:

- Jesam li stvarno bolestan od te neizlječive bolesti? Allahu,

od kada sam u takvom stanju?

- Još nisi bolestan, samo nosiš virus koji će bit u tebi cijelog

života.

Dva dana po nesreći, brat je preselio. To me je jako rastužilo.

Nije mi bio samo brat, već i iskreni prijatelj koji me je, od prvog

trenutka, savjetovao da se klonim ove žene, jer sam mu ispričao

za našu vezu. Deset dana nakon bratove smrti, pozvala me je

prijateljica i rekla:

- Dragi, gdje si ti? Prošlo je puno vremena...

- Šta želiš?

- Šta ti je?

- Poginuo mi je brat u saobraćajnoj nesreći i žalostan sam

zbog njega.

- Kada te mogu vidjeti?

- Više se nećemo viđati.

Otvoreno sam joj rekao da je volim, ali da se više nećemo

viđati, jer joj ne želim nanijeti zlo.

Upitala me je zbog čega, ispričah joj za virus.

Upitala me je da li sam imao odnos s drugim djevojkama,

što sam negirao. Opet me je upitala da li sam ikada primao krv od

nekoga, što sam odbacio. Tada reče:

- Znači, moja namjera se ostvarila!

- Kakva namjera, ženo?

- Želim se osvetiti svim muškarcima zato što su uzrok moje

bolesti. Vidjet će to! Ti si prvi, a ostali su na putu.

Zatim me je pljunula i spustila slušalicu. Rekao sam:

- Dovoljan nam je Allah i divan je On zaštitnik. Ti, ženo,

imaš sidu!

Ostale riječi ne želim spominjati kako vam ne bi povrijedio

osjećanja. Sada imam 32 godine i još se nisam oženio. U dvadeset

devetoj godini sam bio pred ženidbom i tada sam se razbolio od ove

bolesti. Majka i braća i dalje insistiraju da se ženim. Odbijam, jer

sam zarobljenik ove opake bolesti. Oni to ne znaju, a ja je ne želim

prenijeti na suprugu i djecu. Obzirom da sam najstariji, otac me je

želio oženiti, ali je umro i ne dočekavši ispunjenje želje. Čak mi i

kolege s posla stalno spočitavaju da se trebam ženiti.

Sada sam pod velikim duševnim umorom. Imam 55 kg, iako

sam prije bolesti imao 68. Sve to zbog duševnog stanja i opake

bolesti koja će mi prije ili poslije okončati život.

Iskreno sam se pokajao, klanjam namaze i napamet učim

Kur’an, iako je, možda, kasno.

Ovo pismo šaljem svim muslimanima, braći i sestrama, ne

bi li se klonili svega što srdi Allaha, kao što je nemoral i druge

zabranjene stvari. Šaljem svoj savjet internetom i novinama i kažem:

život je lijep i njegova slast je ljepota, ali je pokornost Allahu ljepša...

Nije slast u nekoliko minuta spolnog odnosa na nedozvoljen način,

koji uništavaju tvoj život i bacaju te u Džehennem i probleme koje

ja danas, i svaki dan, preživljavam.

Ovu priču sam napisao iz ljubavi prema vama i straha za vas

od prljavih bolesti. Želim da vas ova moja priča približi Allahu i

pojača vaše vjerovanje, pa da vas šejtan ne može zavesti.

Očekujem da ćete moliti Allaha za moje izlječenje. Molim

Ga da nagradi svakog ko pomogne širenju ove priče.

 
Forum » Islamske Teme » Pokajnici » AIDS - SIDA
Page 1 of 11
Search:

 

Copyright @Svjetlost-Vjere © 2016
Free website builderuCoz