Svećenikov sin - Forum
HomeSign UpLog In ....:::: Sjetlost Vjere ::::.... Četvrtak, 08-Dec-2016, 5:02 PM
  Svećenikov sin - Forum Welcome Musafir | RSS

[ New messages · Members · Forum rules · Search · RSS ]
Page 1 of 11
Forum » Islamske Teme » Pokajnici » Svećenikov sin
Svećenikov sin
Mladi-MuslimanDatum: Petak, 18-Sep-2009, 5:23 PM | Poruke # 1
Super Level 10
Grupa: Super Administrator
Poruka: 419
Status: Offline
Znao sam ga od ranije. Iznova smo se susreli u avionu koji je letio iz Džedde u Pariz. Bio je naslonjen na jastuk sjedišta. Želio je malo dremnuti… Rekoh mu: „Es-Selamu alejkum, Ebu Muhammede. Gdje si ti, čovječe? Lijepa je slučajnost što te srećem u avionu, neću ti dozvoliti zaspati. Nema vremena za spavanje. Zar ne vidiš goste kojima trebaju da'va, savjet i uputa?! Ustani, možda Allah uputi nekoga tvojim sebebom, pa ti to bude bolje od velikog bogatstva. Zar mi nismo ummet da've? Zbog čega spavati? Nema spavanja nakon današnjeg dana!“ Podigao je glavu i upro pogled prema meni. Nije me poznao dok nije ustao.

Tada mi reče: - Doktor Serhan, nemoguće! Nisam te mogao vidjeti na zemlji, pa te nađoh na nebu. Dobro došao! Nisam očekivao da ću te vidjeti u avionu. Ali, istina, razmišljao sam o tebi. Očekivao sam da ću te vidjeti u Francuskoj ili Južnoafrièkoj Republici. Radiš li i dalje kao direktor Rabitine kancelarije? Reci mi, kakvi su ovi lijepi trenuci u kojima te vidim pred sobom u avionu? Ne mogu vjerovati svojim očima!

- Vjeruj, brate, vjeruj! Zar me ne vidiš da pred tobom stojim glavom i bradom. O čemu si razmišljao, vidim da si zamišljen?

- Da, razmišljao sam o jednom desetogodišnjaku koga sam susreo u Johanesburgu. Primio je islam, a otac mu je svećenik, nije prihvatio islam.

- Šta, dijete je primilo islam, a otac mu je svećenik? Molim te, ispričaj mi tu priču. Osjećam da se radi o lijepoj priči, punoj pouka. Hajde, tako ti Gospodara, ispričaj mi. To je priča nevjerovatnija od bajki, ali kada Allah nešto hoće On to i omogući! U Njegovoj ruci je vlast nad svim i On upućuje onoga koga hoće.

- Bio sam u Johanesburgu i klanjao u jednoj džamiji. Vidio sam desetogodišnjeg dječaka kako nosi bijelu arapsku odjeću. Na leđima je imao ogrtač koji se nosi u zemljama Zaljeva, a na glavi saudijsku mahramu. Začudio me je njegov izgled, jer se stanovnici Južnoafričke Republike ne oblače tako. Oni oblače pantalone i košulju, a na glavi stavljaju kapu; nose se slično indijskim i pakistanskim muslimanima. Prošao je pored mene i pozdravio me islamskim pozdravom.

Odgovorio sam mu na selam i upitao ga:

- Jesi li ti Saudijac?

- Ne, ja sam musliman i pripadam svim muslimanskim zemljama.

- Zbog čega, onda, nosiš odjeću karakterističnu za stanovnike Zaljeva?

- Ponosim se ovom odjećom, jer je odjeća muslimana.“

Pored nas je prošao njegov prolaznik koji mi reče: „Pitaj ga kako je prihvatio islam.“ Začudila me je ova opaska, te ga upitah: „Zar nije bio musliman?“ Zatim se okrenuh djetetu i upitah ga: „Zar od ranije nisi bio musliman i zar nisi iz muslimanske porodice?“ Pitanja se počeše gomilati, ali mi dijete reče: „Ispričat ću ti šta se dogodilo, od početka do kraja, ali, prvo reci odakle si?“

Rekoh da sam iz Mekke. Što je dijete čulo da sam iz Mekke, pohrlilo je k meni želeći me poljubiti i uzvikujući: „Iz Mekke, iz Mekke! Kako sam sretan što vidim čovjeka iz Mekke, Allahovog svetog grada. Želim vidjeti Mekku!“ Začudile su me dječakove riječi, te rekoh: „Tako ti Allaha, ispričaj mi svoju priču.“ Dječak poče pričati:

„Rodio sam se, od oca katoličkog svećenika, u američkom gradu Čikagu. Tu sam, u jednom američkom obdaništu, naučio čitati i pisati. Išao sam u crkvu. Otac je veliku pažnju poklanjao mom obrazovanju. Stalno me je vodio u crkvu i odredio čovjeka koji me je učio i odgajao. Otac bi me ostavljao u crkvenoj biblioteci da čitam dječije časopise i slikovnice s kršćanskim pričama.

Jednog dana, dok sam sjedio u biblioteci, ruka mi otiđe prema jednoj knjizi s police. Vidio sam naslov: Evanđelje. Knjiga je bila toliko stara da se skoro raspadala. Želio sam je prelistati. I, što sam je otvorio, pogled mi je pao na jedan red. Pročitao sam stih koji bi, ukratko, glasio: „Mesih je rekao: 'Nakon mene će doći arapski vjerovjesnik čije ime je Ahmed.'“ Puno me je začudila ova rečenica.

Požurio sam ocu, jednostavno, ali začuđeno ga pitajući:

- Oče, oče, jesi li pročitao ovu rečenicu u Evanđelju?

- Šta to?

- Ovdje, na ovoj stranici, nalaze se čudne riječi. Mesih kaže da će nakon njega doći arapski vjerovjesnik. Oče, ko je vjerovjesnik za koga Mesih kaže da je arapski vjerovjesnik, da će doći nakon njega i da će Mu ime biti

Ahmed? Da li je on već došao?

Vjerujte mi braćo, poželio sam da se putovanje oduži kako bih čuo čitavu priču. Rekoh:

- Ebu Muhammede, nastavi, vremena je malo!

- Nemoj me prekidati, ako želiš da završim priču.

- Polahko, Ebu Muhammede, želim što prije saznati kako se priča završava.

Ebu Muhammed je nastavio priču: „Otac je vikao na nevino dijete:

- Gdje si našao tu knjigu?

- Oče, našao sam je u crkvenoj biblioteci, u tvojoj privatnoj knjižnici.

- Pokaži mi je, pokaži mi tu laž i potvoru na Mesiha.

- Ali, oče, to je tu! Napisano je u knjizi, u Evanđelju, zar ne vidiš?

- Šta ti imaš s tim? Ti to ne razumiješ, još si mali. Idemo kući.

Otac me je povukao za ruku i odveo kući. Počeo je vikati i prijetiti da će mi uraditi razne stvari ako se ne okanim. Znao sam da postoji neka tajna, koju otac želi sakriti. Ali, Allah me je uputio da istražujem sve što je vezano za Arape i da tako dođem do cilja. Tražio sam neke Arape želeći ih pitati o ovome, našao sam jedan arapski restoran u našem gradu. Ušao sam u njega i pitao vlasnika za arapskog vjerovjesnika, a on me je uputio u džamiju gdje će mi bolje objasniti. Otišao sam u džamiju i pitao ima li Arapa.

Jedan od njih me upita:

- Zašto ti trebaju?

- Želim pitati za arapskog vjerovjesnika Ahmeda.

- Izvoli, sjedi. Šta želiš znati o arapskom vjerovjesniku?

- Pročitao sam u Jevanđelju, koje sam našao u crkvenoj biblioteci, da je Mesih rekao da će nakon njega doći arapski vjerovjesnik po imenu Ahmed. Da li je to istina?

- Da li si stvarno to pročitao? Sinko, ono što si rekao je istina. Mi muslimani smo sljedbenici tog vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s. Kur'anski ajet spominje to što si ti sada spomenuo.

Dijete je uzviknulo kao da je našlo izgubljenu stvar:

- Zar je to istina?

- Da, istina je. Sačekaj trenutak.

Čovjek donese primjerak prijevoda Kur'ana. Pročita ajet iz sure Saff u kojem Uzvišeni Allah kaže: I da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći.

Dječak je uzviknuo:

- Pokaži mi ga! Èovjek mu pokaza prijevod ajeta. Kada vidje, dječak uzviknu:

- Bože, isto kao u Evanđelju! Mesih nije slagao, već je moj otac. Šta trebam uraditi da bih postao sljedbenik ovog vjerovjesnika?

- Reci: Svjedočim da nema božanstva osim Allaha; da je Muhammed Allahov rob i poslanik; i da je Mesih Isa, sin Merjemin, Allahov rob i poslanik.

- Svjedočim da nema božanstva osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik i da je Mesih Isa, sin Merjemin, Allahov rob i poslanik. Donio je radosnu vijest o vjerovjesniku Muhammedu. Ovo je moj najsretniji dan. Otići ću ocu i obradovati ga.

Dječak sav radostan odjuri ocu svećeniku: „Oče, oče, spoznao sam istinu! Arapi žive u Americi, muslimani žive u Americi! Gledao sam Kur'an i vidio da spominje isto što i Evanđelje. Prihvatio sam islam. Oče, ja sam sada musliman. Hajde, prihvati i ti islam kao i ja, moraš slijediti vjerovjesnika kog je Isus najavio u Evanđelju!“ Svećenika kao da je ošinula munja. Dohvatio je sina i uvukao ga u sobu. Zatvorio ga je u tom sobičku i uskratio mu blagost, zahtijevajući isto i od drugih ukućana. Tako ga je držao više nedjelja. Donosili su mu hranu i piće, a zatim ga ponovo zatvarali.

Kada se pobojao da bi vlasti mogle saznati, nakon što se škola, u koju je dječak išao, počela raspitivati o njegovom odsustvu, i poslati ga u zatvor, odlučio je svoje dijete poslati roditeljima u Tanzaniju u Africi. Rekao je ocu da se ne odnosi blago i milostivo prema dječaku, a ako bude bilo potrebno da ga čak i ubije. U Africi ga neće niko tražiti. Dječak je otputovao u Tanzaniju, ali nije zaboravio islam. Počeo je tragati za Arapima i muslimanima dok nije našao džamiju. Ušao je i ljudima unutra ispričao šta mu se dogodilo.

Oni su se sažalili i počeli ga podučavati islamu, ali je njegov djed to otkrio. Uzeo ga i zatvorio kao što je to uradio i njegov otac, a zatim ga i mučio. Nije uspio dijete odvratiti. Zbog toga mu je pooštrio uvjete zatočeništva i mučenja.

Na kraju ga se želio osloboditi, te mu je u hranu stavio otrov. Međutim, Allah mu se smilovao. Kada je pojeo malo hrane, osjetio je bolove u crijevima i stomaku, te je to povratio. Zatim je pobjegao preko balkona i bašče i brzo otišao u džamiju. Džematlije su mu pružile neophodno liječenje, te ga je tako Uzvišeni Allah spasio. Nakon toga, dječak je zatražio da ga zaštite. Kasnije su ga prebacili u Etiopiju. Zaslugom ovog dječaka, desetine Etiopljana je prihvatilo islam.

- Šta, njegovom zaslugom je desetine ljudi prihvatilo islam?

Ebu Muhammed me je upozorio da, ako želim čuti priču do kraja, da šutim.

- Dječak mi je rekao: ,,Muslimani su se pobojali za mene, pa su me poslali u Južnoafričku Republiku, i sada sam ovdje. Prisustvujem predavanjima učenjaka i da'vetskim aktivnostima gdje god se nađem. Pozivam ljude islamu… Ovo je vjera istine, prirode, vjera koju nam je Allah naredio da slijedimo, posljednja vjera, vjera o kojoj je Isa, a.s., donio radosnu vijest da će nakon njega doći vjerovjesnik Muhammed i da ga svi trebaju slijediti.

Kada bi kršćani slijedili ono što je došlo u istinskom kršćanstvu, uspjeli bi i na ovom i na Budućem svijetu. Ovo poručuje Evanđelje koje nije iskrivljeno i koje sam ja našao u crkvenoj biblioteci u Čikagu. Uzvišeni Allah me je uputio na ovaj stih prvom stranicom koju sam otvorio i prvim redom koji sam pročitao. U ovoj knjizi sam pročitao: ,Mesih je rekao: 'Arapski vjerovjesnik će doći nakon mene i njegovo ime je Ahmed'“ ,,.Gospodaru, kako si Milostiv, kako si Veličanstven! Uputio si me odakle se i ne nadam, jer sam ja sin svećenika koji ovo negira!''

- Doktore, moje oči su zasuzile dok sam slušao to dijete. To je keramet… U tim godinama! Uzvišeni Allah ga je uputio kerametom koju ne mogu oslikati. Prešao je tolike prostore bježeći sa svojom vjerom. Poslušao sam ga, rukovao se s njim i poljubio ga. Rekao sam mu da će Allah, akobogda, preko njega dati veliko dobro. Dječak me je ispratio i vratio se u džamiju. Nisam zaboravio ono lice obasjano svjetlom i imanom, lice tog dječaka koji je sebe nazvao Muhammedom.

Ja sam se tada obratio Ebu Muhammedu:

- Čovječe, ostavio si utjecaj na mene! To je neobična priča. Probudio si mi želju da se vidim s tim dječakom.

Nisam ni završio, a službenik nas obavijesti da zauzmemo mjesta, jer uskoro slijećemo na pariški internacionalni aerodrom Šarl de Gol. Sjeo sam na svoje mjesto i ponavljao Allahove riječi: Ti ne možeš uputiti onoga koga ti hoćeš, već Allah upućuje onoga koga On hoće.

Kasnije sam otputovao u Južnoafrièku Republiku. Slika dječaka Muhammeda je i dalje bila u mojim mislima. Raspitivao sam se za njega, ali mi je rečeno da je otišao u drugi grad pozivati ljude u Allahovu vjeru. Puno sam želio se sresti s njim, i jednog dana, ako nam Allah dadne dug život, sresti ću se. Želite li se i vi sresti s njim?

 
Forum » Islamske Teme » Pokajnici » Svećenikov sin
Page 1 of 11
Search:

 

Copyright @Svjetlost-Vjere © 2016
Free website builderuCoz