Bivši luteranski nadbiskup, primio islam - Forum
HomeSign UpLog In ....:::: Sjetlost Vjere ::::.... Nedelja, 04-Dec-2016, 11:21 PM
  Bivši luteranski nadbiskup, primio islam - Forum Welcome Musafir | RSS

[ New messages · Members · Forum rules · Search · RSS ]
Page 1 of 11
Forum » Islamske Teme » Pokajnici » Bivši luteranski nadbiskup, primio islam
Bivši luteranski nadbiskup, primio islam
Mladi-MuslimanDatum: Petak, 18-Sep-2009, 5:59 PM | Poruke # 1
Super Level 10
Grupa: Super Administrator
Poruka: 419
Status: Offline
(Bio je 23. decembar, 1986. godine, dva dana prije Bozica, kada je nadbiskup Martin Dzon Mvaipopo obznanio svojoj kongregaciji (crkvenoj zajednici) da napusta krscanstvo a prihvata islam. Kongregacija je bila toliko paralizirana i sokirana vijescu da je njegov administrator/upravitelj ustao, pozatvarao vrata i prozore i izjavio crkvenim clanovima da je nadbiskupova pamet poremecena, sto znaci da je poludio.

Inace, kako je mogao tako izjaviti, kad je samo prije nekoliko minuta isti covjek (nadbiskup) svirao i pjevao tako inspirativno (dirljivo, ganutljivo)? No, oni su vrlo malo znali da se u dubini nadbiskupove duse krila odluka koja ce im duh srozati, a da je razonoda bila samo oprostajna zabava. Reakcija kongregacije je bila jednako sokantna! Pozvali su policiju da odvedu “ludaka”. Zadrzan je u pritvoru do ponoci kada je dosao sejh Ahmed Sejh, covjek koji mu je predstavio islam, da ga oslobodi pod kaucijom. Ovaj incident je bio samo mali pocetak udaraca sa kojim ce se suociti. Novinar el-Kalema Simfju Sesanti (Simphiwe Sesanti), razgovarao je sa luteranskim nadbiskupom Martinom Dzonom Mvaipopom, koji je roden u Tanzaniji, a cije ime nakon prihvatanja islama je Ebu Bekr Dzon Mvaipopo.)

Zasluga pripada bratu Sufjanu Sabelou iz Zimbabvea, koji je zainteresovao pisca/novinara, nakon slusanja nadbiskupovog govora u Islamskog centru u Durbanu, Juzna Afrika. Sufjan nije senzacionalist, ali te noci je cuo nesto vazno – nakon cega nije prestajao govoriti o covjeku! A ko i ne bi bio zaintrigiran nakon saznanja da je neki nadbiskup, koji nije samo dimplomirao, magistrirao, vec i doktorirao na bogosloviji, a nakon toga primio islam? Posto se naobrazba stecena vani cijeni, bio je to covjek koji je zavrsio crkvenu administraciju i menadzment u Engleskoj, a potom diplomirao, magistrirao i doktorirao u Berlinu, Njemacka!

Covjek koji je, prije primanja islama, bio generalni sekretar Svjetskog crkvenog koncila za Istocnu Afriku – pokrivajuci Tanzaniju, Keniju, Ugandu, Burundi i dijelove Etiopije i Somalije. U Koncilu crkava bio je rame uz rame sa predsjednikom Komisije za ljudska prava Juzne Afrike Barnijem Pitjanom i sa predsjednikom Komisije za rekonsilijaciju, biskupom Desmondom Tutuom.

Kao djecak asistirao je sveceniku, bio ponos svoje porodice, a u ocevim mislima rodila se ideja o sinovoj perspektivi. U pocetku skolovanja, prisjeca se dr Ebu Bekr Dzon Mvaipopo, u svakom pismu moj otac je pisao da zeli da postanem svecenik. Iako je zelio postati policajac, potcinio se ocevoj zelji. Za razliku od Evrope, u Africi se djeca uce da daju prednost roditeljskim nad svojim zeljama.

“Sine moj, prije nego sto zatvorim oci svoje (umrem), radovalo bi me da postanes svecenik”, govorio je otac sinu. Tako je otisao u Englesku na studij crkvene administracije i menadzmenta, zatim diplomirao u Njemackoj, vratio se i vrsio funkciju biskupa.

Kasnije se vratio u Berlin da magistrira i doktorira. “Cijelo to vrijeme sam odradivao posao, bez postavljanja pitanja.” Tek kad je zapoceo doktorat, poceo je istrazivati i sumnjati. Razmisljao je: “Postoji krscanstvo, islam, judaizam, budizam, razlicite vjere, a svaka tvrdi da je ona jedina ispravna. Sta je istina? Zelio sam istinu”, govori bivsi nadbiskup.

-2-

Tako je zapocelo njegovo istrazivanje, dok ga nije sveo na cetiri “glavne” vjere. Dobio je primjerak Kur’ana i zamislite sta se desilo! “Kada sam otvorio Kur’an, prve rijeci koje sam ugledao bile su: Kul huvallahu ehad! Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Utociste svakom! Nije rodio i roden nije, i niko Mu ravan nije!” (Sura Al-Ihlas), sjeca se on.

Tada je sjeme islama, do tada njemu nepoznato, prvi put posijano i tada je on otkrio da je Kur’an jedina objavljena knjiga gdje covjek nije umijesao svoje prste i nije nista izmijenio od pocetka njene objave.”Na zavrsetku svojih doktorskih teza rekao sam to, ne mareci hoce li mi dodijeliti doktorat ili ne – istina je to, a ja sam trazio istinu.”

U takvom stanju razmisljanja, pozvao je svog omiljenog profesora Van Burgera. ”Zatvorio sam vrata, pogledao ga pravo u oci i trazio da mi kaze koja je od svih vjera u svijetu istinita.” “Islam”, odgovorio je.”Zasto onda ti nisi musliman?”, pitao sam. Rekao mi je:”Prvo, mrzim Arape, a drugo, zar ne vidis sav ovaj luksuz koji uzivam? Zar mislis da bih se svega toga odrekao za islam”

“Razmisljajuci o njegovom odgovoru, razmisljao sam i o svom stanju, takoder”, sjeca se Mvaipopo. Njegova misija, njegovi automobili – sve to se pojavilo u njegovim mislima. Ne, on nije mogao prihvatiti islam, i za jednu cijelu godinu tu pomisao je iskljucio. Ali, onda su ga snovi progonili, kur’anski ajeti se pojavljivali, a ljudi u bijeloj odjeci nastavili dolaziti, narocito petkom, te vise nije mogao izdrzati.

Tako je on, 22. decembra, dva dana prije Bozica, zvanicno prigrlio islam. Da snovi koji su ga vodili nisu posljedica sujevjerne prirode Afrikanaca? “Ne, ja ne vjerujem da su svi snovi losi. Postoje snovi koji vas vode u pravom smjeru, a drugi u pogresnom. Mene su vodili u pravom smjeru – ka islamu”, kaze nam on.

Konsekventno, crkva ga je lisila kuce i automobila. Njegova supruga to nije mogla podnijeti, spakovala se, uzela djecu i otisla, i pored njegovog ubjedivanja da ona ne mora postati muslimanka. Kada je otisao do svojih roditelja, i oni su bili vec culi za dogadaj. “Moj otac mi je rekao da se javno odreknem islama, a moja majka je rekla da ne zeli cuti nikakve besmislice od mene”, sjeca se Mvaipopo. Bio je prepusten sam sebi. Upitan kako se sada osjeca prema roditeljima, kaze da im je oprostio i da je nasao vremena da izgladi odnose sa ocem prije nego je preselio na onaj svijet. ”Roditelji su bili samo stare osobe koje nisu posjedovale ispravno znanje. Nisu znale Bibliju ni citati… sve sto su znale je sto su cule od svecenika kad cita”, kaze on.

Na putu ka mjestu porijekla svoje porodice, u Kjelu, u blizini granice izmedu Tanzanije i Malavija, prenocio je u kuci jedne porodice koja je prodavala domace pivo. Tu je upoznao buducu suprugu, katolicku casnu sestru Gertrudu Kibveja, kojoj je danas ime Zejneba. Sa njom je putovao u Kjelu, mjesto na kojem ce, kako mu je rekao starac koji mu je ponudio prenociste, naci druge muslimane. No prije nego su krenuli na put, on je ujutro proucio ezan za

-3-

sabah namaz, sto je izazvalo seljane da izadu iz svojih kuca i upitaju njegovog domacina zasto je ugostio “ludaka”. “Casna sestra je objasnila da nisam lud, vec da sam musliman”, kaze on. Bila je to casna sestra koja mu je pomogla da plati lijecenje Anglikansko-misionarskoj bolnici, kada se tesko razbolio.

Jednom ju je upitao zasto nosi rozarij (krunicu, brojanicu sa krstom), na sto je odgovorila da to cini zato sto je Krist (Isa a.s.) razapet na krizu. “Ali, recimo, da je neko ubio tvog oca iz puske, da li bi hodala sa puskom na prsima? Hm! To je podstaklo casnu sestru na razmisljanje, njen um je bio “izazvan”, a kada joj je bivsi nadbiskup ponudio brak, odgovor je bio “da”! Vjencali su se tajno, a cetiri sedmice kasnije, pismom je obavjestila svoje pretpostavljene o svom odlasku (napustanju crkve). Kada je starac (amidza casne sestre), koji ga je primio na konak, cuo za njihovo vjencanje, nakon povratka njegovoj kuci, savjetovano im je da napuste kucu, jer je “stari covjek napunio pusku”, a da je sestrin otac “podivljao kao lav.”

I tako, iz nadbiskupove palace, dr Mvaipopo (Ebu Bekr) nastanio se u kuci koju je sam sagradio od blata. Nakon sto je radio i zaradivao za zivot kao generalni sekretar Svjetskog crkvenog koncila Istocne Afrike, poceo je zaradivati i raditi kao drvosjeca (dr nauka i generalni sekretar!!) i obradivati tudu zemlju. Kada nije radio to, javno je propovijedao islam. Nekoliko puta je kratkorocno zatvaran zbog propagiranja blasfemije protiv Krista.

Dok je bio na hadzu 1988. godine, dogodila mu se tragedija. Kuca mu je dignuta eksplozivom u zrak i, konsekventno, njegovih troje malodobne djece je poginulo. (Allahu ekber!) Mvaipopo se sjeca: “Biskup, cija majka i moja majka su kceri istog oca (polusestre), bio je upleten u zavjeru.” Umjesto da me to demoralizira, postignut je kontraefekat, jer se broj onih koji su primili islam povecao, ukljucujuci i njegovog punca.

1992. godine zatvoren je na deset mjeseci, zajedno sa 70 sljedbenika islama, koji su bili optuzeni za izdaju. Ovo se dogodilo nakon sto su neke prodavnice sa svinjskim mesom, protiv kojih je doktor govorio, dignute u zrak. On priznaje da je govorio protiv njih, ali i da postoji zakon od 1913. godine, koji zabranjuje barove, nocne klubove i prodaju svinjetine u prodavnicama u Daru Selamu, Tangi, Mafiai, Lindi i Kigomu (gradovi). Na srecu, bio je osloboden, i odmah potom pobjegao je u Zambiju, u egzil, nakon sto je obavijesten da se kuje zavjera da ga ubiju.

Kaze da je nakon pustanja iz zatvora, istog dana dosla policija da ga uhapsi. I, gle, sta se desilo! Zene su rekle:“Nema ni govora, nema sanse! Rekle su da ce se policiji suprotstaviti fizicki i onemoguciti moje hapsenje. Isto tako, zene su bile te koje su mi omogucile da predem preko granice neprimijecen. Obukle su me u zensku odjecu!”, kaze Mvaipopo. To je jedan od razloga zasto se divim zenama.

“Zene moraju zauzimati visoku poziciju, mora im se obezbijediti dobro islamsko obrazovanje….” Eto, tako je govorio bivsi nadbiskup, doktor Ebu Bekr Dzon Mvaipopo.

-4-

Hadzi Ebu Bekrova poruka muslimanima je: “Vodi se rat protiv islama … Preplavite svijet literaturom (knjigama, casopisima, novinama). Sve se cini da se muslimani osjecaju postidenim kada ih predstavljaju kao fundamentaliste. Muslimani moraju prestati sa individualistickim teznjama (sklonostima), moraju djelovati kolektivno. Ako zelis biti siguran i bezbjedan, moras braniti komsiju svog”, tvrdi on, urgirajuci na muslimane da budu hrabri, da znaju da nije nista nemoguce, da se postici moze sve kad se hoce, da valja raditi sve samo i jedino u ime Allaha, dzelle sanuhu, a ne osvrtati se na prigovore i uvrede bilo koga.

Preveo sa engleskog jezika Abdullah Hodzic, imam Bijele dzamije

Gracanica, 09.04.2008. godine

 
Forum » Islamske Teme » Pokajnici » Bivši luteranski nadbiskup, primio islam
Page 1 of 11
Search:

 

Copyright @Svjetlost-Vjere © 2016
Free website builderuCoz