....:::: Sjetlost Vjere ::::....
 Zar će Allah primiti pokajanje moje - Forum
[ Updated threads · New messages · Members · Forum rules · Search · RSS ]
  • Page 1 of 1
  • 1
Forum » Islamske Teme » Pokajnici » Zar će Allah primiti pokajanje moje
Zar će Allah primiti pokajanje moje
Mladi-MuslimanDatum: Petak, 18-Sep-2009, 6:33 PM | Poruke # 1
Super Level 10
Grupa: Super Administrator
Poruka: 419
Status: Offline
Trojica mladića sastali su se i upoznali u griješenju. Zatim, Allah, subhanehu ve te'ala, promijenio je njihovo stanje. Počeli su da obavljaju namaz, poste, uče Kur'an. Dogovorili su se da se svako jutro, sastanu sahat vremena prije sabah namaza i da idu u neki od mesdžida. Tamo bi klanjali noćni namaz i učili Kur'an. Na ovome su ostali dugo vremena. Svako jutro bi ustajali sahat vremena prije sabah namaza i odlazili u mesdžid. Jedno jutro, mladić koji je trebao da ode do ostale dvojice i da ih probudi, okasnio je. Do sabah namaza nije ostalo mnogo, oko pola sahata. Odlučili su da idu u mesdžid i da iskoriste i to malo vremena. Dok su išli kolima do mesdžida, pored njih je projurilo auto. Iz njega se čula glasna muzika. Jedan od mladića je rekao: "Šta mislite da odemo za ovim našim bratom! Da popričamo s njim! Možda ga Allah, subhanehu ve te'ala, uputi u ovoj noći."

Požurili su za autom iz kojeg se i dalje čula glasna muzika. Blicali su mu dugim svjetlima da stane. Ovaj, misleći da se radi o planiranoj tuči, zaustavio je auto pored puta i izašao. Bio je to mladić visoka rasta, širokih ramena, nabijenih mišića. Srditim glasom je rekao: "Ko to od vas želi da se bije?" Trojica mladića su mu se nasmijala i rekla: "Es-Selamu 'alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!" Mladić je rekao u sebi: "Onaj koji želi da se bije, taj ne naziva selam, ne priziva mir." Ali ... Ponovo je upitao: "Ko od vas želi da se bije?" Mladići su mu ponovo nazvali selam. Rekao je: "Ve alejkumu-s-selam. Šta želite?" Upitali su ga: "Zar ne znaš u kojem se vremenu ti sada nalaziš? U ovom vremenu Uzvišeni Allah se spušta na zemaljsko nebo i govori: 'Ima li nekoga ko traži oprosta pa da mu oprostim? Ima li nekoga da ima kakvu potrebu pa da mu udovoljim?' Brate naš! Boj se Allaha! Zar te nije strah Allaha Svevišnjeg?! Zar se ne bojiš Njegove kazne?! Zar te nije strah loše završnice?!" Upitao ih je: "Vi ne znate ko sam ja! Vi ne znate ko sam ja!" Upitali su ga: "A ko si ti?" Odgovorio je: "Ja sam Hassan! I džehennemska vatra nije stvorena osim za mene!" Rekli su mu: "Traži oprosta kod Allaha, subhanehu ve te'ala! Ne gubi nadu u Allahovu milost! Zar ne znaš da On Uzvišeni oprašta sve grijehe?! Zar nije tvoj Gospodar rekao: 'Uistinu, Allah neće oprostiti da Mu se mnogoboštvo čini, a oprostit će ono što je manje od toga.'" Mladići su ga stali savjetovati, podsticati na Allaha, subhanehu ve te'ala, govoriti mu o neizmjernoj Allahovoj milosti, o Džennetu i nagradama u njemu. Hassan ... Hassan je počeo da plače. Rekao je: "Ali, ja nisam ostavio nijedan grijeh a da ga nisam isprobao. A sada sam i u pijanom stanju. Zar će Allah primiti moje pokajanje?!" Odgovorili su: "Da i ne samo to, već će ti tvoja loša djela zamijenuti dobrim! Šta misliš da ideš i klanjaš s nama sabah namaz u obližnjem mesdžidu?" Hassan je pristao. Otišli su u obližnji mesdžid. Allah, subhanehu ve te'ala, je htio da imam na namazu uči ajete: "Reci: 'O Moji robovi! Ne gubite nadu u Allahovu milost, uistinu, Allah prašta sve grijehe!'" Hassan je prsnuo u plač. Kada je završio namaz Hassan je rekao: "Nisam osjetio slast namaza već dugo godina." Prisutni u mesdžidu su mu prilazili, hrabrili ga i zajedno s njim se radovali njegovoj tevbi, njegovom povratku. Nakon nekog vremena izašli su iz mesdžida. Mladići su upitali Hassana: "Gdje ti je babo?" Hassan je odgovorio: "Moj babo klanja u tom i tom mesdžidu. Obično ostaje u njemu radi spominjanja Allaha, subhanehu ve te'ala, i učenja Kur'ana sve dok Sunce ne odskoči." Svi zajedno otišli su do spomenutog mesdžida.

Sunce je već bilo odskočilo. Hassan je mladićima pokazao na svoga oca. Bio je to oronuli starac. Pogrbljen. Duge i sijede brade. Sijedih obrva, koje su uveliko prekrivale njegove oči. Jedan od mladića je prišao starcu i nazvao mu selam. Obavijestio ga je o Hassanovom dolasku. Starac, čim je čuo ime Hassan, počeo je da kune i dovi. Rekao je: "Hassane! Da Bog da Allah spržio tvoje lice vatrom! Da Bog da te Allah kažnjavao i patio kao što si i ti nas patio!" Čuvši te riječi Hassan je pao na koljena i počeo da plače. Prolaznici su zastajali i gledali prizor ispred sebe. Isti mladić je rekao starcu: "Ali, oče! Hassan je došao kao pokajnik!" -"Hassan se pokajao?!"-upitao je starac. Odgovorili su: "Da. Hassan se pokajao i okrenuo od svog dosadašnjeg života. Ovo jutro klanjao je s nama sabah namaz. Pridružio se karavani pokajnika i Allahovih dobrih robova." Starac je privio sina Hassana na svoje staračke grudi. Obadvojica su plakali. Starac je rekao: "Idemo sine da obradujemo staru majku." Otišli su do stare majke i obavijestili je o Hassanovu pokajanju. Majka je od silne radosti zaplakala. Kako i ne bi, kada se i Uzvišeni Allah raduje Hassanovu pokajanju iako Mu Hassanovi dojučerašnji grijesi nisu ništa mogli nauditi, kao što mu ni današnje Hassanovo pokajanje ništa ne koristi. Allahovu moć i vlast niko ne može umanjiti niti uvećati. Sve je samo u Njegovim rukama. Hassan se potpuno vratio Allahovoj vjeri. Iz dana u dan povećavao je ibadet Uzvišenom Allahu. Jedan dan, došao je starom babi i rekao: "Oče moj! Ja imam jednu molbu i molim vas da mi je ne odbijete." -"Reci sine šta ti treba"-babo mu kaže. -"Oče moj! I sam znaš koliko imam grijeha. Sam znaš koliko sam i kakve grijehe činio. Mislim da ništa ne može obrisati te grijehe, osim da za svaki grijeh pustim po jednu kap krvi iz svoga tijela. Oče moj! Želim da se borim na Allahovu, subhanehu ve te'ala, putu! Želim da uzdižem Allahovu, subhanehu ve te'ala, riječ! Molim vas da mi tu borbu na Allahovu putu ne zabranite!" -kaže Hassan. Stari babo iznenađen Hassanovom molbom kaže: "Zar sada sine da ideš? Zar sada da nas ostaviš? Obradovao si nas svojim povratkom! Obradovao si nas svojim islamom! Zar sada da nas ostaviš?!" Hassan kaže: "Oče moj! Ako me volite molim vas da me ne spriječavate! Molim vas da se ne uplićete između mene i moje pogibije na Allahovu putu!" Stari babo reče: "Dobro, ali pod uslovom da stara majka pristane." Hassan je otišao do stare majke i zatražio dozvolu od nje. Rekla je: "Zar sada sine da nas ostaviš, sada kada si nas obradovao svojim islamom i povratkom?" Hassan je odgovorio: "Majko moja! Molim vas, ako me volite, da se ne uplićete između mene i moga šehadeta!" -"Dobro, sine - stara majka kaže - tebi pripada ono što tražiš, ali pod uslovom da se sutra na Sudnjem danu zauzimaš za nas! Uslov je, da, ako preseliš kao šehid, budeš naš zagovornik na Sudnjem danu!" Hassan je otišao u borbu. Otišao je da uzdiže i promiče Allahovu, subhanehu ve te'ala, riječ. Nakon obuke od mjesec dana Hassan je postao iskusan i vješt borac. Došao je dan Hassanove pogibje. Došao je dan Hassanova susreta sa svojim Gospodarom, Allahom, subhanehu ve te'ala. Taj dan Hassan je mnogo klanjao, učio Kur'an, usluživao svoju braću mudžahide. Taj dan Hassan je osvanuo kao postač nadajući se Allahovoj milosti ... Allahovoj milosti i iftaru kod Njega Uzvišenog. Akcija je otpočela. Neprijatelj je istresao sve što je mogao po muslimanskim položajima. Subhanallah! Subhanallah! Sve ijedna granata je zakazala. Nije pogodila cilj, osim ... osim Hassanove granate. Brat koji nam prenosi o Hassanovoj pogibji priča: "Sišli smo s kote na kojoj smo bili ukopani. Primjetili smo da nam nedostaje Hassan. Svi smo bili na broju, izuzev Hassana. Vratili smo se do njega. Zatekli smo ga kako sav u krvi donosi tesbih na svoga Gospodara, slavi i veliča svoga Gospodara. Krv je izlazila iz svakog djelića njegova tijela -baš onako kako je to Hassan i priželjkivao - bila je to avionska granata. Upitali smo ga: 'Hassane! Hassane! Kako se osjećaš?' Nasmijao nam se blagim osmijehom i rekao: 'Ušutite! Tako mi Allaha, ja, uistinu, sada čujem glas hurija kako me dozivaju iza ovog brda!'" Subhanallah! Hassan, koji je nekada govorio: "Ja sam Hassan! I džehennemska vatra nije stvorena osim za mene!" Sada tog istog Hassana dozivaju prelijepe hurije i raduju se susretu s njim.

"Zar je onaj koji zna da je istina ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju: oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne krše obećanje; i oni koji poštuju ono što je Allah naredio da se poštuje i Gospodara svoga se boje i obračuna mučnog plaše; i oni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga, i koji molitvu obavljaju, i koji od onoga što im Mi dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim zlo uzvraćaju - njih čeka najljepše prebivalište, edenski vrtovi u koje će ući oni i roditelji njihovi i žene njihove i porod njihov - oni koji su bili čestiti - i meleki će im ulaziti na svaka vrata: 'Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!' A oni koji ne ispunjavaju dužnosti prema Allahu, iako su se na to čvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio da se poštuje, i čine nered na zemlji - njih čeka prokletstvo i najgore prebivalište!" (Prijevod značenja Er-Ra'd, 19-25)

 
Forum » Islamske Teme » Pokajnici » Zar će Allah primiti pokajanje moje
  • Page 1 of 1
  • 1
Search:


Copyright @Svjetlost-Vjere © 2024