Njegovim dolaskom prekinut je argument robova protiv Allaha, jer Uzvišeni je preko njega sve pojasnio i upotpunio je njemu i njegovom ummetu vjeru, znanje i naredbu. Pokornost njemu učinio je pokornošću Sebi, a nepokornost njemu nepokornošću Sebi. Zakleo se samim sobom da ljudi neće vjerovati sve dok ga ne budu uzimali za sudiju u meðusobnim sporovima. Obavijestio je da licemjeri žele sud drugih, a kada budu pozvani Allahu i Poslaniku, s.a.v.s., a to je poziv Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, s.a.v.s., oni se udalje i odu. Oni tvrde da samo žele dobro i uputu, kao što govore mnogi apologetičari, filozofi i drugi: ''Mi želimo lijepo predočiti sve stvari u njihovoj suštini'', tj. shvatiti ih i spoznati. Oni žele usaglasiti dokaze koje nazivaju ''racionalni dokazi'', a ustvari su to neznalački dokazi, sa dokazima koji su preneseni od Poslanika, s.a.v.s., ili kažu da žele usaglasiti Šerijat i filozofiju, kao što govore mnogi novotari iz reda pobožnjaka i sufija: ''Želimo postići dobra djela'', tj. usaglasiti Šerijat sa neistinom koju zagovaraju i koju nazivaju hakikat (hakaik – istine i činjenice), a ustvari su to neznanje i zabluda. Tako mnogi apologetičari kažu: ''Želimo činiti dobro putem lijepog ophoðenja i politike, te je usaglasiti sa Šerijatom'' i sl.

Svaki onaj koji traži da mu se u pitanjima vjere sudi po onome što je došlo mimo Poslanika, s.a.v.s., i smatra to lijepim, smatrajući da time objedinjuje ono s čime je došao Poslanik, s.a.v.s., i ono što mu se suprotstavlja, imat će udjela u tome. Ono s čime je došao Poslanik, s.a.v.s., je potpuno i dovoljno. U tome je sadržana svaka istina, ali nemar je obuzeo mnoge koji se njemu, s.a.v.s., pripisuju, pa u mnogim pitanjima vjere nisu znali ono s čime je došao, pa čak ni u mnogim pitanjima ibadeta, a ni pitanjima šerijatske politike i voðstva. Poslanikovom, s.a.v.s., šerijatu su, zbog svojih mišljenja i slijepog slijeðenja, pripisali ono što mu ne pripada, a iz njega izbacili dosta onoga što mu pripada. Razlozi lutanja ovih su zabluda i nemar. Zbog neprijateljstva, neznanja i licemjerstva ovakvih namnožilo se licemjerstvo, a iščezlo je obilno znanje poslanstva.

Potpuno istraživanje, razmatranje i potpuni idžtihad bivaju samo u onome s čime je došao Poslanik, s.a.v.s., kako bi se takvo znanje saznalo, u njega se vjerovalo i po njemu se, u vanjštini i nutrini, postupalo. Samo na ovaj način takvi se tekstovi istinski čitaju i od njih se ništa ne zapostavlja.

Ako rob nije sposoban saznati nešto od toga ili prakticirati, neće zabranjivati ono što ne može učiniti ili shvatiti od onoga s čime je došao Poslanik, s.a.v.s. Dovoljno mu je da sa njega spadne pokuda zbog njegove nemoći, ali se mora radovati činjenici da to drugi prakticiraju i treba biti zadovoljan time, te željeti da i on to izvršava. Dužnost mu je izbjegavati vjerovanje u jedan dio (šerijatskih tekstova), a nevjerovanje u drugi dio. Vjerovat će u čitavu Knjigu i paziti da u nju nešto strano ne uðe, bilo da se radi o predajama ili mišljenjima, i ne smije, uvjerenjem ili praksom, slijediti nešto što nije od Allaha, kao što Uzvišeni kaže: "I ne miješajte istinu s neistinom, tajeći istinu iako vi znate." (El-Bekare, 42.)

Ovo je bio pravac prvih generacija koje su prednjačile po dobru. To je put i onih koji ih slijede po dobru do Sudnjeg dana, a najprije su to prethodnici iz prvoga doba koji su se nazivali tabiinima, a zatim oni poslije njih. Od njih su imami u vjeri kojima ovaj umjereni ummet svjedoči njihov imamet.

Od Ebu Jusufa, Allah mu se smilovao, prenosi se da je rekao Bišru el-Merisiju (On je Bišr b. Gajjas el-Merisi Ebu Abdur-Rahman, mu'tezilski pravnik koji je optužen za otpadništvo. Uzeo je islamsko pravo od Ebu Jusufa. Predvodnik je merisijske grupacije, a o njemu je El-Lisanu rečeno: ''Zalutali novotar, od njega ne treba prenositi, nema nikakve počasti.): ''Poznavanje kelama (apologetike) je neznanje, a neznanje o kelamu je znanje.'' Kada čovjek postane voða u kelamu za njega se kaže ''zindik'' – otpadnik, ili ''rumije biz-zendeka'' – optužen je za otpadništvo. Pod neznanjem o kelamu mislio je na uvjerenje o neispravnosti kelama i to je korisno znanje, ili je mislio na udaljavanje i neobaziranje na njega. Ovako čovjek čuva svoje znanje i razum, pa se stoga ovakav postupak naziva znanjem. Allah najbolje zna.

Takoðer je rečeno: ''Ko bude tražio znanje putem kelama, postat će otpadnik. Ko bude tražio znanje putem alhemije, bankrotirat će. Ko bude tražio čudne hadise, slagat će.''

Imam Šafija, Allah mu se smilovao, kaže: ''Moja presuda o apologetičarima glasi: treba ih izudarati palminim granama i obućom, te sa njima obići plemena govoreći: 'Ovo je kazna za onoga koji ostavi Kur'an i sunnet, a okrene se apologetici.'''

Također, u stihovima je rekao:

''Sve nauke mimo Kur'ana su zaokupiranje,
osim hadisa i naučavanja vjere.

Znanje je ono za što se kaže: 'Rekao je i prenio nam je',
a ono što je mimo toga su šejtanska prišaptavanja.''

Naši istomišljenici u fetvama kažu: Kada bi čovjek učenjacima iz svoje pokrajine oporučio da mu ne ulaze apologetičari i kada bi uvakufio knjige koje sadrže ilmul-kelam, prethodnici bi izdali fetvu da se prodaju knjige ilmul-kelama. To je spomenuto po značenju u knjizi ''El-Fetava ez-zahirijje''.

Kako se može željeti dolazak do znanja o temeljima islama bez slijeðenja Poslanika, s.a.v.s.? Pjesnik je lijepo rekao:

O ti koji si poranio da tražiš znanje,

sve znanje je podređeno Poslanikovom znanju;

Tragaš za sporednim pitanjem

da bi došao do ispravne postavke -

kako si zapostavio temeljno znanje

Vjerovjesniku, s.a.v.s., dati su ključevi jezgrovitog govora. Poslan je na najsavršeniji način sa cjelokupnim ovosvjetskim i onosvjetskim naukama. Meðutim, kada god neko izmisli novotariju, oni naširoko odgovaraju braneći je. Zato su navodi od posljednjih generacija, za razliku od prvih generacija, opširni i u njima ima malo bereketa. Navoda od prvih generacija je malo, ali u njima ima mnogog bereketa, a ne kako kažu zalutali apologetičari neznalice: Prve generacije nisu se u potpunosti predale izvlačenju propisa i pravnih formula zato što su se zaokupirali drugim stvarima, dok su se zadnje generacije tome predale i one bolje razumiju propise. Svi su ovi udaljeni od spoznaje vrijednosti ispravnih prethodnika, dubine njihovih nauka, njihovog neizvještačenosti i savršenstva njihove pronicljivosti. Tako mi Allaha, zadnje generacije se od njih razlikuju samo po izvještačenosti i zaokupiranju sporednim pitanjima, za razliku od prvih koje su pazile na temelje i pravila. Oni su nastojali doći do vrhunca u svim stvarima. Zadnje generacije imaju svoj pravac, a prve svoj pravac. Allah je svima njima dao njihove mogućnosti.