Husejn ibn Ali ibn Ebu Talib - Forum
HomeSign UpLog In ....:::: Sjetlost Vjere ::::.... Nedelja, 04-Dec-2016, 11:23 PM
  Husejn ibn Ali ibn Ebu Talib - Forum Welcome Musafir | RSS

[ New messages · Members · Forum rules · Search · RSS ]
Page 1 of 11
Forum » Islamske Teme » Islamski Velikani » Husejn ibn Ali ibn Ebu Talib
Husejn ibn Ali ibn Ebu Talib
Mladi-MuslimanDatum: Ponedeljak, 21-Sep-2009, 0:09 AM | Poruke # 1
Super Level 10
Grupa: Super Administrator
Poruka: 419
Status: Offline
Husejn b. ‘Ali b. ebu-Talib b. Abdulmuttalib b. Hasim, unuk Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, sin njegove kceri Fatime, radijellahu anha. Rodjen je poslije svoga brata Hasana, radijellahu anhu.

Ibn-Tejmijje i Ibn-Kesir, rahimehumallah, smatraju da je Hasan rodjen trece godine po hidzri u mjesecu ramazanu, dok je Husejn rodjen cetrvrte godine po hidzri u mjesecu sa’banu. Ubijen je desetog muharrema sezdeset i prve godine po hidzri

HUSEJNOV ZIVOT - DIO HISTORIJE ISLAMA

Zivot Husejna, radijellahu anhu, predstavlja vazan dio historije naseg ummeta. Vaspitavan je u kuci Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, od koga je naslijedio svoj plemeniti moral ...

Svoje punoljetstvo dozivljava za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra, radijellahu anhu, i bio je svjedok ratova koje je ovaj halifa vodio protiv odmetnika od islama kada ih je potpuno porazio i povratio autoritet islamskoj drzavi.

Nakon toga dozivljava velicanstvene pobjede islamske vojske za vrijeme hilafeta Omera b. Hattaba, radijellahu anhu, i svjedok je pogibije ovog ashaba-sehida od strane prokletog Ebu-Lu’lua Medzusija,
vatropoklonik koji je dosao iz Perzije - danasnji Iran.

Zatim je dozivio period sirenja islamske da’we sirom svijeta u vrijeme halife Osmana, radijellahu anhu, koji je bio nevina zrtva i sehid smutnje i spletkarenja pokvarenjaka i neprijatelja islama.

Kada se saznalo za kovanje zavjere protiv Osmana, radijellahu anhu, i to da su licemjeri trazili njegovo ubistvo, ashabi su odmah stali na njegovu stranu zeleci da ga odbrane. Medju najistaknutijim ashabima koji su stali u odbranu ovog plemenitog halife bili su Abdullah b. Zubejr, Abdullah b. Omer, Ebu-Hurejre, Merwan b. Hakem, Husejn i njegov brat Hasan.

I porodice svih ashaba su ucestvovale u odbrani Osmana, radijellahu anhu. Medjutim, odredjenje Uzvisenog Allaha se moralo ispuniti i Osman, radijellahu anhu, glatko odbija njihovu ponudu i pomoc govoreci da ne zeli susresti svoga Gospodara a da je zbog njega prolivena nevina krv muslimana.

Osman, radijellahu anhu, je ubijen i jedan je od prvih nevinih sehida nakon osnivanja islamske drzave. Nakon Osmanove pogibije hilafet se premjesta iz Medine u Kufu i halifa postaje otac Husejnov, zet Poslanikov, Alija, radijellahu anhu. Husejn je direktni svjedok nemilih dogadjaja za vrijeme hilafeta njegovog oca kada se odigrala bitka oko djeve i pojava jedne velike smutnje koja se ogledala u sekti zvanoj Havaridzije.

Ubice nisu ni za momenat prezale od ubistva ovog halife i pored mjesta kojeg je on zauzimao u srcima muslimana zbog svoje hrabrosti u borbi protiv kufra i sirka. Kada su muslimani polozili prisegu na pokornost i poslusnost Hasanu, radijellahu anhu, Husejn je stao uz njega sve do trenutka Hasanovog odricanja hilafeta u korist sahabije Muavije b. ebi-Sufjana, radijellahu anhuma.

Muslimani su se ponovo udruzili i njihova srca su ponovo kucala kao jedno i poslije dugih i teskih iskusenja ponovo postaju kao jedno tijelo. Ta je godina poznata kao godina zajednice (‘amu el-dzem’ati).

Poslije smrti Muavije, radijellahu anhu, na vlast dolazi njegov sin Jezid i za vrijeme njegove vladavine desavaju se mnoge smutnje i neredi unutar islamske drzave a i sam Husejn, radijellahu anhu, biva ubijen za vrijeme Jezidove vladavine. Husejnov zivot je bio ispunjen dogadjajima koji predstavljaju veoma vazan dio islamske historije.

HUSEJNOVE VRLINE

Buharija u svojem "Sahihu " od Ibn ebi-Nuajma prenosi da je cuo kako su Abdullaha b. Omera upitali o covjeku u ihramu koji je ubio muhu?! Abdullah im je na to odgovorio: "O vi stanovnici Iraka, pitate me o ubijenoj muhi, a vi ste ti koji su ubili sina Poslanikove, sallallahu alejhi we sellem, kceri! " Od Bera’a se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ugledao Hasana i Husejna i rekao: "Allahu moj, ja ih zaista volim, pa ih i Ti zavoli." (Prenosi Tirmizi)

Ebu-Se’id el-Hudrij, radijellahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Hasan i Husejn su predvodnici mladih u Dzennetu! " (Prenosi Tirmizi) Uzviseni Allah, kaze: "... Allah zeli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno ocisti." (Kur’an, XXXIII/33)

Ummi Selema, radijellahu anha, je rekla: "Kada je objavljen ovaj ajet Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je prebacio svoj ogrtac preko Alije, Fatime, Hasana i Husejna, radijellahu anhum, te rekao: "Allahu moj, ovo je moja porodica, odstrani od njih grijehe i ocisti ih ciscenjem." (Prenosi Tirmizi)

Ibn-Tejmijje, rahimehullah, kaze: "Allah Uzviseni je objasnio da je otklonio ucunjene grijehe od Poslanikove porodice i da ih je ocistio ciscenjem. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, dovio Allahu za najblize clanove njegove porodice tj. za Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna, prvence mladih u Dzennetu.

Allah Uzviseni je ocistio Poslanikovu porodicu i uslisao je Poslanikove dove za njih. Rezultat toga je otklanjanje grijeha sa njih i upotpunjavanje Allahove blagodati koju ne bi postigli samo svojom snagom i imanom, jer da je stvar takva bila, onda im dova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, ne bi bila potrebna." ("Hukuku ehlil-bejt " str.24)

POSLANIKOVA, SALLALLAHU ALEJHI WE SELLEM, OPORUKA

Od Zejda b. Erkama se prenosi da je rekao: "Bili smo kod izvora Ham’a, izmedju Mekke i Medine, kada je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, odrzao govor u kojem se zahvalio Allahu i posavjetovao nas, te rekao: "Ljudi, ja sam zaista samo covjek kojem ce uskoro doci izaslanik njegovog Gospodara te mu se ja moram odazvati (misli se na smrt); ostavljam vam dvije stvari, prva je Knjiga Allaha Uzvisenog, u njoj ima upute i svjetlosti, pa se Knjige prihvatite.

" Nakon sto nas je posavjetovao da se drzimo Allahove Knjige, Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nam rece: "... i moja porodica, Allahom vas podsjecam na moju porodicu - rece to tri puta." Tada su Zejda b. Erkama upitali: "Ko je od Poslanikove porodice? " On im odgovori: "To su oni kojima je zabranjeno uzimati sadaku, to su clanovi Alijine, Dzaferove, Akilove i Abbasove porodice." "Zar su oni svi iz Poslanikove porodice? " - upitase ponovo Zejda. "Da", - odgovori im on." (Prenosi Muslim)

EBU-BEKR, OMER, OSMAN I ALIJA SU ODALI DUZNO POSTOVANJE POSLANIKOVOJ, SALLALLAHU ALEJHI WE SELLEM, PORODICI

Posebnu paznju i postovanje prema Poslanikovoj, sallallahu alejhi we sellem, porodici su iskazivala dva casna i plemenita ashaba, to su bili Ebu-Bekr i Omer, radijellahu anhuma. Ebu-Bekr je govorio: "Draze mi je ugostiti clanove Poslanikove porodice od samog odrzavanja odnosa sa mojim rodjacima."

Takodjer je govorio: "Pokoravajte se Poslaniku Muhammedu kroz njegovu porodicu! " (Prenosi Buhari)

Takodjer nalazimo i Abdullaha b. Omera, radijellahu anhuma, kako rijecima punim hvale govori o Husejnu. Prenosi se od Junusa b. ebi-Ishaka od Ibn-Harba da je rekao: "Dok je Abdullah sjedio u sjenci Ka’be, vidio je Husejna kako mu prilazi, te rece: "Od svih stanovnika zemlje, ovo je najvoljeniji covjek stanovnicima neba!" ("El-isabetu fi temjizis-sahabe" Ibn-Hadzer el-Askalani - tom 4 str. 444)

MUAVIJA, RADIJELLAHU ANHU, ODAJE DUZNO POSTOVANJE
HASANU I HUSEJNU

Kada je Muavija, radijellahu anhu, postao vladarom islamske drzave, Hasan i Husejn bi ga posjecivali i on bi ih tada ugoscavao na nacin na koji nije nikog ugostio. Jednom im je dao cak dvjesto hiljada dirhema u jednom danu. Kada je Hasan, radijellahu anhu, poginuo, Husejn je sam posjecivao Muaviju koji ga je i dalje pocascivao kao posebnog gosta. Husejn je bio u vojsci koja je posla u osvajanje Konstantinopolisa (Istanbul). U toj vojsci je bio i Jezid sin Muavije. To je bilo u pedeset i prvoj godini po hidzri.

Kada se Muaviji priblizio smrtni cas, ovako je savjetovao svoga sina Jezida: "Cuvaj Husejna sina Alije i sina Fatime kceri Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. On je ljudima najvoljeniji od svih ljudi. Odrzavaj dobre odnose sa njim i lijepo postupaj prema njemu i on ce ti dobrim uzvratiti. Ako se njemu nesto desi, moja je zelja da ti osvetis ubistvo njegovog oca i brata! " ("El-bidajetu we nihaje" Ibn-Kesir - tom 8 str.162)

HUSEJN KAO PRENOSILAC HADISA

Husejn, radijellahu anhu, je prenio nekoliko hadisa od svog djeda Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Njegova kcerka Fatima prenosi hadis u kojem stoji da je njen otac Husejn cuo Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kako kaze: "Kojeg god muslimana pogodi kakva nedaca te je on od sebe otkloni (strpljivo zahvaljuci Allahu na njoj), Allah ce mu upisati nagradu kao onog dana kada ga je ta nedaca zadesila.

" (Prenose Ahmed, Ibn-Madze i Ebu-Ja’la) Komentarisuci ovaj hadis Ibn-Tejmijje, rahimehullah, kaze: "Predaja ovog hadisa od Husejna i njegove kcerke je jasan (islamski) dokaz jer je upravo njegova kcerka bila svjedok njegove smrti. Nedaca koja se spominje u ovom hadisu je upravo ono sto je zadesilo Husejna i on je bio smiren zbog nje jer je unaprijed znao sta mu se sprema, a da je mogao otkloniti on bi to i ucinio, povodeci se za spomenutim hadisom. Zabranjeno je (haram) da pri nevolji i nedaci ljudi u ocajanju kukaju, ocajavaju i da zene cupaju kosu. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je nevin od onih koji ovako postupaju. Allah i Njegov Poslanik preziru takve postupke." ("Minhadzus-sunneti en-nebewijje" tom 4 str.55) Poznati ucenjak Ibn-Kesir, rahimehullah, kaze: "Kada je data prisega na pokornost Jezidu za zivota Muavije, Husejn, Abdullah b. Omer, Abdurrahman b. ebi-Bekr i Ibni-Abbas su bili od onih koji nisu htjeli dati prisegu. Abdurrahman b. ebi-Bekr je umro ostavsi dosljedan svoga stava. Kada je Muavija umro onda su Abdullah b. Omer i Ibni-Abbas dali prisegu njegovom sinu Jezidu. To se dogodilo u sezdesetoj godini po hidzri. Husejn i Ibn-Zubejr su ostali pri svojoj ranijoj odluci i napustaju Medinu krenuvsi prema Mekki." ("El-bidajetu we nihaje" Ibn-Kesir - tom 8 str.151)

STANOVNICI IRAKA TRAZE HUSEJNOV DOLAZAK U KUFU

Nakon pristizanja u Mekku, Husejnu stizu pisma i poruke u kojima Iracani traze od njega da napusti Mekku i pridruzi se njima u Kufi gdje ce mu stanovnici ovog grada poloziti prisegu na pokornost umjesto Jezidu sinu Muavijinom. Sin Husejnovog amidze Akil b. ebi-Talib salje u Irak svoje ljude koji ce se uvjeriti u iskrenost i istinitost namjere Iracana i ako je tacno ono sto su oni zeljeli onda ce on pripremiti Husejna i njegovu porodicu i poslati ih u Irak.

NAJUGLEDNIJI MEDjU ASHABIMA SAVJETUJU HUSEJNA DA NE NAPUSTA MEKKU

Kada su ashabi saznali da Husejn namjerava napustiti Mekku i poci za Irak, odmah su krenuli njemu savjetujuci ga da tako nesto ne ucini podsjecajuci ga na ono sto su Iracani uradili sa njegovim ocem i bratom. Od Ibni-Abbasa, radijellahu anhu, se prenosi da je rekao: "Husejn me je upitao sta mislim o njegovom odlasku u Irak, te mu ja rekoh: "Da nije naseg ugleda kod ljudi, ja bih te sada za kosu dohvatio i ne bih te nikada pustio da tamo odes." Husejn mu je na to odgovorio: "Draze mi je da poginem izvan Mekke nego u njoj! " Ibn-Abbas je rekao: "Ove su me rijeci natjerale da mu vise ne govorim o tome." Ebu-Mihnef prenosi da je Ibn-Abbas dosao Husejnu i vidjevsi ga da se spremio za put, rece mu: "Sinko, ljudi govore da si naumio poci za Irak, zelim da mi ti objasnis sta to kanis uciniti? " Husejn mu odgovori: "Naumio sam poci u toku ova dva dana, inasallah! " Na to mu Ibni-Abbas uzvrati: "Slusaj dobro! Ako su likvidirali svojeg loseg vodju, i pobjedili svoje neprijatelje i potpuno uredili svoje drustveno stanje, onda podji njima, a ako im je vodja jos uvijek ziv i dalje ih maltretira, i ako su njegovi istomisljenici jos uvijek glavni, znaj da su te pozvali samo zbog smutnje i nereda i nepravednog sukoba u koji ce te uvuci i ljude ce protiv tebe okrenuti, a tada ce oni koji su te pozvali postati tvoji neprijatelji! " Husejn je odgovorio: "Klanjacu istiharu, pa kako bude! "
Ismail b. Salim el-Esedijj prenosi od Sa’bija da je Abdullah b. Omer cuo da je Husejn krenuo prema Iraku. Abdullah je odmah posao za njim i nakon tri dana ga je susreo i upitao ga: "Gdje si krenuo? " "U Irak", - odgovori on. Tada je Abdullah ugledao poruke i pisma kod Husejna koje je dobio iz Iraka i rekao mu: "Ovo su njihova pisma? " "Da", - odgovori Husejn. "Nemoj im se odazvati! " - rece Abdullah b. Omer. Kada je vidio da je Husejn uporan u svojoj odluci Abdullah mu rece: "Reci cu ti dogadjaj od Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Dosao je Dzibril Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekao mu da izabere izmedju dunjaluka i ahireta, pa je on izabrao ahiret. Ti si dio Poslanika i tako mi Allaha, sve ono cega vas je Allah postedio je za vase dobro (porodico Poslanikova)! " Husejn je i dalje odbijao Abdullahovu upornost. Na kraju ga Abdullah zagrli te zaplaka i rece: "Allah neka ti je na pomoci, o ti poginuli! " Od Ebu-Sei’da el-Hudrija, radijellahu anhu, se prenosi da je rekao: "Husejn je bio uporan u svom odlasku za Irak, pa sam mu ja jednom prilikom rekao: "Boj se Allaha, ostani u svojoj kuci i nemoj se dizati protiv svojeg imama (vodje)! "
Od Ebu-Vakida el-Lejsija, radijellahu anhu, se prenosi da je rekao: "Saznao sam da Husejn namjerava poci za Irak. Kada sam ga sreo Allahom sam ga preklinjao da ne napusti Mekku jer njegov odlazak za Irak je bio pogresan, isao je prema Iraku znajuci da ce ga ubiti, ali, on mi je na sve to samo rekao: "Ja se ne vracam! " Dzabir b. Abdullah, radijellahu anhu, kaze: "Obratio sam se Husejnu ovim rijecima: " Boj se Allaha i nemoj zavaditi ljude, tako mi Allaha, nije dobro to sto cinite! "
Se’id b. Musejjeb, rahimehullah, kaze: "Husejnu je bilo bolje da nije izasao (prema Iraku)."
Ebu-Seleme b. Abdurrahman, rahimehullah, kaze: "Husejn je morao znati kakvi su stanovnici Iraka i zato nije trebao poci njima, medjutim, na to ga je nagovorio Ibn-Zubejr." Musevver Mahreme je porucio Husejnu: "Cuvaj se da te pisma Iracana ne upropaste!" Jednom je Bekr b. Abdurrahman b. Haris b. Hasim rekao Husejnu: "Sinko, zar nisi vidio sta su Iracani uradili sa tvojim ocem i bratom (ubili su ih), i ti sada zelis poci njima a oni su pravi robovi dunjaluka! Protiv tebe ce se boriti oni koji su ti se zakleli na pokornost i ostavice te (Iracani) na cjedilu oni kojima si ti drazi od onih koji im pomazu. Allahom te preklinjem, nemoj! " Husejn je na to odgovorio: "Amidza, neka te Allah nagradi svakim dobrom, bice onako kako je Allah odredio da bude! " Cuvsi ove njegove rijeci, Bekr je rekao: "Mi smo Allahovi i Njemu cemo se povratiti, oce Abdullahov (Husejn), neka nam Allah bude na pomoci kada budes poginuo!" Abdullah b. Dza’fer je Husejnu poslao pismo u kojem ga upozorava da ne ode u Irak. Husejnov odgovor je bio slijedeci: "Sanjao sam Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, naredio mi je da nesto ucinim i o tome necu nikoga obavijestiti sve dok ne vidim svoja djela (kod Allaha na ahiretu)."

HUSEJN SALJE SVOG AMIDZICA U IRAK

Nakon silnih pisama koja su mu stizala iz Iraka, Husejn salje svog amidzica Muslima b. Akila b. ebi-Taliba u Irak da osmotri stvarno stanje tamosnje situacije. Istovremeno po njemu salje pismo stanovnicima Iraka u kojem je bio, pravni zastupnik, valija, sahabija Nu’man b. Besir, radijellahu anhu. Kada je Muslim b. Akil stigao u Irak, prvo je posjetio Muhtara b. ebi-Ubejda es-Sekafija, nakon toga je otisao Haniju b. Urvetu. Kada su stanovnici Kufe saznali o dolasku Husejnovog izaslanika odmah se okupilo njih dvanaest hiljada i polozili su mu prisegu na pokornost imajuci u obziru da je on bio izaslanik covjeka kojeg su htjeli za svojeg vodju. Jedan covjek, koji je bio na strani Jezida b. Muavije, rece Besiru: "Ti si obicni potlaceni slabic, zar ne vidis kakav je nered zavladao? " Besir, radijellahu anhu, mu na to odgovori: "Bolje mi je da budem slabic u istini nego li hrabar u neistini! " Ovaj je isti covjek o svemu obavijestio Jezida b. Muaviju. Jezid se posavjetovao sa svojim savjetnikom Serhunom koji mu rece: "Nemamo boljeg covjeka za Kufu osim Ubejdullaha b. Zijada." Jezid b. Muavija se od ranije rasrdio na ovog Ubejdullaha, ali, i pored toga mu je poslao pismo u kojem mu je porucio da njega postavlja za zapovjednika Kufe i da nadje Muslima b. Akila i ubije ga. ("El-isabetu fit-temjizi es-sahabe" tom 1 str.444)

IRACANI OKRECU HUSEJNU LEDjA I OTKRIVAJU SVOJE PRAVO LICEMJERSKO LICE

U medjuvremenu Muslim b. Akil sakuplja cetrdeset hiljada vatrenih boraca iz Kufe koji su vec pripremili svoje sablje protiv Ubejdullaha b. Zijada. Ali, Ubejdullah b. Zijad ne sjedi skrstenih ruku vec iz svakog plemena Iraka sakuplja njihove izaslanike u svojoj palaci i huska ih na ustanak protiv Muslima b. Akila. To mu je i uspjelo jer su svi Iracani okrenuli ledja Muslimu napustajuci redove njegove vojske, sa njime je ostalo samo pet stotina boraca. Nakon toga ga je napustilo jos dvije stotine boraca pa ih je ostalo samo tri stotine, zatim su ga i ostali napustili pa ih je ostalo samo tridesetak i na kraju su ga svi napustili pa nije mogao pronaci nikoga koji bi mu pokazao put prema kuci. Tu je situaciju iskoristio Muhammed b. Es’as koji ga je zarobio i doveo u palacu Ubejdullaha b. Zijada. Zijad ga je odmah ubio, sa njime i Hanija b. Urveta, a nakon toga ih je obojicu razapeo. Husejn o tome nije znao nista sve dok se nije priblizio Kadisiji na samo tri milje. Tamo ga je sreo Harb b. Jezid et-Temimi i rekao mu: "Vrati se, tamo iza mene nije ostalo nikakvog dobra! " Husejn nije ni taj savjet poslusao a sa njime je bio i Muslimov brat. Oni su cvrsto rijesili poci prema Kufi govoreci: "Ne vracamo se sve dok ne ostvarimo svoje pravo ili ne poginemo! " ("El-bidajetu wen-nihaje" tom 8 str.152)

HUSEJNOVA POGIBIJA

Ubejdullah b. Zijad je pripremio vojsku protiv Husejna i za vojskovodju je postavio Omera b. Sa’da b. ebi-Vekasa. Husejna su presreli kod mjesta zvanog Kerbela. Omerova vojska je brojila oko 45 konjanika i 100 pjesaka. Kada su se susreli, Husejn mu je rekao, pokusavajuci izbeci sukob: "Duzan si iskazati mi svoje postovanje u jednoj od tri stvari koje cu zatraziti od tebe; ili ces mi dopustiti da poginem kao ratnik na Allahovom putu (na bojnom polju protiv kafira), ili ces mi dozvoliti da se vratim u Medinu, ili ces mi dozvoliti da polozim prisegu Jezidu b. Muaviji." Omer b. Sa’d je o ovome obavijestio Ubejdullaha koji je na to odgovorio: "Ne prihvatam nikakve uslove sve dok on ne prilozi meni prisegu na pokornost! " Husejn je to odbio i zapodjenu se krvavi sukob u kome je Husejn ubijen a sa njim i sedamnaest mladica iz njegove porodice. Njegov ubica se zvao Semr b. Zul-Dzujus. Nakon toga je Husejnova glava bacena pred Ubejdullahom b. Zijadom. ("El-isabetu fit-temjizi es-sahabe" tom 1 str.334)

LAZNE PREDAJE O HUSEJNOVOJ POGIBIJI

Sljedbenici novotarija i svojih strasti prenose lazne i izmisljene predaje o Husejnovoj, radijellahu anhu, pogibiji. Primjera radi, siije i njima slicne frakcije i sekte, kazu da je nakon Husejnove pogibije Jezid b. Muavija porobio njegove zene i djecu i naredio je da ih popnu na kamile bez ikakvog zastora za Husejnove zene!!! Opovrgavajuci ove lazne predaje Ibn-Tejmijje, rahimehullah, kaze: "Ono sto se prenosi od Jezida jeste da on nije trazio Husejnovo ubistvo, naprotiv, zelio je da mu ukaze pocast i postovanje kao sto ga je savjetovao njegov otac Muavija, radijellahu anhu. Medjutim, Husejn je trebao izabrati hoce li poloziti prisegu Jezidu ili odustati od borbe protiv njega. Kada je Husejn saznao da su ga Iracani ostavili na cjedilu potrazio je da se vrati u Medinu ili da podje Jezidu ili da mu dozvole da pogine u dzihadu protiv kafira. To mu nisu dozvolili (Ubejdullah b. Zijad) jer su zeljeli da ga zarobe. Husejn je ubijen kao nevini sehid, radijellahu anhu. Kada je Jezid saznao o Husejnovoj pogibiji, to ga je jako rastuzilo i zaplakao je pogodjen ovim neprijatnim haberom." (Ovako Ibn-Tejmijje, rahimehullah, prenosi dogadjaj koji govori o Husejnovoj pogibiji pobijajuci lazne i izmisljene predaje siija. Ovaj se isjecak nalazi u njegovom fenomenalnom djelu "Minhadzus-sunneti en-nebewijje" koje je napisao kao odgovor na knjigu "Minhadzul kerameti fi ma’rifetil-imameti" ciji je autor, siija, Ibnul-Mutahher. Knjiga je prepuna lazi, potvora i uvreda na racun Ebu-Bekra, Omera, Osmana, Aisu i Muaviju b. ebi-Sufjana, radijellahu anhum.) Prim. prev.
Prenosi se da je Jezid, kada je cuo o Husejnovoj pogibiji, rekao: "Neka je Allahovo prokletstvo na Ibn-Mirdzanetu (Ubejdullah b. Zijad)! Tako mi Allaha, da je bio sa Husejnom u srodstvu, ne bi ga ubio." Takodjer se prenosi da je nakon toga Jezid poslao svoju porodicu u Medinu da bi direktno izrazili saucesce Husejnovoj porodici zbog njegove pogibije, ali, i pored toga Jezid nije naredio da se Husejnov ubica kazni a nije ni naredio da se uhapsi. ("Minhadzus-sunne" tom 4 str.557)
Ibn-Tejmijje, rahimehullah, dalje nastavlja: "Sto se tice onoga sto je on rekao (Ibnil-Mutahher) da je Jezid zarobio Husejnove zene i djecu i da ih je na kamilama bez ikakvog zastora omalovazavao pred svijetom, pa to je obicna laz i potvora. Muslimani, hvala Allahu, nikada nisu zarobili nikoga od porodice Benu Hasim (Poslanikova porodica), niti je ummet Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, dozvolio zarobljavanje njihovih zena. Medjutim, sljedbenici strasti i pozuda favoriziraju laz. Takodjer su (siije) rekli da je Hadzdzadz ubio neke od Poslanikove porodice... Hadzdzadz nije nikada ubio nekog iz porodice Beni Hasima i pored toga sto je ubio mnoge druge ljude mimo njih." ("Minhadzus-sunneti en-nebewijje" tom 4 str.558)

STA JE RECENO O JEZIDU B. MUAVIJI

Ibn-Tejmijje, rahimehullah, kaze: "Oni koji slijede put pravednosti iskazuju duzno postovanje prema onima koji to zasluzuju, oni takve ljude vole i daju pravo onima koji ga zasluzuju. Na taj nacin se iskazuje postovanje prema istini i iskazuje se milost prema Allahovim stvorenjima. Imajuci ovo u obziru, shvatamo da svaki covjek ima svoje dobre i lose osobine. Covjeka treba hvaliti zbog njegovih lijepih osobina i grditi ga zbog njegovih losih osobina, zbog njih ga treba voljeti ili mrziti, zbog njih ce biti nagradjen ili kaznjen i to je vjerovanje ehlis-sunneta i dzema’ata."
"... i ako nam se ova komponenta razjasni, onda cemo shvatiti kada govorimo o Jezidu, to je kao da govorimo o bilo kojem vladaru ili kralju za vrijeme islamske vladavine. Ko im bude poslusan u pokoravanju Allahu Uzvisenom, kao sto je namaz, hadzdz, dzihad, naredjivanje dobra i odvracanje od zla, sprovodjenje islamskog kaznenog prava, bice nagradjen ako je to radio pokoravajuci se Allahu i Njegovom Poslaniku. Tako su radili prvi dobri mu’mini poput Abdullaha b. Omera i njemu slicni. A ko stane uz te vladare i kraljeve lazno im se pokoravajuci, onda ih on pomaze u grijehu i nasilju i zasluzio je pravu kaznu i ukor. Zato su ashabi bili u borbenim redovima u vojsci Jezida b. Muavije i on je prvi koji je organizovao pohod na Konstantinopolis (Istanbul) jos za vrijeme Muavijina zivota. U toj vojsci je bio i Ebu-Ejjub el-Ensari, radijellahu anhu. To je prva vojska koja je povela prvi vojni povod na Konstantinopolis." ("Minhadzus-sunneti en-nebewijje" tom 4 str.544)
Buhari, rahimehullah, u svojem Sahihu, u poglavlju o dzihadu i ratnom pohodu, prenosi hadis od Ubadeta b. Samita, radijellahu anhu, koji kaze da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Prva vojska iz mog ummeta koja ce krenuti u boj na moru, zasluzila je (Dzennet). Ummu-Haram je upitala: "Allahov Poslanice, hocu li ja biti s njima?" "Da", - odgovori joj Poslanik i dodao je nakon toga: "Prva vojska koja ce se boriti protiv Kajsarovog (Cezarovog) grada, bice im oprosteno!" Ummu-Haram je upitala: " Allahov Poslanice, hocu li ja biti s njima?" "Ne", - odgovori joj Poslanik, sallallahu alejhi we sellem." Medjutim, neko ce se upitati da li je dozvoljeno proklinjati Jezida jer je on ubio Husejna ili je mozda, u najmanju ruku, naredio da se on ubije!? Na ovo pitanje odgovara poznati islamski ucenjak Ebu-Hamid el-Gazali koji kaze: "Nije dokazano da je Jezid ubio ili naredio da se Husejn ubije. Nije dozvoljeno reci da ga je on ubio jer to nije potvrdjeno i zato ga ne smijemo proklinjati jer se nijedan musliman ne smije okriviti za veliki grijeh bez prethodnog posjedovanja nepobitnih dokaza. Normalno, dozvoljeno je reci da je Ibn-Muldzem ubio Aliju, i da je Ebu-Lu’lu el-Medzusi ubio Omera, ali, to je vec dokazana stvar. Ne smijemo okrivljavati muslimana za kufr i pokvarenjastvo a da zato ne posjedujemo jake argumente. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaze: "Ako neko nekoga naziva kafirom ili pokvarenjakom a on to nije, onda ce se te rijeci povratiti onome koji je to rekao! " (Prenose Buhari i Muslim) Gazali dalje nastavlja: "Da li je dozvoljeno reci: "Neka je Allahovo prokletstvo nad ubicom Husejna?" Mi na to odgovaramo, ispravno je reci, neka je Allahovo prokletstvo nad ubicom Husejna ako se nije pokajao prije smrti, jer je takodjer moguce da je umro poslije pokajanja. Primjera radi, Vahsija je ubio Poslanikovog amidzu Hamzu, radijellahu anhu, jos dok je bio kafir, nakon toga on prima islam i kaje se zbog svih grijeha i ubistava i ne smijemo ga proklinjati. Ubistvo je veliki grijeh, ali, ne dostize stepen kufra i ako se ubistvo ne poveze s pokajanjem (ubice), onda je to veoma opasna stvar (po iman covjeka koji proklinje ubicu a ne posjeduje argumente o tome da li se ubica pokajao ili ne). U situaciji poput ove, bolje je ne govoriti nista." Proklinjati nevinog muslimana je isto sto i ubiti ga. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaze: "Proklinjati mu’mina je isto sto i ubiti ga! " (Prenose Buhari i Muslim)

LAZNA I PODMETNUTA HISTORIJA

Puno je "islamskih" historicara koji su lazno prikazali neke dogadjaje i to ne samo u vezi sa zivotopisom Husejna, radijellahu anhu. Tako se u tim knjigama, uglavnom su ih pisali siitski historicari, spominje da je Jezid b. Muavija napao Medinu i ubio sve clanove Poslanikove porodice, porobio njihove zene, ubio sedamstotina muhadzira i ensarija, i na hiljade ostalih stanovnika, a Medina je sva bila preplavljena u krvi koja je prekrila kabur Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Dalje se u tim istim knjigama navodi da je Jezid naredio da se Ka’ba porusi katapultom i nakon toga je potpuno unistio i spalio!!!
Prepustimo eminentnom ucenjaku Ibn-Tejmijji, rahimehullah, da odgovori na ove potvore i lazi: "Kada su stanovnici Medine otkazali pokornost Jezidu (zbog Husejnovog ubistva), protjerali su njegove izaslanike iz Medine. On je nekoliko puta slao svoje delegacije trazeci od njih da mu ponovo iskazu pokornost. Tada im je poslao Muslima b. Ukbeta el-Merrija i naredio mu je da tri dana radi po Medini sto hoce! Na ovome se Jezidu i najvise zamjera. Zbog toga, kada je imam Ahmed upitan da li prenosi hadise od Jezida, rekao je: "Ne, pa zar nije on taj koji je uradio s Medinom ono sto je uradio?" Medjutim, i pored toga, on nije ubio sve clanove Poslanikove porodice, broj ubijenih nije bio na hiljade poginulih, i prolivena krv nije prekrila kabur Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, niti je krv prolivena unutar njegove dzamije. Sto se pak Ka’be tice, Allah je nju sacuvao i prije i poslije dolaska islama i niko je nije uspio porusiti, naprotiv, prije islama kada su u godini slona namjeravali srusiti Ka’bu, Allah ih je onemogucio Svojom zestokom kaznom: "Zar nisi vidio sta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!" (Kur’an,CV/1) "Nevjernicima i onima koji odvracaju od Allahova puta i Casnog hrama - a Mi smo ga namijenili svim ljudima, kako za mjestanina tako i za dosljaka - i onome ko u njemu bilo kakvo nasilje ucini dacemo da patnju nesnosnu iskusi." (Kur’an, XXII/25)
Poznata je stvar da su sekte Karamita i Batinije najgori u svom kufru od svih ljudi. Oni su ubijali hadzije i bacali ih u bunar Zemzem i nakon toga ukrali hadzerul-eswed i on je kod njih ostao dugo vremena. Pa i pored svega toga nisu mogli nauditi Ka’bi iako su tada bili najveci nevjernici. Sto se tice vladara muslimana iz porodice Umejjevica i Abbasija, poznato je da nijedan od njih nije namjeravao porusiti Ka’bu pa cak ni Abdul-Melikov zamjenik Hadzdzadz b. Jusuf. Oni su tada opkolili Ibn-Zubejra i katapultom su gadjali njega a ne Ka’bu. Jezid nije porusio Ka’bu i nije imao namjeru spaliti je, ni on ni njegova vojska. Sa ovom cinjenicom se slazu svi muslimani. Ibn-Zubejr, rahimehullah, je srusio Ka’bu, ali, s namjerom da je ponovo obnovi na nacin na koji je to Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, opisao Aisi, radijellahu anha. Vatra (u zestini sukoba) je dohvatila zastore Ka’be i kamenje je od toplote popucalo. Abdul-Melik je naredio Hadzdzadzu da se ista renovira kao sto je bila u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Hadzdzadz je malo vise podigao u visinu i Abdul-Melik se slozio sa tom izmjenom..." ("Minhadzus-sunneti en-nebewijje" tom 4 str.575-578) "Katapult se koristi u prilici gdje osim njega drugo oruzje ne koristi, kao sto je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, katapultom gadjao stanovnike Taifa kada su se ovi zabarikadirali u svoje tvrdjave. Kada se Ibn-Zubejr sa svojim saborcima zabarikadirao kod Ka’be, Hadzdzadz ih je gadjao katapultom. Nakon Ibn-Zubejrovog ubistva, Hadzdzadzova vojska je usla u Mekku i obavila ‘umru cineci tawwaf oko Ka’be (koju nisu srusili). Te iste godine Hadzdzadz obavlja hadzdz i Abdul-Melik mu naredjuje da se ne smije suprotstaviti Abdullahu b. Omeru po pitanju hadzdzskih propisa. Da su oni htjeli kakvo zlo nanijeti Ka’bi, to bi ucinili kada su usli u Mekku nakon Ibn-Zubejrove pogibije..." ("Minhadzus-sunneti en-nebewijje" tom 4 str.584)
Navescemo jos jedan primjer historijske lazi i siitskog podmetanja neukim i naivnim muslimanima. Dogadjaj koji se stalno prepricava na jezicima muslimana, a sto je najgore od svega prepricava se i u nasim medresama od strane "strucnjaka" za islamsku historiju. U historijskim (siitskim) djelima stoji da su dva ashaba posredovala u sukobu izmedju Alije i Muavije, radijellahu anhum. Izaslanik Alije je bio Ebu-Musa el-Es’ari, a izaslanik Muavije je bio Amr b. el-As. Lazna predaja kaze da kada su se sreli poceli su pregovore tako sto je Amr rekao Ebu-Musau: "Ti prvo govori! " Tada mu je, navodno, Ebu-Musa rekao: "Ja sam dosta razmisljao i rijesio sam da napustim Aliju. Skinucu sablju s vrata i polozicu je pred okupljenim muslimanima, a i ti to isto ucini!! " I tako se dogovorise. Kada su stali pred muslimane, Ebu-Musa izvede prethodno pripremljeni scenarij. Kada je dosao red na Amra on rece: "Ja sam dosta razmisljao i odlucio sam da ostanem na strani Muavije i moja sablja ce to potvrditi! " Ebu-Musa se iznenadi i pokusa mu se suprotstaviti, ali, Amr rece: "Ovako smo se dogovorili! " I tako se muslimani razidjose i nasta jos veci sukob i nesloga!!!
Eto ovako fantomski historicari (siije) prikazuju ashabe Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kao najgore lazljivce, spletkarose i prevarante. Imam Ebu-Bekr b. el-Arebi pobijajuci ove lazi, kaze: "Ovo je sve obicna laz i izmisljotina jer se nista od toga nije desilo. Ovo su kazivanja koja prepricavaju oni koji slijede novotarije i izmisljaju novu historiju kraljeva i vladara. Ove izmisljotine su ludjaci i grijesnici naslijedili jedni od drugih puno grijeseci prema Allahu..." ("El-awasimu minel-kawasimi str.177)
"Osnovna greska koju iz neznanja cine historicari je ta da u vrijeme hilafeta Alije, radijellahu anhu, Muavija nije bio halifa niti je trazio da bude halifa, pa kako onda da od Amra bude zatrazeno da otkaze pokornost Muaviji!? Amr i Ebu-Musa su se dogovorili da stvar hilafeta prepuste na rjesavanje ashabima koji su jos uvijek bili zivi medju njima, a od kojih je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, bio zadovoljan. Dogovor izmedju njih dvojice ne obuhvata Muaviju niucem jer on jos uvijek nije bio halifa i nije se borio zbog hilafeta. Muavija je samo trazio da se uhapse i kazne svi oni koji su imali ucesca u atentatu nad Osmanom, radijellahu anhu. Medjutim, kada je pokrenuto pitanje vodjstva islamske drzave, onda su ova dvojica ashaba prepustili sud o tome velikim ashabima. Vodjstvo islamske drzave je bilo glavno pitanje njihove rasprave. Sto se tice stava ova dva ashaba naspram administracije unutrasnjeg uredjenja i vodjstva onih strana koje su oni predstavljali, niko od njih nije promijenio svoj stav i nije izdao povjerenje svojeg vodje... U dogovoru izmedju ova dva ashaba nije bilo nikakve prevare i spletke i niko se nije nemarno odnosio prema cijelom ovom dogadjaju. Amr b. el-As tada nije izjavio da je Muavija postao vladar muslimana i da je njemu pripao hilafet. I Muavija nikada to nije izjavio jer je on, radijellahu anhu, preuzeo hilafet nakon dogovora i pomirenja sa Hasanom sinom Alije, radijellahu anhum." ("Serhul-awasimi minel-kawasimi" - Muhibbud-din el-Hatib str.174-175)

ZAPISIVANJE ISLAMSKE HISTORIJE

Poznati islamski historicar, Mahmud Sakir, rahimehullah, kaze: "Historija je nanijela veliku nepravdu Umejjevicima jer se u njoj ne spominje skoro nijedna njihova zasluga koju su dali islamskoj drzavi. Nasuprot tome, historija ih je samo grdila i spominjala samo njihove negativne osobine krivo i lazno im pripisivajuci ono sto nisu ucinili. Vrijedno je spomenuti da su te historijske knjige pisane za vrijeme politickih sukoba izmedju njih i Abbasijevica, to s jedne strane. S druge strane, sve ove historijske knjige su pisane siitskim rukama punim mrznje..." ("Tarihul-islami" tom 4 str.50)
"Medjutim, medju islamskom ulemom (sunnije) ima i historicara koji su realno zapisali islamsku historiju i koji su vjerodostojno predstavili ono sto se zaista dogodilo po pitanju teme o kojoj govorimo. Medju njima su Ibn ebi-Dunja i El-Begawi. Ali i pored toga u lancima predaja koje oni prenose ima dosta neprovjerenih i netacnih podataka." ("Minhadzus-sunneti en-nebewijje" tom 4 str. 556)

STA SE TACNO DOGODILO

Puno se govorilo i pisalo o nacinu i razlogu pogibije Husejna, radijellahu anhu. Ima ih koji su ga toliko uzdigli i pripisali mu neka svojstva, da su vec upali u sirk Allahu, dzelle sanuhu. Sejtan je ovoj grupi ljudi objavio da oni za Husejnom moraju tugovati, ocajavati i da se nozevima po licu i tijelu trebaju udarati na dan Asure. Sejtan im je takodjer objavio i to da grdjenjem, psovanjem i proklinjanjem ashaba Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, postizu visoke stepene kod Allaha, dzelle sanuhu!! Oni su smrt Husejna, koji je potpuno nevin od njih, prikazali kao tragediju koju su itekako ukrasili lazima i detaljima iz sotonskih legendi. Prvi koji je slagao i svojim lazima "ukrasio" Husejnovu pogibiju je siija po imenu Muhtar b. ebi-Ubejd es-Sekafi.
S druge pak strane, neki od siija su u zasjedi cekali neke pogreske sunnijske uleme da bi kasnije trgovali Husejnovom krvlju. Drugi pak kazu da je Husejn zasluzio smrt jer je namjeravao da razdvoji muslimane i otkaze poslusnost legalnom imamu islamske drzave. Kao dokaz su iskoristili rijeci Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: "Zaista ce doci vrijeme smutnje i novotarija, pa ko bude namjeravao razdvojiti muslimane dok su oni jos uvijek slozni medju sobom, sabljom ga udarite, bez obzira o kome se radi! " (Prenosi Muslim)
Medjutim, stav ehlis-sunneta u vezi sa ovim pitanjem je najbolje prikazan kroz rijeci Ibn-Tejmijja, rahimehullah, koji kaze: "Sto se tice ubistva Husejna, radijellahu anhu, nema sumnje da je nepravedno ubijen i on je nevini sehid, kao i oni koji su na njegovoj strani sa njim poginuli. Ubistvo Husejna je veliki grijeh i neposlusnost prema Allahu i Njegovom Poslaniku... Njegova pogibija predstavlja veliku nesrecu za njegovu porodicu a i za sve muslimane svijeta. Njegova pogibija je za njega predstavljala njegov sehadet (postao je sehid)... On i njegov brat su kod Allaha zasluzili srecu koja se ne moze postici osim putem velikih iskusenja i niko iz njihove porodice nije dozivio ono sto su oni dozivjeli. Njih dvojica su vaspitavani i odgajani u kuci islama punom ponosa i sigurnosti. Hasana su otrovali, Husejna su ubili, da bi oni na taj nacin dostigli stepene srecnih i zivot Allahovih sehida." ("Minhadzus-sunneti en-nebewijje" tom 4 str.550) "... Ali, njegova pogibija ne predstavlja vecu tragediju od pogibije onih koji su bili bolji od njega kao sto su bili prijasnji poslanici, ashabi koji su poginuli na Uhudu, ashabi koji su poginuli u ratu protiv Musejlemeta, ashabi koji su poginuli kod Bi’rul-Me’une, i pogibija (Ebu-Bekra, Omera), Osmana i Alije. Posebnu tragediju predstavlja ubistvo Alije jer su ga njegove ubice proglasili nevjernikom i govorili su da njegovo ubistvo predstavlja jedan od najboljih ibadeta!!! Oni koji su ubili Husejna nisu vjerovali da je on nevjernik i potvrdjeno je da ga nisu htjeli ubiti jer su vjerovali da je to jedan od najvecih grijeha. Medjutim, ubili su ga zbog svojih licnih interesa, kao sto ljudi ubijaju jedni druge zbog vlasti. Iz ovoga se vidi da je puno laznih predaja koje govore o pogibiji Husejna, radijellahu anhu. Primjera radi, prenosi se da je nakon njegovog ubistva umjesto kise padala krv!!... Ili to da se na nebu pojavilo crvenilo u trenutku kada je on ubijen. To nema nikakve veze sa Husejnovom pogibijom jer se to crvenilo i danas pojavljuje na nebu i za to postoji opravdani prirodni razlog..." ("Minhadzus-sunneti en-nebewijje" tom 4 str.559)

REZIME

Ovo su stvarne i istinite cinjenice islamske historije daleko od bilo kakvih izmisljenih predaja i neistina koje su podmetnuli siije, sufije i svi oni koji ih svojim strastima i novotarijama slijede u njihovom metodu rada trgujuci nevinom krvlju Husejna, radijellahu anhu. Ono sto smo ovdje prenijeli od nase uleme predstavlja dovoljno istinitu informaciju iskrenim mu’minima. Vadzib je svakom muslimanu da sacuva svoj jezik od uplitanja u govor o ovoj smutnji koja je vec iza nas, kao sto je rekao Omer Abdul-Aziz, rahimehullah: "Allah je moje ruke sacuvao te krvi i zato ne zelim da tom istom krvlju natopim svoj jezik! " Omer Abdul-Aziz je ovu izjavu dao shvativsi rijeci Uzvisenog Allaha, koji kaze: "Taj je narod bio i nestao; njega ceka ono sto je zasluzio, i vas ce cekati ono sto cete zasluziti, i vi necete biti pitani za ono sto su oni radili." (Kur’an, II/141)

 
Forum » Islamske Teme » Islamski Velikani » Husejn ibn Ali ibn Ebu Talib
Page 1 of 11
Search:

 

Copyright @Svjetlost-Vjere © 2016
Free website builderuCoz