Ovoga puta smo njega uzeli, a tebe ostavili - Forum
HomeSign UpLog In ....:::: Sjetlost Vjere ::::.... Nedelja, 11-Dec-2016, 5:14 AM
  Ovoga puta smo njega uzeli, a tebe ostavili - Forum Welcome Musafir | RSS

[ New messages · Members · Forum rules · Search · RSS ]
Page 1 of 11
Forum » Islamske Teme » Pokajnici » Ovoga puta smo njega uzeli, a tebe ostavili
Ovoga puta smo njega uzeli, a tebe ostavili
Mladi-MuslimanDatum: Petak, 18-Sep-2009, 6:34 PM | Poruke # 1
Super Level 10
Grupa: Super Administrator
Poruka: 419
Status: Offline
Svake srijede i četvrtka on je organizovao sijela. Na tim sijelima, on je nosio svoje grijehe i grijehe svih onih koji su ga slušali. Sve dok nije došao jedan dan. Voljeli smo tog čovjeka i voljeli smo njegova sijela. Ovoga je branio, drugog je kudio, sve nas je nasmijavao. Ali smo se bojali, istovremeno svi mi, njegova oštra jezika, jer nam je mogao reći nešto, zbog čega bismo cijelu sedmicu bili ismijavani. Tako je bilo dok nije došao jedan utorak. Došao je u svoj ured. Nije bio onaj prijašnji. Sjeo je za sto, nešto pisao i govorio: „Gospodaru moj, oprosti mi! Gospodaru moj, oprosti mi! Primi moje pokajanje! Uistinu si Ti Onaj Koji prima pokajanje i Koji je mnogo milostiv!" Stali smo mu se smijati. Mislili smo da nas sada želi zabaviti na taj način. Dobacivali smo mu. Međutim, on nikome nije odgovarao. Sjedio je do jedanaest sati i nikome od nas ni na jednu riječ nije odgovorio. Ustao je i otišao bez ijedne riječi. Otišao je do mesdžida. Nismo vjerovali. Otišao sam u kancelariju, a zatim za njim do mesdžida da vidim je li istina ono što vidim ili ne. Vidio sam ga da se abdestio i da staje u mesdžidu. Donio je tekbir „Allahu Ekber", učio, zatim otišao na ruku, zatim se vratio sa rukua i uspravio, zatim otišao na sedždu, a zatim, tako mi Allaha, nije se dignuo sa sedžde. Nije se dignuo sa sedžde, sve dok se nije začuo ezan za podne namaz.

Dignuo se sa sedžde, upotpunio i završio namaz. Zatim je došla srijeda. Čekali smo ga u njegovom uredu. Nije nazvao, niti je odgovorio na naše pozive. Četvrtak: nije nazvao, niti je odgovorio na naše pozive. Petak: nije nazvao, niti je odgovorio na naše pozive. Subota: otišli smo do njegova ureda i zatekli ga u njemu. Ponavljao je: „Gospodaru moj, oprosti mi! Primi moje pokajanje! Uistinu si Ti Onaj Koji prima pokajanje i Koji je mnogo milostiv!" Jedan od nas mu je rekao: „Čovječe! Dat ću ti stotinu hiljada samo za adresu jedne od tvojih djevojaka!" Nastojali smo ga nasmijati. Nije odgovorio, već je zaplakao, ustao i htio da ode. Uhvatio sam ga za ruku i rekao mu: „Čovječe! Ovaj dan smo se za tebe pripremili, pa nam reci nešto." Pogledao me i rekao mi: „Misliš da plačem zbog toga što ne mogu da uzvratim tebi i ovome?! Ja, uistinu, plačem što nisam bio svjestan Allaha, dželle dželaluhu, a On je visoko iznad Arša! Čuje ovoga miskina kako mi kaže da će platiti stotinu hiljada, samo da učinim grijeh svome Gospodaru!" Rekao sam mu: „Tako mi Allaha! Neću te pustiti sve dok mi ne kažeš šta se desilo!" Rekao mi je: „U utorak, imao sam sastanak sa tri djevojke. Bio sam kod jedne, a zatim krenuo do druge. Vozio sam se ulicom. Iza mene je išlo auto. Pratilo me je u stopu. Ako bih stao i ono bi stalo. Ako bih krenuo brže i ono bi krenulo brže. Odjednom sam stao, a ono je, neočekivano, projurilo velikom brzinom pored mene. Začula se škripa guma, lom,

jauk. Prišao sam autu. Glava mu je probila šofer-šajbu. Bila je sva u krvi. Prsa su mu pritisla svirenu. Noge su mu bile priklještene. Polahko sam ga izvukao. Nije bilo kosti, a da nije bila slomljena. Gledao sam ga. Okupljeni ljudi su plakali, a ja, tako mi Allaha, nisam plakao. Sjeo sam i gledao u njega. Gledao sam njegovo lice obliveno krvlju i u njemu vidio svoje lice. Dok sam šutio i gledao ga, neko mi je prišao uhu i rekao: 'Slušaj! Ovoga puta, njega smo uzeli a tebe ostavili! Drugi puta, tako mi Allaha, tebe ćemo uzeti!' Okrenuo sam se. Tako mi Allaha, nikoga nisam vidio! Riječi su mi se ponavljale: 'Slušaj! Ovoga puta, njega smo uzeli, a tebe ostavili! Drugi puta, tako mi Allaha, tebe ćemo uzeti!' Vratio sam se. Rekao sam sebi: 'Da sam ja bio umjesto njega, da sam ja uzet, a moja soba puna je CD-ova, filmova, slika i albuma, šta bi bilo sa mnom? Allah me je ostavio u životu ne bi li se prošao svega ovoga!' Pokupio sam ih sve u vreću i podigao da bacim u kontejner za smeće. Skupio sam u njima sve dunjalučke šejtane! Kao da sam vidio kako mi se obraćaju govoreći: 'Ne bacaj nas! Gledaj nas! Zadrži nas!' Međutim, ja sam mislio samo na riječi: 'Tako mi Allaha, drugi puta, tebe ćemo uzeti!' Bacio sam vreću i sve se polomilo. Sve se polomilo i sve moje dunjalučke žudnje su prestale!"

Ovaj naš brat, koji se na ovakav način vratio svome Gospodaru, tako mi Allaha pored Kojeg nema drugog boga, kada bih sada spomenuo njegovo ime, mnoga naša srca bi zaplakala iz poštovanja prema njemu. Ovaj naš brat, sada se nalazi na jednom od islamskih ratišta. Allah, dželle dželaluhu, ga vidi. Mi ga smatramo dobrim, a Allah će mu obračun sviđati. Tako mi Allaha, mnogi ljudi ga ne poznaju, a dove za njega! Mnogi ljudi nisu ga ni vidjeli uživo, a dove za njega! Allah, dželle dželaluhu, je dao da ljudi piju njegovu ljubav, kao što piju vodu!

OVOME ČOVJEKU JE DOŠAO ONAJ KOJI OPOMINJE

A TEBI?! JE LI TEBI DOŠAO OPOMINJAČ?!

HOĆEŠ LI ISKAZATI SVOJ POVRATAK ALLAHU

PRIJE NEGO LI TI SMRT DOĐE?!

HAJDE, ISKAŽI GA SVOJIM SRCEM I SVOJIM JEZIKOM ISKRENO!

PONAVLJAJ:

GOSPODARU MOJ, TEBE UZIMAM ZA SVJEDOKA

DA TI SE KAJEM ZA SVE GRIJEHE!

GOSPODARU MOJ, OPROSTI MI

I PRIMI MOJE POKAJANJE!

 
Forum » Islamske Teme » Pokajnici » Ovoga puta smo njega uzeli, a tebe ostavili
Page 1 of 11
Search:

 

Copyright @Svjetlost-Vjere © 2016
Free website builderuCoz