Metoda učenja i poučavanja - Forum
HomeSign UpLog In ....:::: Sjetlost Vjere ::::.... Ponedeljak, 05-Dec-2016, 9:37 PM
  Metoda učenja i poučavanja - Forum Welcome Musafir | RSS

[ New messages · Members · Forum rules · Search · RSS ]
Page 1 of 11
Forum » Islamske Teme » Akida » Metoda učenja i poučavanja (Kod Ehlu sunneta wel džemata)
Metoda učenja i poučavanja
Mladi-MuslimanDatum: Nedelja, 01-Nov-2009, 2:33 PM | Poruke # 1
Super Level 10
Grupa: Super Administrator
Poruka: 419
Status: Offline
Prvo po čemu se pripadnici Ehli sunneta vel-džemata bitno razlikuju od mnogih neistomišljenika jeste njihova brižnost i upornost u stjecanju vjerskog znanja koje se isključivo bazira na Kur'anu i sunnetu, iz kojih su se kasnije razvile mnoge islamske nauke i discipline.

Prve generacije ovoga ummeta su se naročito isticale u tome, pa nisu žalili vremena ni truda kako bi slijedećim generacijama prenijeli i u emanet ostavili čistu i neokrnjenu Allahovu vjeru, upravo onakvu kakva je i objavljena.

Tradicionalna islamska literatura obiluje čudesnim primjerima upornosti i požrtvovanosti koje su uložile ove generacije na putu stjecanja znanja, tako da nam kojim slučajem, ti primjeri nisu preneseni ispravnim lancima prenosilaca, sigurno bi za njih pomislili da su, ništa drugo do izmišljene priče ili nečija mašta.
Zbog jednog hadisa ili predaje bili su spremni preći na hiljade kilometara puta i to na primitivnim prevoznim sredstvima tog doba, trpeći glad, oskudicu, gubitak imetka zdravlja, pa čak i života.

Jedan od glavnih razloga ovakvog truda i napora kojeg su uložili, bilo je njihovo čvrsto ubjeðenje da se samo ispravnim znanjem i njegovim prenošenjem budućim generacijama, može postići sreća na dunjaluku i ahiretu.

Na to su ih podsticali mnogi Kur'anski ajeti i hadisi Allahovog poslanika s.a.v.s koji govore o vrijednosti znanja i njegovog poučavanja.
Kaže Uzvišeni u svojoj časnoj Knjizi :

« I Allah će na visoke stepene uzdignuti one meðu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.» (El-Mudžadele, 11).

«A Allaha se boje, od robova Njegovih – učeni.» (Fatir, 28).

Isto tako, Uzvišeni Allah se obraća Muhammedu a.s. riječima :
«…i reci : Gospodaru moj ti znanje moje proširi.» (Ta-ha, 114).

Ovaj posljednji ajet je spomenuo imam Buhari u svome sahihu na početku poglavlja o znanju govoreći o vrijednosti znanja, a Ibn Hadžer u komentaru kaže:
''Allah Svome poslaniku s.a.v.s nije naredio da traži povećanje bilo čega drugog osim znanja, a misli se na šerijatsko vjersko znanje…'' (Vidjeti: Fethul-Bari,1 / 170 ).
Što se tiče hadisa na ovu temu,oni su mnogobrojniji i teško bi se mogli pobrojati. Jedan od njih je i hadis Ebu Derda'a r.a da je Poslanik s.a.v.s. rekao:

''Ko krene putem želeći da na njemu stiče znanje, Allah će ga uputiti putem koji vodi u džennet. Uistinu meleci svoja krila prostiru onome ko traži znanje iz zadovoljstva zbog onoga što čini. Oprost za učenjaka traži sve što je na nebesima i na zemlji pa čak i ribe u vodi. Prednost učenjaka nad pobožnjakom je kao prednost mjeseca nad ostalim zvijezdama. Učenjaci su nasljednici poslanika. Oni (poslanici ) nisu u nasljedstvo ostavljali zlatnike ni srebrenjake već znanje, pa ko ga ga se prihvati uzeo je nešto vrlo vrijedno.'' (Tirmizi, br.2682 ;Ebu Davud, br.3641; Ibn Madždže, br223; Ahmed, 5 / 196 ; Vidjeti : Sahihul-Džamia, br.6297).

Zbog ovih i sličnih šerijatskih tekstova, islamski učenjaci su se maksimalno zalagali da uče i stiču znanje kako bi druge poučavali a ujedno i sebi osigurali nagrade obećane onima koji budu iskreno tragali za znanjem.

Međutim bitno je napomenuti da je kod ehli sunneta vel-džemata jedini način i put da se stekne znanje, uporno učenje i poučavanje, koje iziskuje iskrenost, veliki trud i ozbiljnost.
Možda bi ova konstatacija bila suvišna i besmislena, jer je opće poznato da se svaka nauka mora izučavati i proučavati da bi je odreðena osoba svladala, ali nažalost odreðene zalutale skupine koje se izdavaju za pripadnike Islama, smatraju da se znanje ne mora učiti niti ponavljati, već da se znanje i nakon poslanika može dobivati objavom, direktno od Allaha dž.š.

U ovoj velikoj zabludi, posebno prednjače pojedine ekstremne frakcije sufija i derviških redova.
Kaže imam Gazali r.h : ''Govorio je Ebu Jezid(jedan od sufijskih šejhova)i i drugi: Nije učenjak onaj koji pamti iz knjige pa kada zaboravi ono što je zapamtio postaje neznalica, već je pravi učenjak onaj koji znanje uzima od svoga Gospodara direktno, kada god hoće, bez učenja ili predavanja. To je božansko znanje na koje upućuju riječi Allaha dž.š.: » I Mi ga znanju od Nas poučismo( Kehf, 65 ) « '' (Ihja Ulumid-din, 3 / 30). Inače, mnoge zalutale sekte koriste Kur'ansko kazivanje o Musa a.s i Hidru kao dokaz za postojanje božanskog, mističnog znanja, koje se dobiva direktno od Allaha bez učenja , pravdajući svoj stav činjenicom da je Hidr bio evlija i da je dobivao znanje od Allaha. Meðutim Hidr je bio Allahov vjerovjesnik po ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka jer ono što je učinio (probijanje laðe, ubistvo dječaka i popravljanje zida ), je na kraju putovanja opravdao riječima ''ja to nisam učinio po svome nahoðenju'', što jasno ukazuje da je dobivao objavu koja je posebna za poslanike i vjerovjesnike. (Vidjeti :Tefsir Ibn Kesir, 3/97; Tefsir od Kurtubija,11/32-33). Kaže komentator Tahavijine poslanice Ibn Ebil-Izz El-Hanefi : ''A što se tiče onih
neupućenih, koji umišljaju da je kazivanje o Musau i Hidru a.s. dokaz za postojanje božanskog- mističnog znanja pa ostavljaju originalnu Božju objavu (što je svojstveno Božjim poslanicima) , takav se smatra se heretikom i otpadnikom od vjere''. (Šerhu Akidetit-Tahavijeh, str. 440)

Na drugom mjestu, slično ovome kaže imam Gazali r.h.:
''Pa kada znaš ovo, znaj da sufije teže ka Božanskom znanju, a ne znanju koje se uči, pa zbog toga oni nisu bili brižni da uče i proučavaju ono što su napisali učenjaci niti su se trudili da istražuju spomenuta mišljenja i dokaze…'' (Ihja Ulumid-din, 3 / 23 ).
Još gore od ovog su riječi spomenutog Ebu Jezida koji je, čuvši neke ljude kako raspravljaju o odreðenim prenosiocima hadisa govoreći : ''taj i taj je čuo od toga i toga'' , rekao: ''Jadnici, znanje su uzeli od mrtvih a i oni od mrtvih, a mi smo naše znanje uzeli od Živog koji nikad neće umrijeti.'' (Et-Tedvin fi Ahbari Kazvin, 2 /357, od Abdul-Kerima Er-Rafi'ija).
Sufijska literatura obiluje ovakvim i sličnim izjavama koje se prvenstveno suprostavljaju jasnim i nedvosmislenim šerijatskim tekstovima a zatim i zdravom razumu i logici.
Kaže Muhammed s.a.v.s u hadisu koga prenosi Ebu Derda r.a :'' Znanje se stiče učenjem a blagost se postiže nastojanjem da se bude blag…'' (Hadis je hasen-dobar. Vidjeti : Silsiletul-ehadisis-sahiha, br.342, i Sahihul-Džamia, br.2328).

Isto tako mnoge predaje govore da je Poslanik s.a.v.s. ashabe r.a poučavao vjeri i vjerskim propisima:
Kaže Abdullah b. Mes'ud r.a : ''Poslanik s.a.v.s. je odabirao pogodna vremena da nam se obrati savjetom ,bojeći se da nas ne optereti. '' (Buhari, br. 68).
Od Amra b. Ahteba r.a se prenosi da je rekao: '' Poslanik s.a.v.s. nam je klanjao sabah namaz, pa se popeo na mimber i obraćao nam se sve dok nije nastupilo vrijeme podne namaza, nakon čega je sišao i klanjao nam podne. Zatim se opet popeo na mimber i govorio nam sve do ikindijskog vremena a potom je sišao i klanjao nam ikindiju. Opet se popeo na mimber i govorio nam do zalaska sunca, pa nas je obavijestio o svemu što je bilo i što će biti, a najviše od nas zna onaj ko je najviše zapamtio.'' (Muslim, br. 2892 ).

Buhari r.h. bilježi predaju, da je Džabir b. Abdullah r.a. putovao mjesec dana u Šam kod Abdullaha b. Unejsa r.a. zbog jednog hadisa kojeg je ovaj čuo od Allahovog Poslanika s.a.v.s. (Vidjeti : Fethul-Bari,1 / 208-209).
Abdullah b. Mes'ud r.a.,jedan od najučenijih ashaba , za koga je Poslanik s.a.v.s. rekao da se od njega uzima Kur'an, (Jedne prilike Abdullah b. Amr r.a je spomenuo Abdullaha b. Mes'uda pa je rekao : ''Nisam ga prestao voljeti, čuo sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. da je rekao : Uzimajte Kur'an od četvorice: Od Abdullaha b. Mes'uda, Salima, Muaza i Ubejja b. Ka'ba .'' Buhari, br.4999 i Muslim, br.2464), kaže o samom sebi :
''Tako mi Allaha pored Kojeg nema drugog boga, nije objavljena niti jedna sura u Allahovoj Knjizi a da ja ne znam gdje je objavljena, niti je objavljen i jedan ajet u Allahovoj Knjizi a da ja ne znam zbog koga je objavljen, a da poznajem nekog ko je o Kur'anu učeniji od mene i da se do njega može doći na devi, ja bih mu otišao.''
(Buhari, br.5002; Muslim, br.2462 ).
Ovi, i mnogi drugi hadisi i predaje nedvojbeno ukazuju da je jedini način i put da se znanje stekne i nauči, učenje i poučavanje, što je bio sistem i metoda Muhammeda s.a.v.s. i njegovih ashaba.
Poslanik bi poučavao ashabe a oni su to znanje prenosili svojim porodicama, ostalim ashabima a kasnije i tabi'inima, koji su opet to znanje izučavali i prenosili drugim generacijama, sve dok nisu nastala klasična pisana djela Islama poput hadiskih zbirki, tefsira, kjiga istorije i Poslanikove biografije, i općenito nebrojena islamska literatura, koja do današnjeg dana svjedoči o ozbiljnosti i naporu koji je uložen da bi se znanje očuvalo i prenijelo.
Zbog toga, islamski učenjaci su najstrožije osudili one koji su govorili o
božansko-mističnom znanju i na taj način dozvoljavali donošenje vjerskih propisa bez vraćanja na Kur'an i sunnet, umišljajući da znanje uzimaju direktno od Allaha dž.š. bez posrednika, pripisujući sebi tako vid poslanstva i nakon Muhammeda s.a.v.s.
Kaže imam Kurtubi r.h :
''…Općenito gledajući, kategorički i bez ikakve sumnje je potvrðeno i koncenzusom prvih i potonjih generacija usaglašeno, da se Allahovi propisi vezani za Njegove naredbe i zabrane, ne mogu spoznati ni na kakav drugi način osim preko Božijih poslanika, a onaj ko kaže da postoji drugi način spoznaje ovih propisa, ne smatrajući poslanike nužnim za to, takav je nevjernik, ubija se i od njega se ne traži pokajanje…
Zatim, ovakvo mišljenje je priznavanje postojanja Božijih poslanika i nakon Muhammeda a.s.v.s. , koga je Allah učinio pečatom svih poslanika i vjerovjesnika…
Objašnjenje za ovo (da je onaj ko ima ovakvo ubjeđenje nevjernik i otpadnik ) je činjenica da onaj ko tvrdi da prihvata ono što mu njegovo srce naredi, i da je to Božije nareðenje po kojem će postupiti, i da pored toga nije potreban ni Kur'anu ni sunnetu, takav je sebi pripisao poslanstvo…'' (Vidjeti tefsir imama Kurtubija,11/45).

Ibn Hadžer r.h je prenio iste ove riječi imama Kurtubija, na sličan način osuðujući ovo zabludjelo mišljenje i još dodaje :
''Prenešeno nam je od nekih da su govorili: Ja ne uzimam od mrtvih, ja uzimam od Živoga Koji ne umire.
Također, kaže drugi : Ja uzimam od moga srca koje mi prenosi od moga Gospodara…,
a sve je ovo nevjerstvo po suglasnosti svih objavljenih vjerozakona ,Allaha molimo za uputu i razboritost. '' (Vidjeti : Fethul-Bari, 1/267-268 ).

Na žalost često i danas možemo čuti pojedince koji govore o nekakvom ''vodoravnom'' znanju do koga dolazi obični svijet, i o ''vertikalnom'' znanju koje je , kako umišljaju, rezervirano samo za posebno odabrane evlije i šejhove, koji nemaju potrebe ni da uče ni da ponavljaju .
Uzvišenog Allaha molimo da nas sačuva ove i sličnih zabluda.

 
Forum » Islamske Teme » Akida » Metoda učenja i poučavanja (Kod Ehlu sunneta wel džemata)
Page 1 of 11
Search:

 

Copyright @Svjetlost-Vjere © 2016
Free website builderuCoz