Komentar hadisa "Čuvaj Allaha – čuvat će te'' - Forum
HomeSign UpLog In ....:::: Sjetlost Vjere ::::.... Ponedeljak, 05-Dec-2016, 3:25 AM
  Komentar hadisa "Čuvaj Allaha – čuvat će te'' - Forum Welcome Musafir | RSS

[ New messages · Members · Forum rules · Search · RSS ]
Page 1 of 11
Forum » Islamske Teme » Hadisi » Komentar hadisa "Čuvaj Allaha – čuvat će te''
Komentar hadisa "Čuvaj Allaha – čuvat će te''
Mladi-MuslimanDatum: Nedelja, 01-Nov-2009, 4:15 PM | Poruke # 1
Super Level 10
Grupa: Super Administrator
Poruka: 419
Status: Offline
Kada jednom gradu ili mjestu prijeti opasnost od njihovog neprijatelja, sigurno da će se njegovi stanovnici osjećati bezbjednim ako se unutar toga područja nalaze hrabri vojnici koji će ih odbraniti od napada tih neprijatelja.

Rekli smo da će se stanovnici tada osjećati bezbjednijim, sigurnijim, smirenijim, pa zamislimo vjernika, njegov smiraj, uzdanje i bezbjednost kada bude svjestan da je Allah Taj Koji će ga zaštititi od bilo kakve štete, nesreće ili zla koje mu želi nanijeti šejtan i njegova skupina. Pogledajmo šta nam poručuje naš Plemeniti Gospoar, Allah, dž.š.: "Ako se budete Allaha bojali i budete strpljivi, onda vam njihove spletke neće moći nimalo nauditi." (Prijevod značenja Ali Imran 120.)

No, vratimo se samom naslovu u kojem se ne kaže samo "čuvat će te Allah", nego stoji prije njega "čuvaj Allaha", kao što ovim ajetom Allah, dž.š., garantuje da nam spletke naših neprijatelja neće moći nauditi samo pod uslovom da pri nama budu dvije krupne stvari, dva dragocjena dragulja: bogobojaznost i strpljenje. Naslov koji sam odabrao nije ništa drugo do dio hadisa kojeg je zabilježio Imam Tirimizi od Abdullaha ibn Abbasa koji sigurno spada u red onih hadisa iz kojih se mogu izvući velike opomene i koristi, i koji samo potvrðuju da je našem Poslaniku, s.a.v.s., dat sadržajan govor u kome bi malo rekao, a dosta bi stvari, temelja vjere, obuhvatilo. Normalno, da bismo razjasnili ovaj hadis moramo se obratiti na adresu velikana ovoga ummeta, časnih učenjaka kojima je Allah, s.v.t., davao zbog njihove bogobojaznosti da najbolje razumiju govora Allaha, dž.š., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s.

Kaže Ibn Redžeb (736 – 795. god. po H.): "čuvaj Allaha" znači: "čuvaj Njegove naredbe, zabrane, prava i granice." Allahove naredbe ćeš čuvati tako što ćeš ih izvršavati. Njegove zabrane ćeš čuvati tako što ćeš ih se kloniti, a Njegova prava ćeš čuvati tako što ćeš ih ispunjavati i Njegove granice ćeš čuvati tako što ih nećeš prekoračavati - nećeš prelaziti granicu naredbe niti ćeš prelaziti granicu zabrana. Allah, dž.š., je takve pohvalio u Kur'anu i nazvao ih čuvarima kada kaže: "Ovo je ono što je obećano svakome pokajniku i čuvaru." Abdullah ibn Abbas je, tumačeći riječi Allaha, dž.š., "čuvati", rekao je da je to onaj koji čuva (bdije) Allahove granice.Iz ovoga vidimo koliko je neosnovana izreka koja je prisutna u našem narodu i koja se, nažalost, pripisuje našem Gospodaru Allahu, dž.š., a ona je: "čuvaj se ti, čuvat ću te i Ja," jer je Poslanik, s.a.v.s., u ovome hadisu jasno izjavio koga će Allah čuvati; onoga koji bude čuvao Njegove naredbe, zabrane, prava i granice.

''Čuvaj Allaha''

Naveli smo uopćeno značenje Poslanikovih riječi: "čuvaj Allaha," a sada ćemo prijeći na njihovo detaljno objašnjenje, nastojeći pri tome iznijeti ono najvažnije.

1. Najbitnija stvar ili bolje rečeno prva stvar koju treba da nastojimo čuvati (paziti) jeste namaz. Kaže Allah, dž.š.: "čuvajte (izvršavajte) namaze, a naročito onaj u sredini i pred Allahom ponizno stojte." (Prijevod značenja, El-Bekare 238.)Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "...onaj koji ga bude čuvao (tj. namaz) on će mu biti svjetlost, dokaz i spas na Sudnjem danu, a onaj koji ga ne bude čuvao, neće mu biti svjetlost, niti dokaz, niti spas na Sudnjem danu, i na Sudnjem danu biće sa faraonom Karunom, Hamanom i Ubejjom ibn Halefom."Ovaj hadis učenjaci uzimaju kao dokaz da je onaj koji ostavlja namaz (ne izvršava ga) nevjernik. Kaže Ibnu-l-Kajjim: "To što će na Sudnjem danu biti sa poglavarima nevjerstva (faraonom, Karunom, Hamanom i Ubejjom ibn Halefom), dokaz je da je nevjernik." Bitno je napomenuti da nije dovoljno samo obavljati namaz nego taj namaz mora biti obavljen na vrijeme, a ne odgaðati ga i da taj namaz mora biti obavljen u džematu što je stav najvećeg broja učenjaka. čak oni koji kažu da je namaz u džematu pritvrðeni sunnet kao dokaz uzimaju govor Abdullaha ibn Mes'uda: "Namaz u džematu je od sunneta (upute) i ne ostavlja ga niko do munafik (licemjer)." Jasno se vidi da, iako kažu da je to pritvrðeni sunnet, smatraju onoga koji ga ostavi grešnim.Šta onda da kažemo za hadis u kome se prenosi od Ebu Hurejre da je slijepac došao kod Poslanika, s.a.v.s., i tražio od njega olakšicu da klanja u svojoj kući, jer kako je rekao nema nikoga ko bi ga odveo do mesdžida. Poslanik, s.a.v.s., mu je bio dozvolio, a kada se htio vratiti svojoj kući pitao ga je Poslanik, s.a.v.s.: "Da li čuješ ezan?" Kaže: "Da." "U tom slučaju nema olakšice, odazovi se," reče Poslanik, s.a.v.s.

2. Od onoga što smo obavezni čuvati jeste stomak (unutrašnjost), polni organ i jezik jer su to organi zbog kojih je čovjek najčešće izložen haramu i koji ce biti najveci uzrok ulaska ljudi u Džehennem.

Stomak treba čuvati od jedenja i pijenja harama kako bi naše srce bilo čisto i podobno za dospijevanje Allahovog svjetla (upute) u njega, jer jedenje haram hrane jedan je od najvećih uzroka zbog kojih ljudi ne mogu shvatiti istinu i biti upućeni, kao što se prenosi od nekih učenjaka. Svjedoci smo da veliki broj ljudi danas, nastojeći najesti i napiti stomak, ne preza ni od kakvog načina niti sredstva da doðe do onoga što će mu u tome pomoći. Neka znaju oni koji stiču haram imetak da će biti kažnjeni još na dunjaluku tako što će Allah dati da propadne ili u njemu neće dati berićet, kao što se dogodilo velikom broju muslimana da su imali kuće i vile koje su u većini slučajeva bile napravljene preko haram imetka ili se u njima činio haram, a zatim su sa zavežljajem u ruci sve to ostavili i spali na prosjački štap.Polni organ je isto upropastio veliki broj ljudi i učinio ih njegovim poniznim robovima. Možda će se neko zapitati kako to da su ljudi postali robovi polnom organu. Onome koji bi postavio takvo pitanje odgovaramo: Zar je ovaj nemoral, razvrat, golotinja na sve strane, bestidnost nastao kao produkt ičega drugog do zadovoljavanja strastima kojima rukovodi polni organ. Zar to nije svojevrsno obožavanje? Jeste, dakako.Ako pogledamo zapad naći ćemo da se na njemu danas vode žučne borbe oko toga da li će se homoseksualcima i lezbejkama dozvoliti da žive kao normalne kategorije slobodnih graðana, da li će se legalizovati općenje žene sa životinjama i mnoge druge stvari od kojih čovjeku pamet zastaje.

Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: "Ko mi garantuje za jezik i polni organ, ja mu garantujem Džennet."

Jezik, isto tako, predstavlja veliku opasnost ako ga ne zaustavimo i ne sačuvamo od slobodnog djelovanja. Kolika je njegova opasnost najbolje nam govori činjenica da se iz takvog malog organa izraða veliki broj harama kao što su: ogovaranje, prenošenje tuðih riječi, laž, kleveta, poricanje istine, napadanje Allahove vjere, Njegovog Poslanika i vjernika, psovka, proklinjanje (mislim na proklinjanje roditelja njihove djece), lažno svjedočenje, lažno zaklinjanje, pjesma u kojoj se spominje ili veliča razvrat, šala kojom se nastoje nasmijati ljudi, a ono što je sadržano u njoj je neistina, izgovaranje bestidnih riječi, pozivanje u zabludu.

3. Druga stvar kojoj isto tako treba da posvetimo pažnju i da je čuvamo jesu zakletve (zavjeti), jer smo njima često izloženi i podložni. Kaže Uzvišeni: "I čuvajte svoje zakletve." (Prijevod značenja - El-Maide, 89.)

Vjernik treba paziti kod zakletve sljedeće stvari:

a) Da se ne zaklinje bez potrebe. Primjetno je da je veliki broj ljudi u nas uobičajio ili uveo kao stalnu izreku: "Boga mi!" "Allaha mi!" što ne dolikuje, jer Allahovo ime je Uvišeno, Veliko i ono treba biti spominjano samo pri uzvišenim i velikim stvarima.

b) Da se, ako se već zaklinjemo, zaklinjemo samo Allahom, jer se zaklinjanje nečim drugim ubraja u širk (pripisivanje Allahu druga), kao što se prenosi u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Muslim: "Onaj ko se zakune nečim drugim mimo Allaha, učinio je širk."

c) Da ako se čovjek zakune da će nešto uraditi pa ne uradi, na njemu je da se iskupi tako što će nahraniti 10 siromaha ili ih opremiti ili osloboditi roba, a ako ne može ništa od ovoga troga postit će tri dana, o čemu nam govori naš Gospodar u suri El-Maide u 89. ajetu: "Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha nahranite običnom hranom kojom svoju čeljad hranite ili da ih odjenete ili da roba ropstva oslobodite."

"Čuvat će te Allah"

Ovaj dio hadisa ukazuje nam na jedno pravilo koje važi od Allaha, s.v.t., a to je: "Nagrada je one vrste kakvo je i djelo." Da je ova tvrdnja tačna potvrðuju nam i drugi ajeti kao što su: "Ako Allaha pomognete i On će vas pomoći." (Prijevod značenja, Muhammed, 7.)

"Sjetite se vi Mene, sjetit ću se i Ja vas." (Prijevod značenja, El-Bekare 152.)

Nakon kratkog govora o onome što svaki vjernik treba čuvati da bi bio od onih koji "čuvaju" Allaha, dolazi govor o nagradi koju zaslužuju takvi robovi, a ona je sadržana u našem podnaslovu: "čuvat će te Allah".

To čuvanje biva na dva načina:

1. Allah, dž.š., će sačuvati njegove dunjalučke interese, tj. sačuvat će njegovo tijelo, imetak i porodicu.

Kaže Allah, dž.š.: "Uz svakog od njih su meleki, ispred njega i iza njega - po Allahovom nareðenju nad njim bde." (Prijevod značenja, Er-Rad, 11.)Rekao je Mudžahid u tumačenju ovoga ajeta: "Tj. Allah, dž.š., daje ljudima čuvare od meleka koji ga čuvaju od ljudi, džina i zvijeri, pa kada mu se neko od njih približi (da bi mu naudio) kažu mu meleki: "Odmakni se," sve dok Allah ne htjedne da ga nešto zadesi. Onaj koji bude svoje tijelo u mladosti čuvao od onoga što je Allah, dž.š., zabranio, Allah, dž.š., će njegovo tijelo sačuvati u starosti. Prenosi se da je jedan od selefa u svojim poznim godinama iznenada poskočio, zbog čega je bio ukoren. Uzvratio je riječima: "Kao što smo mi sačuvali svoje organe u mladosti od harama, Allah, dž.š., ih je sačuvao u starosti."S druge strane onaj koji ne bude čuvao svoju vjeru u mladosti i zaboravio na Allaha, i Allah će njega zaboraviti u njegovoj starosti. Prenosi se da je jedan od učenjaka vidio starca kako prosi na što je rekao: "Ovaj starac je zaboravio na Allaha u mladosti, pa je Allah zaboravio na njega u starosti."

2. Druga vrsta čuvanja koja je puno bitnija od prve vrste jeste čuvanje u vjeri. Znači, onaj koji bude čuvao Allahove granice i ne bude ih prelazio, izvršavao njegove naredbe i klonuo se njegovih zabrana, Allah, dž.š., će sačuvati njegovo srce od sumnji koje mogu potpuno upropastiti njegovo vjerovanje. Isto tako, Allah uputi njegov razum da se zaustavlja kod stvari koje ne može dokučiti i da kaže: "Istinu je rekao moj Gospodar," bez ulaženja u dubinu i raspravljanje o onome što Allah, dž.š., nije otkrio njegovom slabašnom mozgu. Kod nekih stvari u vjeri možemo dokučiti mudrost njihovog propisivanja, a kod nekih ne, kao što neke ajete i hadise možemo shvatiti, a druge ne. U takvom slučaju predajemo se onome što je došlo u Kur'anu ili vjerodostojnom hadisu, ako hoćemo biti od onih za koje je Allah rekao: "Oni koji su dobro u vjeru upućeni govore: 'Vjerujemo u to, sve to dolazi od našeg Gospodara.' A samo razumom obdareni će pouku primiti." (Prijevod značenja, Ali Imran, 7.)
Mnogi su zalutali samo zbog toga što su smatrali da sve što dolazi u Kur'anu ili u vjerodostojnom hadisu mora proći kroz njihovu slabašnu pamet, pa ako se ona složi sa onim što je spomenuto u tom ajetu ili hadisu prihvatili bi, a ako njihova pamet ne bi mogla pojmiti odreðenu stvar negirali bi je kako to njima odgovara. Zbog toga je vrlo bitno moliti Allaha da naša srca sačuva od sumnji i da nas uputi na shvatanje vjere onako kako su je shvatali selefi (dobri prethodnici) koji kada bi im došlo nešto od Kur'ana ili Sunneta Allahovog Poslanika, a bilo je vezano za vjerovanje (akidu), ne bi puno raspravljali i predali bi se tome pa makar i ne mogli dokučiti mudrost toga. Prenosi se da su se jednog dana kod Fahruddina Razija iskupili mnogi ljudi, pa je jedna starica upitala jednog čovjeka: "Ko je ovaj čovjek oko koga su se iskupili ljudi?" Reče joj čovjek: "Zar ne znaš Fahruddina Razija, čovjeka koji zna hiljadu dokaza o postojanju Allaha!?" Reče starica: "Da nije imao 1000 sumnji ne bi imao ni hiljadu dokaza."U drugoj predaji se prenosi da je došao čovjek kod Imama Malika i rekao mu: "Kako se Allah uzdigao (iznad Arša)?" Na što mu je Imam Malik odgovorio: "Uzdignuće (Allaha, dž.š.) je poznato. Kako je ono bilo je nepoznato. Vjerovanje u njega je vadžib, a pitanje o njemu je novotarija." Zatim je rekao: "Izbjegavajte ovoga čovjeka, jer je on novotar." Vidimo Imama Malika kako ne dozvoljava svome razumu da čeprka po hadisima u kojima se spominju Allahova svojstva ili postupci koja su poznata samo Allahu, dž.š., te da je čovjeku obaveza da se preda Kur'anu i hadisu, pa makar ne mogao dokučiti njegovu mudrost ili značenje. Isto tako, Allah, dž.š., čuva srca takvih ljudi od strasti ili prohtjeva kao što je sačuvao Jusufa, a.s., od zinaluka kad su bili svi izgledi i uslovi za to. Kaže Uzvišeni: "Tako smo Mi njega sačuvali od zla i razvrata, jer je on bio od Naših iskrenih robova."

 
Forum » Islamske Teme » Hadisi » Komentar hadisa "Čuvaj Allaha – čuvat će te''
Page 1 of 11
Search:

 

Copyright @Svjetlost-Vjere © 2016
Free website builderuCoz