1. Oslobođenje čovjeka od robovanja i ropstva i pokoravanja nekom drugom mimo Allaha dž.š., bilo da su u pitanju stvorenja koja ne stvaraju ništa, čak su i sami stvoreni, i samima sebi ne mogu nikakve štete niti kakve koristi donijeti, niti se pitaju sa smrću niti sa životom niti sa proživljenjem. Tevhid je oslobođenje za čovjeka od svake vrste robovanja izuzev robovanja Allahu dž.š., koji je tog čovjeka stvorio i skladnim ga učinio. Tevhid je oslobođenje ljudskog uma i razuma od raznih vrsta izmišljotina i bajki. Tevhid je oslobođenje duše od potlačenosti, poniženosti i kapitulacije. Tevhid je oslobođenje za život od nasilja faraona i diktatora i vračara i svih onih koji sebi prizovaju obožavanje mimo Allaha dž.š.. Zbog svega navedenog su vođe širka i silnici džahilijjeta ustajali protivu poziva poslanika općenito, a protivu Muhammeda s.a.w.s., posebno, jer su dobro znali šta znači „La ilahe ilallah“ – opšte oslobođenje čovječanstva, uz obaranje nepravednih sa njihovih lažnih tronova, uz uzdizanje vjerničkih čela koja se ne klanjaju i ne poginju nikom osim Gospodaru svih svjetova!

2. Formiranje umjerene i normalne ličnosti. Tevhid pomaže u formiranju umjerene, zdrave i normalne ličnosti, koja postaje specifična u življenju ovoga života imajući jedinstven cilj. Takva osoba ima samo jednoga boga – Allaha dž.š., kojemu hlepi bilo da je sam ili s nekim, kojemu se obraća u sreći i nesreći, za razliku od mušrika čije se srce raspodijelilo na nekoliko božanstava i bogova; nekada hlepi za živima a nekada za mrtvima, zbog čega je Jusuf a.s., rekao slijedeće: „O moji drugovi iz zatvora, jesu li raznorazna božanstva bolja ili Allah, Jedini, Moćni!?“ (Jusuf, 39.) Mu'min/vjernik obožava samo jednog boga; znajući šta Ga zadovoljava a šta srdi; radi samo ono što Ga zadovoljava, i srce mu odmara! Mušrik/idolopoklonik, obožava mnoštvo bogova, jedan ga vodi u desno, drugi u lijevo, a on se rastrže između njih, ne imajući stanka i smiraja!

3. Tevhid je osnova bezbjednosti ljudi! Tevhid ispunjava dušu onoga ko ga posjeduje bezbjednošću i smirajem. Ta osoba se ne boji nikog osim Allaha dž.š.. Ta osoba je zapušila rupe straha po opskrbu, dušu ili porodicu, ili straha od ljudi, džina, smrti itd.. Vjernik-muvehhid, se ne plaši nikog osim Allaha dž.š., pa ga zbog toga možeš vidjeti bezbjednog onda kada su ostali uplašeni, smirenog onda kada se ljudi unervoze. Ovom značenju nas je uputio Kur'ani-Kerim, riječima: „Oni koji povjeruju, i svoje vjerovanje basiljem ne zaodjenu – njima pripada bezbjednost, i oni su upućeni!“ (el-En'am, 82.) Ova bezbjednost izvire iz dna duše, ne iz policijske stanice, i to je bezbjednost ovosvjetska, a što se tiče bezbjednosti onosvjetske ona je vrijednija i trajnija, zbog toga što su oni bili iskreni prema Allahu, i svoj tevhid ne uprljaše širkom; širk je doista veliko nasilje!

4. Tevhid je osnova snage ljudske duše. Tevhid svome vlasniku daruje jaku duševnu snagu koja ispunjava njegovu dušu nadom u Allaha dž.š., oslanjanjem na Njega, zadovoljstvom Njegovim kada i kaderom-određenjem, i strpljenjem na Njegovim iskušavanjima, bivajući neovisan o Njegovim stvorenjima. Takva osoba je statična i čvrsta poput brda. Kada je nesreća pogodi – od Gospodara svoga traži da mu je otkloni, i ne moli se pored Njega nikome bio taj mrtav ili živ! Parola te osobe su riječi Poslanika s.a.w.s.: „Ako nešto tražiš – traži ga samo od Allaha, a ako se na nekog oslanjaš – osloni se samo na Allaha!“ (Tirmizi); ili: „Ako ti Allah kakvu štetu nanese ne može te niko spasiti nje osim On!“ (el-En'am, 17.)

5. Tevhid je osnova jednakosti i bratstva! Tevhid ne dozvoljava njegovim sljedbenicima da jedni druge obožavaju, i da jedni druge za bogove uzimaju mimo Allaha dž.š.. Obožavanje i uluhijjet pripadaju samo Allahu dž.š., kao i 'ibadet/robovanje cijelog čovječanstva, na čelu s Muhammedom s.a.w.s., Njegovim poslanikom i odabranikom!