Isa, a.s., spada među najodabranije i najodličnije Allahove poslanike
koji su u šerijatskoj terminologiji poznati pod imenom "ulul 'azm".
Loza Isa. a.s., potiče iz porodice Davuda, a.s. Majka Merjeme, Imranova
žena se zavjetovala da će svoj porod darovati na hizmet Allahovom hramu
Kuddusi-Šerifu, kao dokaz svoje pokornosti Stvoritelju, s.v.t, i
veličanstvenosti njenog ibadeta. Dok je bila trudna, ona podigla je
svoje ruke i rekla: "O Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja
zavjetujem Tebi na službu, pa primi od mene. Ti zaista sve čuješ i
znaš! " (Prijevod značenja - Ali Imran, 35.)
Isaova majka, Merjem bint Imran
Međutim,
Allahovom neograničenom mudrošću i odredbom, njen porod bijaše jedna
prekrasna curica koja će izrasti u ženu koju će generacije samo po
dobru spominjati, i koja će biti čista od svake dunjalučke prljavštine,
i koja će opravdano ponijeti epitet odabrane žene spram svih svjetova.
Iznenađena ishodom svoga dugo očekivanog poroda, Merjemina majka, puna
ibadeta i zahvale svome Gospodaru, ponovo je zavapila u stanju molbe i
dove: "Gospodaru moj, rodila sam žensko, a muško nije što i žensko.
Dala sam joj ime Merjem. Ja nju i njen porod stavljam pod Tvoju zaštitu
od prokletog šejtana." (Prijevod značenja - Ali Imran, 36.) Dova
upućena u stanju iskrenosti i veličine istinskog ibadeta bijaše
uslišana, a Merjem i njen porod zaštićen od šejtana napasnika l.a.
Rekao je posljednji Allahov Poslanik, a.s.: "Nema ni jednog
novorođenčeta koje se rodi a da ga šejtan ne dodirne prilikom rođenja,
pa ono zaplače od tog dodira. Osim Merjeme i njenog sina." Allah je
lijepo primio taj veličanstveni poklon žene Imranove, te učinio da
Merjema ima lijep odgoj i moral, zajedno sa onim robovima sa kojima je
On, s.v.t., zadovoljan. Izrasla je u ženu velikog znanja i iskrene
vjere u Jedinog Allaha. Čak su joj i meleci dolazili razveseljavajući
je i savjetovajući je: "Merjema, Allah je tebe, zaista, odabrao i
čistom učinio! On te je odabrao nad ženama svjetova! Merjema, budi
skrušena i Gospodaru svome sedždu čini, i Njemu se klanjaj zajedno sa
onima koji Mu se klanjaju." (Prijevod značenja - Ali Imran, 42-43.) O
njoj se brinuo Zekerijja, muž njene sestre, i bio je najveći sebeb da
Merjema bude sretna te da nauči svako korisno znanje i dobra djela.
Bila je Allahov evlija: "Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje
bi hrane našao." (Prijevod značenja - Ali Imran, 39.) Mudžahid, Ikrime,
Seid ibn Džubejr i neki drugi kažu: "To znači da bi on (Zekerijja) kod
nje pronalazio ljetnog voća u vrijeme zime, a zimskog voća u vrijeme
ljeta!" "Odakle ti to Merjema", on bi rekao, a ona bi odgovarala: "To
je od Allaha! Allah doista opskrbljuje koga On hoće bez ikakvog
računa!" (Prijevod značenja - Ali Imran, 37.) Njenu pokornost potvrđuje
i Mudžahid koji kaže: "Merjem, a.s., bi toliko klanjala da bi joj
oticali članci na nogama."
Radosne vijesti o rođenju bez oca
Jednog
dana dođoše joj meleci sa radosnom viješću od Allaha, dž.š.: "O
Merjema, Allah te raduje sinom koji je riječju od Njega stvoren, čije
će ime biti Mesih, Isa sin Merjemin. Ugledan i na ovom i na drugom
svijetu i jedan od Allahu bliskih! On će govoriti ljudima i u kolijevci
i kada odraste, i jedan je od dobrih." (Prijevod značenja - Ali Imran,
45-46.)
Čuvši za ovu neobično radosnu vijest, Merjema, sva zbunjena
i iznenađena, obraća se svome Gospodaru: "Gospodaru moj, kako ću ja
imati dijete kada me ni jedan muškarac ni dodirnuo nije?" (Prijevod
značenja - Ali Imran, 47.) Ali, Allahovo određenje biva u skladu s
Njegovom voljom i On, s.v.t., nikada neće biti pitan za ono što čini,
za razliku od Njegovih stvorenja koja će odgovarati za svoja učinjena
djela. Jednoga dana kada se povukla od svojih ukućana na istok, prema
Kuddusi-Šerifu, zaklanjajući se zastorom od njih, pojavio joj se
Džibril, a.s., u liku savršenog i potpunog čovjeka: "Utječem se
Svemilosnom od tebe, ako Ga se bojiš." S obzirom da se s njim našla na
osamljenom mjestu, preplašila se i mislila da je on želi iskoristiti.
"Ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga", reče on. "Da ti poklonim
dječaka čista" (Prijevod značenja - Ta-ha,19.), a ne ono što si ti
pomislila! Nakon što je shvatila da se radi o izaslaniku Stvoritelja,
s.v.t., rekla je: "Kako da ja imam dječaka", reče ona "kad me ni jedan
muškarac dodirnuo nije, a ja nisam bludnica." (Prijevod značenja -
Ta-ha, 20.), i razvrat mi je nezamisliv. "Tako je to", reče on
"Gospodar tvoj je rekao : "To je meni lahko. Da ga učinimo znamenjem
ljudima i znakom milosti naše, tako je unaprijed određeno." (Prijevod
značenja - Merjem, 21.)
Kako je rođen Isa, a.s.
Veličanstvena
je Allahova moć i bezgranična je Njegova, s.v.t., vlast, nema boga osim
Njega niti ima gospodara izvan Njega. Adema je stvorio bez oca i majke,
Havu od muškarca bez žene, a ostali svijet stvara od muška i ženska,
osim Isa a.s.! Njega je stvorio od žene bez muškarca, i to Allahovom
riječju, naređenjem ili odredbom "BUDI" i tako i bi.
Hafiz Ibn Kesir
kaže da se Merjema, kada je čula ono što joj je Džibril prenio od
Allaha, dž.š., pokorila Njegovoj, s.v.t., odredbi. Džibril joj je
puhnuo u džep njene košulje i taj dah se spuštao sve dok se nije
smjestio u stidnicu, pa je ona tako božanskom odredbom zatrudnila. "I
ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje" (Prijevod značenja -
Merjem, 22.) U pogledu navedenih ajeta, Ibn Kesir, također, tumačeći,
ih kaže: "Kada je Merjema zatrudnila, počela je izbjegavati svijet, jer
nije htjela da im išta kazuje, zato jer joj ne bi vjerovali ma šta da
im saopći. Krila je svoju tajnu. Povjerila se jedino svojoj sestri,
ženi Zekerijjaovoj, koja je bila zanijela Jahjaa, a.s. Kada je Merjema
ušla i stala pred nju, ova ju je zagrlila i rekla: "O Merjema, možeš li
shvatiti da sam ja trudna?" (S obzirom da je bila nerotkinja) Merjema
joj odgovori: "A znaš li ti da sam i ja također trudna?" Zatim joj je
ispričala kako se to desilo. Obje su poticale iz vjerničke porodice i
porodice iskrenih. Mufesiri se razilaze u dužini nošenja Isaa, a.s.,
ali je općenito prihvaćeno da ga je nosila devet mjeseci, kao i ostale
žene svoju djecu. Muhamed ibn Ishak kaže: "Pošto je zanijela, i prošlo
izvjesno vrijeme, prestalo joj je krvarenje i nastupile su joj
trudničke promjene: mučnina, promjena boje lica pa čak i zadebljanje
jezika." "Porođajni bolovi je prisiliše da dođe do jedne palme."
(Prijevod značenja - Merjem, 23.) Kao veoma pronicljiva vjernica, i
poznavajući globalnu situaciju njenog naroda, Merjema je znala da će
biti uznemiravana i zlostavljanja zbog ovog rađanja i da svijet neće
vjerovati da je to bila Allahova odredba, bez obzira što su je već
poznavali kao pobožnu, bogobojaznu i dobrostivu. Ipak će pomisliti da
je učinila zinaluk, da je prostitutka, zato je poželjela da umre prije
nego što dočeka porod! "Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno
u zaborav pala !" (Prijevod značenja - Merjem, 23.) " I neko je niže
nje zovnu: "Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe poteče
potok. Zatresi stablo palmino i posut' će se po tebi datule svježe, pa
jedi i pij, i budi vesela." (Prijevod značenja - Merjem, 25-26.) Većina
učenjaka se slaže da ju je zovnuo melek Džibril, a da je stablo palme,
koje se spominje u navedenim ajetima, bilo suho, te kad ga je potresla,
popadale su po njoj svježe datule. Osim toga, zanimljivo je to da baš
na osnovu ovih ajeta neki islamski učenjaci dokazuju da porodiljama
nema ništa bolje za jela od svježih hurmi. Pored toga, Merjemi bi
rečeno: "A ako vidiš kakva čovjeka, ti reci: "Ja sam se zavjetovala
Svemilosnom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti." (Prijevod
značenja - Merjem, 26.) Svemilosni Allah je znao moguću reakciju njenog
naroda nakon što vide njeno dijete, zato je na Sebe preuzeo sav tok
događanja oslobodivši i zaštitivši Merjemu od toga. Merjema je tako i
postupila. Ni s kim nije govorila! Svoje novorođenče je odnijela svojoj
porodici koja je, čim ga je ugledala, čitav slučaj osudila i počela
koriti Merjem: " Hej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, tvoj otac nije
bio nevaljalac, a mati tvoja nije bila nevaljalica." (Prijevod značenja
- Merjem, 28.)
U bešici a priča
U ovoj teškoj situaciji,
oslanjajući se na Uzvišenog koji je nikada nije napustio, koji je
opskrbljivao onim sa čim to drugi nisu mogli, u Koga je vjerovala i
Kome je istinskim srcem i djelom robovala, Merjema je naišaretila na
svoje dijete, kao da je htjela da kaže: "Pitajte njega!" " Kako da
govorimo djetetu u bešici", rekoše. Tada je Allah, dž.š., intervenisao
da opravda majku. Interesantno je to što su njegove prve riječi potvrda
njegove ljudskosti, i one su dokaz krivovjerja kršćana i ostalih koji
Isaa, a.s., smatraju bogom ili božijim sinom! Rekao je: "Ja sam Allahov
rob. Učiniti će me blagoslovljenim gdje god da bio i narediće mi da,
dok sam živ, namaz obavljam i zekat dajem i da majci svojoj dobar
budem. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada
budem umro i na dan kada budem iz mrtvih proživljen. To je Isaa, sin
Merjemin. To je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju.
Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvišen je On, kada nešto odredi,
On za to samo kaže :" BUDI!" i ono bude
INDŽIL
Šejh Muhammed El-Munadždžid
PITANJE
Medju muslimanima je poznato da je Indzil (Evandzelje) objavljeno Isau (Isusu) as ali su mi krscani rekli da to nije objavljeno Isau vec da su to napisali njegovi ucenici nakon njegovog "raspeca" kako oni to nazivaju odnosno nakon sto ga je Allah uzdigao Sebi kao sto to kaze Kur'an. Kako spojiti ova dva stava?
Hvala Allahu.
Nema kontradikcije medju ova dva stava da bi morali da se spajaju. Vec je razlog sto se ovdje mjesaju dvije stvari koje su obe tacne a u koje mi obe moramo vjerovati. Prva stvar je da je Gospodar svjetova objavio Indzil(Evandjelje) Isau as. Vjerovanje u objavu Indzila Isau je jedan od temeljnih stvari ove vjere u koje moramo vjerovati. Kaze Allah u prevodu znacenja: ''Poslanik vjeruje u ono sto mu se objavljuje od Gospodara njegova i vjernici - svaki vjeruje u Allaha i meleke Njegove i knjige Njegove i poslanike Njegove: Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih. I oni govore: Cujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru nas, tebi cemo se vratiti.'' (2:285). Poslanik Muhamed savs je odgovorio Dzibrilu as kad ga je pitao o imanu: Iman je da vjerujes u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan, i vjerovanje u odredjenje dobro ili lose. Nevjerovanje u ovo ili sumnja je je zabluda i kufr odnosno nevjerovanje u Allaha. Kaze Allah u prevodu znacenja: O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. ''A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha i u meleke Njegove i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao. Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici, pa opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici i pojacali nevjerovanje, Allah doista nece oprostiti i nece ih na pravi put izvesti.'' (4:136-137). I kaze Allah u prevodu znacenja: Oni koji u Allaha i u poslanike Njegove ne vjeruju i zele da izmedju Allaha i poslanika Njegova u vjerovanju naprave razliku i govore: "U neke vjerujemo a u neke ne vjerujemo" i zele da izmedju toga nekakav stav zauzmu - oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju.'' (4:150-151). Druga stvar je Evandjelje odnosno evandzelja koje krscani danas imaju. Kao sto je jedna od osnovnih stvari nase vjere da vjerujemo da je Indzil objavljen Isau as, isto tako nam je obaveza da vjerujemo da danas ne postoji ni jedna knjiga objavljena od Allaha, nikakvo evandzelje, osim Kurana. Ni krscani sami ne vjeruju da su te knjige objavljene u ovakvoj formi kao danas, niti oni tvrde da je Isa napisao Evandzelje niti cak da je ono napisano za njegova zivota. Kaze imam Ibn Hazm r.a u svom djelu al-Fasl fi’l-Milal (2/2): Nema potrebe se truditi dokazivati da Evandzelje niti ostale krscanske knjige ne dolaze od Allaha niti od Isaa kao sto je potrebno sa Tewratom i knjigama objavljeni zidovima jer zidovi tvrde da je Tewra tkoji oni posjeduju objavljen od Allaha Musau i zato je potrebno dokazati suprotno. Sto se tice krscana, oni sami su se pobrinuli za ovo jer oni ne vjeruju da je Evandzelje objavljeno Isau niti da ga je on donio, vec svi oni, od kralja do seljaka nestorijanci, jakobinci, maroniti i ortodoxi su se slozili da postoje cetiri historijska izvora napisana od cetiri razlicita covjeka u razlicitim vremenskim razdobljima. Prvi od njih je napisao Matias koji je bio ucenik Isaa, i to 9 godina nakon Isaovog uzdizanja na nebo. On je pisao na hebrejskom u Judei u Palestini, i sacinjavao je oko 28 stranica srednje velikih listova. Nakon njega je pisao Marko, ucenik Simon bin Juna, koji se nazivao Petar, 22 godine nakon Isaovog uzdignuca na nebo. On je pisao na grckom u Antiohu u Bizantiji. Kaze se da je Simon taj koji je pisao ali da je poslije izbrisao ime i kasnije ga pripisao uceniku Marku. Skript je sacinjavao oko 24 stranice srednje velicine. Ovaj Simon je bio ucenik Isaa. Treci izvor je Lukin, iz Antioha, takodjer ucenik Simona. Napisao je na grckom nakon sto je Marko zavrsio svoj, i on je otprilike iste velicine kao Matijasov. Cetvrti izvor je od Johna sina Zebede, ucenika Isaa, vise od 60 godina nakon Isaovog uzdignuca na nebesa. Pisano je na grckom i uzima oko 24 stranice srednjepisanog texta. Zavrsen citat.
Kaze sejhul Islam ibn Tejmija u svom al-Jawaab al-Saheeh (3:21): Sto se tice evandjelja koje krscani imaju, ona su cetiri: po Matijasu, Marku, Luci i Johnu. Svi su slozni da ni Marko ni Luka nisu vidjeli Isaa as vec da su to bili Matijas i John. Ova cetiri izvora koji oni nazivaju Evadzelje a i svaki od njih se naziva evandzelje, su napisani od ljudi nakon sto je Isa uzdignut na nebo. Oni nisu tvrdili da su ovo rijeci Gospodara vec su oni prenijeli rijeci Isaa kao i neka njegova djela i keramete (mirakle). Zavrsen citat. Osim toga, knjige napisane nakon Isaa as nisu sacuvane u orginalu. Orginali su izgubljeni odavno. Kaze ibn Hazm: Sto se tice krscana medju njima nema nikakve nesuglasice da je samo 120 ljudi povjerovalo u Isaa u toku njegova zivota...I svi koji su ga povjerovali su to krili za sebe i strahovali su u toku njegova zivota a i poslije. Oni su tajno pozivali ljude u vjeru, i niko se nije otkrivao javno niti praktikovao vjeru javno, jer je to povlacilo smrtnu kaznu. Oni su tako ostali, ne pokazujuci se nikome, i nisu imali sigurnog mjesta 300 godina nakon Isaovog uzdignuca na nebo. U toku tog vremena, evadzelje objavljeno od Allaha je nestalo, osim onih nekoliko ajeta koje je Allah sacuvao kao dokaz protiv njih. Kad je imperijator Konstantin postao krscan, onda su krscani preovladali i otpoceli da praktikuju svoju vjeru javno.
Ako je vjera prenijeta na ovakav nacin, gdje su sljedbenici praktikovali vjeru u tajnosti, i u stalnom strahu od smrti, onda je lako zakljuciti da je bilo nemoguce prenijeti vjeru preko jakog i pouzdanog lanca prenosioca, niti njeni sljedbenici mogu je zastiti od ubacivanja/izbacivanja. Kraj citata.
Zbog takog velikog prekida u lancu prenosioca koji je trajao oko 200 godina, ovi spisi nisu sacuvani ni na orginalnom jeziku vec su prevodjeni mnogo puta od strane ljudi cije znanje i iskrenost su malo poznati. Mnoge su kontradikcije u ovim knjigama i najaci su dokaz da ove knjige nisu orginalni Indzil koji je Allah objavio svome poslaniku Isau as. Zaista je istina kad kaze Allah u prevodu znacenja: A zasto oni ne razmisle o Kuranu? Da je on od nekog drugog a ne od Allaha, sigurno bi u njemu nasli mnoge proturijecnosti. (4:82).
Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši nacin raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu.
Kur'an An-Nahl 125ajet.
Odgovor
a) Ove izjave same po sebi ne znace nista, jer su date u prenesenom znacenju pa ih treba protumaciti, tim prije sto se one kose sa nedvosmislenim Isusovim izjavama i priznanjem da je on samo covjek poslan od Boga i nista vise. Ocito je da onaj ko salje i onaj ko se salje nisu jedno te iste. Poistovjecivanje ova dva pojma je apsurd i nespojivo sa zdravim razumom. Prema tome, Isus je tijelo, a tijelo je sastavljeni spij elemenata. Elementi su prije sastavljanja bili rastavljeni i morao ih je neko sastaviti. Za sastavljanje je, dakle, bio potreban sastavljac, a onaj kome je neko potreban, apsolutno nikada ne moze biti Bog. Sto se tice utjelovljenja i sjedinjenja oni su nemoguci u odnosu na bit Tvorca (neka su uzvisena Njegova imena). Jer, kad bi mu bilo potrebno utjelovljenje u necem ili nekom, to bi znacilo njegov nedostatak, a onaj kome nesto nedostaje, kao sto smo vec rekli, ne moze biti Bog. S druge strane, da se sjedinio s necim, to bi mu bilo slicno, a ono sto je slicno, nije kao i ono sto je isto. Drugim rijecima, ono sto je stvoreno ne moze biti Stvoritelj, (Bog). Ocito se ovdje radi samo o jednom vidu poistovjecivanja, i to u pogledu pokornosti, tj. ko se pokorava Isusu pokorava se i Bogu, kako je i sam Isus u tom smislu rekao: "Jer vas sam Otac ljubi, buduci da ste vi mene ljubili” (Ivan, 16:27). Ovo treba shvatiti tako kao kad posaljes dijete da ti od nekoga nesto donese, a ovaj mu kaze: "Neka ti dode otac!,” pa dijete kaze: "Ja i otac smo jedno,” ili kad se nekome ko se voli kaze: "Ja i ti smo jedno.”
b) Ukoliko bi se uzelo u obzir samo bukvalno znacenje rijeci, bez ulaska u njihovo stvarno znacenje, onda bi se bozanstvenost mogla pripisati i Isusovim ucenicima, jer im je on rekao: "Da svi budu jedno. Kao sto si ti, Oce, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao! Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao sto smo mi jedno – ja u njima, a ti u meni. Da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao sto si mene ljubio” (Ivan, 17:21-23). Ako bi se ove rijeci bukvalno shvatile, onda su Isus i ucenici jednaki i ravnopravni. Jesu li prema tome i oni bogovi kao sto je on Bog?
2. Druga njihova zabluda je ta sto vjeruju da je Isus, zaista, Boziji Sin. Ovo svoje vjerovanje temelje na izrazima "Ljubljeni Sin,” i "Jedini Sin,” upotrijebljenim za Isusa na nekim mjestima u Evandelju.
a) Treba znati da se ovi i slicni nazivi za Isusa koriste samo iz pocasti i postovanja prema njemu i nista vise. To se vidi iz njegovih rijeci: "Blago mirotvorcima jer ce se zvati sinovi Boziji”(Matej,5:9). Jednom drugom prlikom Isus je svojim ucenicima rekao: "Dakle: budite savrseni kao sto je savrsen Otac vas nebeski” (Matej,5:48). Iz gornjih citata vidimo da je Isus mirotvorac i one koji cvrsto vjeruju nazivao sinovima Bozijim. Ucinio je to iz pocasti prema njima, kao sto smo vec rekli. U samom Evandelju se i za Adama kaze da je Sin Boziji: Enosov, Setov, Adamov, Boziji (Luka,3:38) Adam po toj logici, ne samo da je ravnopravan Isusu, da se naziva ovim imenom, nego je i preci, s obzirom da je stovren i bez oca i bez majke.
b) U Starom zavjetu, u koji i krscani vjeruju, se kaze za Izraela (Jakova) da je on sin Boziji, prvorodenac: "Tada reci faraonu: Ovako kaze Jahve: Izrael je moj prvorodenac. Trazim od tebe da mi pustis sina da mi iskaze stovanje. Ako dobijes da ga pustis, ja cu ubiti i tvoga prvorodenca” (Izlazak,4:22-23).
U Starom zavjetu se i za Davida kaze da je Boziji sin, prvorodenac: "On ce me zvati: Oce moj!...A ja cu ga prvorodencem uciniti…” (Psalmi,89:20-28).
Stari zavjet i Efrajima naziva Bozijim sinom, prvencem: "Jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac” (Jeremija,31:9).
Posto sin prvorodenac moze biti samo jedan, a ovaj se naziv koristi za vise njih, to se mora shvatiti kao pocast i uvazavanje onoga kome se ovaj naziv daje. Na osnovu ovoga moze se zakljuciti da se pod pojmom "Otac” misli na Boga, a pod pojmom "sin” na dobrog covjeka. Sam Isus je jednom prilikom obracajuci se svojim ucenicima rekao: "Uzlazim svome Ocu i vasem Ocu, svome Bogu i vasem Bogu” (Ivan, 20:17). Zar ovdje sam Isus rijec "Otac” nije protumacio kao "Bog” i poistovijetio sebe sa svojim ucenicima. Ako je tako, jesu li onda i ucenici kao i on bogovi? Ili je ovaj naziv samo iz pocasti prema njima?
3. Treca velika zabluda krscana je ta sto vjeruju da je Isus oduvijek i zauvijek. Ovo svoje vjerovanje temelje na Isusovima rijecima: "…Zaista, zaista, kazem vam, prije nego sto je Abraham bio, Ja Jesam”(Ivan,8:58). Odgovor na ovu zabludu: Ovo takoder, bez objasnjenja ne znaci nista, jer se pod "prije” moze podrazumijevati, dusom, tjelom, ili, zajedno i jednim i drugim. Druga i treca mogucnost su apsurd, jer je nemoguce da nesto sto nije bilo bude prijenecega sto je postojalo. Ako se, pak, pod ovim misli na dusu, onda je Isus u tom pogledu jednak sa svim drugim ljudima, jer su duse svih stvorenje stvorene mnogo ranije nego njihovo tijela. Da nije tako on ne bi ni izrekao pomenute rijeci. On je, naime, htio reci: "Moja je dusa postojala prije Abrahamovog tijela.” U ovakvim razumijevanju njegovih rijeci nema niceg cudnog, jer je to nuznost, Blagoslovljenima je Isus rekao: "Dodite blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjeci kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta” (Matej,25:34). Jer, da njihove duse nisu tada postojale, ne bi im bilo nista ni pripravljeno. Zar se necemu sto ne postoji nesto pripravlja? Ovaj primjer podsjeca na jedan hadis u kome je nas Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ja sam bio vjerovjesnik odok je Adem bio izmedu duse i tijela,” tj. "Ja sam dusom bio vjerovjesnik dok Ademovo tijelo nije bilo jos ni stvoreno.”
4. Cetvrta njihova zabluda je sto Ivanove rijeci na pocetku njegova evandelja bukvalno shvataju. U njemu, naime, stoji: "U pocetku bijace Rijec, Rijec bijase kod Boga – i Rijec bijase Bog…i Rijec tijelom postala”(Ivan, 1:1 i 1:14). Nas odgovor na ovu zabludu: "Rijec "Kun” (Budi!) je Boziji emr pomocu koje sve postaje. Bez nje ne bi bilo nicega sto postoji. Posto krscani ne prihvataju ucenje Kur’ana, navest cemo im citat iz Starog zavjeta koji ima slican sadrzaj: "Jahvinom su rijecju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova” (Psalmi,33:6) "I Rijec bijase kod Boga” (Ivan, 1:1).
To znaci da je rijec oduvijek bila i zauvjek ce ostati osobina Boga, jer mu je vjecno svojstvo govor. U vezi sa nastavkom gornjeg citata: "I Rijec bijase Bog,” potrebno je znati da se u njemu implicitno podrazumijeva prvi clan genitivne veze (Mudaf), rijec "Gospodar,” sa kojom znaci: "I Gospodar rijeci bijase Bog.” U vezi sa daljim tekstom navecenog citata: "I Rijeci tijelom postala, treba reci da se i ovdje implicitno podrazumijeva prvi clan genitivne veze, rijec "Eser” (plod, rezultat), tako da sa njom ovaj citat znaci: "I plod Rijeci tijelom postao.” U Starom zavjetu se kaze: "I kaze Bog: Neka zemlja izvede ziva bica, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste! I bi tako” (Post, 1:24).
Rijec je prema tome, Bozija, a ne Isusaova naredba, sto se nedvosmisleno vidi iz rijeci: "Neka zemlja izvede…”Ovakav nacin shvatanja je ispravan i kao takvog ga treba primijeniti i u vezi sa gornjim citatima. Ako bi se gornji citati shvatili u bukvalnom (vanjskom) znacenju da je "Rijec,” zaista, Bog i tome dodali dalji tekst "I Rijec tijelom postala,” to bi bilo apsurdno. Bog nije nikome i nicemu slican i nije mu svojstveno nikakvo nesavrsenstvo (tesbih i tenzih). Bukvalnim shvacanjem da je Bog postao tijelom znaci Bogu pripisati promjenu stanja, a sve sto se mijenja je postalo i kao takvo ne moze biti Bog. Ako bi se "Rijec” poistovijetila sa Bogom i na taj nacin protumacili navedeni citati, kako to cini Ivan, citat bi glasio: "U pocetku bijase Bog, i Bog bijase kod Boga i Bog bijase Bog.” To bi bio apsurd i ne bi imalo nikakvog smisla. Jos nesto: U ovim citatima, na kraju krajeva, Isus se doslovno nigdje i ne spominje. Odakle im onda takav zakljucka!
Preuzeto iz knjige "Istina o krscanstvu kroz: historiju, vjerovanje, knjige, pravce i ucenje (studija, analiza i rasprava)"
