Jedan grješnik, skrhan i tužan, razmišljaše cijeli dan o mnoštvu svojih grijeha i manjku dobrih djela, pa se otisnu jedna suza i upita ga: ''Što si tužan, Allahov robe?''. Grješnik se prenu i upita tu suzu čistu, jednu: ''Zbog čega si kanula?''.Suza: Zbog vreline u tvom srcu.Grješnik: Vreline moga srca!? Šta je to ispunilo moje srce vatrom? Suza: Grijesi i loša djela.
Grješnik: Zar grijesi utječu na vrelinu srca?.Suza: Da ... zar nisi čuo za Poslanikovu dovu: ''Allahu moj, saperi moje grijehe vodom, snijegom i ledom.''
Svaki put kada Allahov rob počini neki grijeh, u njegovom srcu se potpali vatra, koju gase jedino voda i led.
Grješnik: Istinu govoriš ... ja osjećam mrtvilo i tjeskobu i mislim da je to zbog grijeha.
Suza: Naravno... zaista grijesi ostavljaju posljedice na onoga ko ih čini! Pokaj se Allahu, Allahov robe.
Grješnik: Želim te upitati nešto.
Suza: Izvoli.
Grješnik: Ja osjećam grubost u srcu, pa kako si uspjela iz njega izaći?
Suza: To je urođenost, Allahov robe! Ljudi su danas zapostavili svoja srca, tako da ne možeš naći bogobojazno srce koje je u stalnoj vezi sa Allahom, osim malo njih.
Grješnik: Šta je uzrok tome, suzo moja?
Suza: Ljubav prema dunjaluku i privrženost njemu. Ljudi su opčarani dunjalukom, osim onih kojima se Allah smilovao. Znaj, dunjaluk je poput zmije, opčara te svojom ljepotom, a ubije te svojim otrovom. Tako i ljudi, naslađuju se dunjalučkim ljepotama ne gledajući u otrov koji ih ubija.
Grješnik: Šta je to otrov?
Suza: Grijesi i loša djela, to je otrov koji truje srce, pa ako se ne odstrani iz njega, srce odumre.
Grješnik: Kako da očistimo naša srca od otrova?
Suza: Kaže Allah: ''I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.'' ( Ali Imran, 135.)
