Ja sam mladić koji je odrastao u imućnoj i sretnoj porodici. Živio sam sa roditeljima i očevom majkom. Bilo nas je sedmoro djece, a ja sam najstariji od muške djece. Najstarija od svih nas je moja sestra Sara, koja je starija od mene godinu dana. Došao sam do drugog razreda srednje škole i želio sam da budem inžinjer, a želja moje majke je bila da budem pilot.

Moja sestra Sara je bila treći razred i željela je da postane odgajeteljica u vjeri i moralu budućih generacija. Ali … U školi sam upoznao "društvo" čije su riječi i postupci bili za mene kao "med". Družio sam se sa njima, a da moja porodica to nije ni znala. Došao je raspust i babo je primjetio na meni da zapostavljam kućne i školske obaveze. Ukorio me je, a i majku također. Moja sestra Sara me je branila, jer me je puno volila i bojala je se za mene od očevih udaraca. U toku raspusta sastajao sam se sa svojom "klapom" i provodili smo vrijeme uz video filmove i razne igre.

Jednog dana u toku raspusta, kasno uvečer oko jadanaest sati, želio sam da pođem kući. Ali moj „prijetelj“ zatraži od mene da sjedim još pola sahata. I znate li šta je bila cijena tog pola sahata...? Jedan od njih je pripremio čaj i stavio je "nešto" u njega. Reakcija je bila zaprepaštavajuće čudna, s tim da su je nazvali "šalom". Vratio sam se kući i svi su spavali osim Sare koja me je uzela u svoju sobu, posavjetovala me i zaprijetila mi tražeći da to moje kašnjenje bude posljedni put. Obećao sam joj. Nakon nekoliko dana ponovo sam se skupio sa „društvom“.

Zatražili smo da nam opet naprave čaj, ali obavezno sa "šalom". Ali vlasnik koji nam je ponudio prvi put „šalu“ reče da se ona prodaje. Kupili smo je odmah i bilo nam je opet mnogo "lijepo". Dogovorili smo se da svake dvije sedmice pravimo čaj uz "šalu" koju smo naravno plaćali. Moje stanje se iz dana u dan sve više pogoršavalo, a također i učenje u školi. Moj dobri babo me je premjestio u privatnu školu ne bi li završio srednju školu. Ali… Dani su prolazili i mi smo nastavljali sa našom "šalom".

Nisam mogao da se udaljim od svoga „društva“, a razlog je što nisam više mogao bez „šale“. Došli su završni školski rezultati koji su predstavljali razočarenje za cijelu porodicu, ali bilo im je lakše to prihvatiti jer je Sara prošla vrlo odličnim uspjehom. Rekoh joj: "Čestitam ti na uspjehu Sara. Šta da ti kupim povodom tvoga uspijeha?“ Kao da je znala moje stanje i stanje moga društva, pa mi reče: "Želim da pripaziš na sebe, o moj brate, jer ti si moj "oslonac" poslije Uzvišenog Allaha.“

Ovo su bile riječi koje nikad neću zaboraviti i kod kojih svaki put zaplačem. Sara je počela na fakultetu za nastavnice, a ja iz "propadanja" u "propadanje", i iz zablude u zabludu, i iz tmine u tminu. Nisam više mogao bez "šale" čak ni dva dana. Naš "prijatelj", koji je ustvari prokleti šejtan, nam reče: "Postoji još ljepša i duža „šala“ od ove koju ste dosad imali, ali je puno skuplja!" Želeći da je probamo, krali smo novac od naših očeva kako bismo je kupili. Jednoga dana Sara je posumnjala u mene i moje stanje, posavjetovala me je i zaprijetila mi je da će obznaniti moje stanje roditeljima.

Majka je baš u tom trenutku zakucala na vrata i prekinula našu raspravu, a bilo bi bolje da nas je ostavila, jer bi možda priznao svojoj sestri Sari i tako sve nas spasio. Ispričao sam svom društvu da me je sestra razotkrila i da će vjerovatno sve ispričati mojim roditeljima. Pobojali smo se svi za nas, jer su također i oni krili svoje stanje od roditelja. Šta je rješenje? Nakon jedne doze "šale" predloži jedan od "ljudskih šejtana", nakon što mu je došapnuo "šejtan svih šejtana": "Zašto da je ne uvedemo u naše redove? Dadnemo joj jednu "šalu" i poslije nje će biti kao i mi, te nas tako ne može "osramotiti".“

Odbio sam to odmah. Rekao sam im: „To je moja sestra Sara. Časna i čedna, voljena i brižna.“ Reče jedan od njih: "Ne gubiš ništa. Ti ćeš joj nabavljati, a ona će biti u kući i ništa joj neće biti." Pod dejstvom "šale" i "klape" prihvatio sam taj prijedlog. Ubacio sam svojoj sestri Sari "šalu" u čaj koji je ona bila pripremila da zajedno pijemo. Potekla mi je suza u tim trenucima, a da i sam nisam znao povodom čega? Obrisala mi je suzu govoreći: "Muškarci ne plaču." Pobjegao sam od kuće bojeći se da me ne otkriju.

Došao sam do svoje "klape" i obavijestio ih o svom hrabrom poduhvatu. Čestitali su mi i ustoličili su me za vođu. Vratio sam se kući nakon što je situacija bila "bezbjedna". Otac me je izudarao, majka me je ukorila, a sestra Sara me je korila i prijetila. Poslije nekoliko dana došla mi je setra i pitala me šta sam joj bio stavio u čaj. Zadivilo je to i želi ponovo da proba. Odbio sam je i rekao da to ona ne smije. Počela me je moliti i ljubiti mi stope, baš isto onako kako to ja radim svojim "prijateljima" u vrijeme "krize". Smilovao sam joj se i dao joj ponovo. Tako se to ponavljalo danima, njeno učenje i interes za školom se tako pogoršao, da bi na kraju sve ostavila.

Potrošili smo "šale" koje su bile kod mene i zatražio sam nove od svoga "prijatelja". Rekao je da ima šta god želim, ali da moram platiti. Znao je da nemam novca, ali je rekao da ima „način“ da se plati. Znate li na koji način? Da, taj način plaćanja je Sara! Hoće da sa njom počini blud u zamjenu da nam dâ "šalu". Odbio sam to ljutito! Zatim smo se prepirali, te mi na kraju predloži: "Pitaj je, pa ukoliko se ona složi tebi to ništa ne šteti?" Posvađao sam se sa „društvom“ i ostavio sam ih. Odužili su se dani i ojačale su "krize".

Šejtan mi je stalno došaptavao i na kraju sam joj ipak predložio: „Vlasnik „šale" će nam izaći u susret ali pod uslovom da se predaš njemu i da počini blud sa tobom!“ Odmah je to prihvatila. Predao sam je svome "prijatelju" i dogovorio sam se da dođem ponovo nakon što počine blud. Kad sam se vratio našao sam svoju sestru napola nagu. Sjedili smo kod njega do kasno u noć uz "lumpovanje", pijenje i blud. Kad smo se vratili kući, rekao sam joj da je to zadnji put. Ali moj "prijatelj" joj je dao "termine" i brojeve.

Pa kada god je želio da bludniči sa njom, mene nije više pitao, već je to radio kako je on htio. Tako su se izlasci moje sestre povećali pod različitim izgovorima kod roditelja. Jednoga dana sam posjetio svoga "prijatelja" koji mi je predložio da posjetimo našeg zajedničnog "prijatelja". Da li znate šta sam našao kod njega? Našao sam svoju sestru Saru i to u njegovom naručju. Naljutio sam se, ali ona ustade i reče mi: "Nije te briga za mene! Ovo je moj život i ja sam slobodna." Moj me "prijatelj" umiri sa jednom dozom "šale“, kako bi zaboravio ono što je najvrijednije i učinio to u mom pogledu od najjeftinijih stvari. Poigravali su se sa mojoj sestrom i radili su što su htjeli, a ja sam bio između njih kao "stoka", naprotiv gore od toga.

Jednoga jutra u devet sati ujutro nazvala je policija moga babu koji je bio na poslu i zatražili su od njega da odmah dođe kod njih. Kad je došao rekli su mu da je bila velika nesreća i tragedija. Moja sestra je bila u društvu sa jednom muškom osobom, u predjelu gdje se grade kuće za odmor izvan grada, u pijanom stanju. Dogodila se saobraćajna nesreća i oboje su poginuli. Otac nije mogao sve to preboliti i umro je poslije nekoliko dana. A moja majka? Ona je zanijemila, nije nakon ovog više bila u mogućnosti da priča.

O moj Allahu! O moj Allahu! O moj Allahu! Šta sam uradio svojoj porodici? Šta sam uradio svojoj sestri Sari? Prevario sam je i napravio je ovisnom! Napravio sam svoju čednu sestru bludnicom! Kakav završetak za Saru! Ja sam je prevario jer ona ovo nikad nije željela, niti je to svojom voljom odabrala. Ja sam je na ovaj put naveo! Gurnuo sam je prema džehennemskoj vatri. Svojim rukama sam je ugurao u prokletstvo. Gospodaru moj, oprosti mojoj sestri Sari! A ako želiš da je kazniš, onda kazni mene umjesto nje!

Ti znaš da joj je učinjena nepravda! Ja sam taj koji sam joj učinio tu nepravdu i to "zanimanje"! Ona nije znala! Sigurno ste već na početku razumjeli šta je to "šala"? Jeste, to je droga! Da droga, draga moja braćo i cijenjene sestre u islamu. Nakon što sam uništio i ubio svoju sestru Saru, i nakon što mi je otac umro i majka zanijemila, koja nije više nikad progovorila poslije tog dana, odlučio sam da se liječim u bolnici za odvikavanje od droge. Ali kasno! Mnogo kasno! Moju sestru Saru ne mogu povratiti, moga oca ne mogu oživjeti, niti mogu mojoj majci govor povratiti! Potreba i želja za liječenjem je došla tek nakon što sam uništio svoj život i život moje porodice!

Nakon liječenja vratio sam se kući. Ponižen sam i ostaću tako do smrti. Živim od onoga što mi ljudi daju. Majka je prodala luksuznu vilu i iznajmila stan od tri sobe za nas osmero. Kada se pomene ime moje sestre Sare, cijela porodica je kori, jer je ona u njihovim očima razlog njihove tuge i nesreće. Moje srce se kida radi nje, učinjena joj je nepravda a oni ne znaju. Plačem u svako vrijeme i kajem se za počinjeno, ali niko se ne saosjeća sa mnom. Smatram da se trebam kamenovati ili gorom kaznom kazniti! Draga moja braćo i sestre, to je droga, majka svih zala.

piše: Šejh Ali ibn Muhammed Ali Jasin * Preveo i prilagodio: Osman Smajlović