Dan ili dio dana, reci ce. On, Uzvišeni, ce reci: „Ružno je to što ste stekli za tako kratko vrijeme, moju vatru i moj prijezir. Boravite u njoj vjecno“. Allah dž.š. objavljuje: „Mislite li vi da smo Mi vas uzalud stvorili da Nama vraceni necete biti.“ Uzalud stvoreni nismo. Tu smo jasno odredenim ciljem, nedvosmisleno definisan zadacom, knjigu imamo iz koje ucimo i po cijim propisima život trebamo urediti, knjigu koja nas stalno Istini vraca. Onaj koji knjigu objavljuje, On je: Onaj koji prašta grijehe, prima pokajanje, žestoko kažnjava ali i obilato nagraduje, osim Njega drugog Boga nema, Njemu se sve vraca“.

Jezid Ibn el Esam pripovijeda: Bijaše jedan covjek iz Sirije koji je cesto dolazio Omeru r.a. a onda je nakon izvjesnog vremena prekinuo dolaziti kod halife Omera. On se kod svojih suradnika zainteresirao za tog covjeka a oni mu rekoše –odao se alkoholu. Omer r.a. napisa mu pismo i u pismu ajet i rece svojim saradnicima: Molite Allaha dž.š. za svoga brata da se iskreno pokaje i da mu Allah dž.š oprosti a kad covjek u Siriji pismo dobi i kad ga procita neprestano je ponavljao ajet: „Allah je Onaj koji prašta, koji prima pokajanje, koji žestoko kažnjava i obilno nagraduje, nema Boga osim Njega, Njemu se sve vraca“.

Neprestano je, zabilježeno je, i placuci ponavljao ovaj ajet dok s enije pokajao i leda alkoholu okrenuo. Kad Omer cu za to rece im: Ovako postupajte prema bratu svom koji je posrnuo. Upsravite ga, osnažite ga, ne budite šejtanov pomagac protiv njega...“ Mi smo draga braco obavezni jedan drugog opominjati, upozoravati, na pokajanje i sedždu poticati kako bi i opomenuti i opominjac zaslužili Džennet. Eto tu pokraj nas, tu s nama, može biti u našim kucama može biti žive ljudi koji psuju. Opomenimo ih da to što cine je grijeh, opomenimo ih poslanikovim hadisom u kojem veli: „Medu najgore grijehe spada psovanje i proklinjanje svojih roditelja“.

Ashab upita: Poslanice kako to covjek proklinje i psuje roditelje sebi? Poslanik kaže: „Covjek opsuje drugom covjeku i on mu uzvrati i tako proklinje covjek i psuje roditelje sebi i cini jedan medu najtežim grijesima“. Psovka je u našem govoru postala poštapalica a dužni smo, obaveza nam je ne ostaviti covjeka koji griješi vec ga opomenuti, obaveza nam je, Omer r.a. nas savjetuje da covjeka koji griješi uspravimo, osnažimo, da mu kažemo da poslanik Muhamed a.s. opominje- psovanje muslimana je grijeh a njegovo ubistvo kufr. Zato budimo svjesni da smo na zemlji sa jasnim ciljem, sa jasno definisanom zadacom, imamo knjigu iz koje ucimo a ona od nas trazi da zivot po propisima iz nje uredimo...pa kad se s ove džume razidemo misiju svoju zemaljsku ispunjavajmo i nebudimo pomagaci šejtanu jedan protiv drugoga vec opominjimo se kako bismo bili od onih kojima ce Allah dz.s. reci: Divno je to što ste stekli za tako kratak period življenja na dunjaluku a stekli ste moju milost, moj oprost, moj Dzennet.Noravite u njemu vjecno.

Izbacimo iz rjecnika našeg ružnu rijec koju Uzvišeni u Knjizi zabranjuje i poslanik Muhamed a.s. hadisom na nju opominje a psovka se zove. Eto, tu pokraj nas zajedno s nama, može biti u našim kucama žive ljudi koji kockaju. Opomenimo ih ajetom iz knjige: „Šejtan želi medu vas neprijateljstvo umetnuti kroz alkohol i kocku“. Opomenimo sve one kojima je cesta odrednica kladionica, da sve što steknu na taj nacin haram je i sve što potroše u tu svrhu haram je. Opomenimo ih poslanikovom opomenom. A poslanik opominje: „Niko od vas nece stupiti korak ispred Stvoritelja na buducem svijetu dok ga On ne bude pitao kako si imetak sticao i u šta si ga trošio“. I oni koji ce u Džennet i oni koji ce u Džehenem jednak su odgovor Gospodaru dali kad ih je pitao koliko su živjelu na dunjaluku.

Oni rekoše: dan ili dio dana. Kratko su živjeli. Onima koji su taj dan iskoristili Allah dž.š. kaže- divno si živio, šansu si svoju iskoristio, onima koji su taj dan zloupotrijebili Allah dž.š. kaže- ružno si živio, propustio si ali povratka nema. Duzni smo jedni druge opominjati i djeci svojoj kod kuce reci ne idite na ona mjesta gdje se grijeh cini a opominjem nas braco da naša djeca mnogo para i vremena posvecuju haramu koji se kladenjem zove. Ako zatvorimo oci pred tim saucestvujemo u cinjenju grijeha. Eto tu pokraj nas, s nama dakle, može biti, ne do Allah, žive ljudi koji piju, alkohol piju. Allah dž.š. opominje da je to grijeh težak, Muhamed a.s. brojnim hadisima to naziva majkom svih zala. A hadiske zbirke bilježe, izmedu ostalog, i dva odgovora dvojice ljudi koji su taj grijeh cinili pa spoznali da ga ne trebaju više ciniti. Abduallah Ibn Džuda upitan zašto je prestao piti kaže: Ne želim više u svoj stomak unositi tu ludost.

Osvanem pametan a omrknem budala. Odlucio sam prekinuti s tom praksom. A.Ibn Hatim veli, kad ga njegovi jarani iz vremena kad je pio s njima, pitaju zašto to više ne cini, on kaže: ne želim unositi u sebe ono što moj razum muti. Mi smo obavezni jedni druge opominjati, upozoravati, na tevbu podsticati. Omer r.a. onom u Siriji koji se alkoholu predao piše ajet: „Allah dž.š. oprašta grijehe, prima pokajanje, On žestoko kažnjava i obilno nagraduje. Nema Boga osim Njega. Njemu cete se vratiti“. Nema Boga osim Njega a ti odaberi šta ceš kod svoga Gospodara naci, kaznu žestoku ili nagradu obilnu. Uzvišeni Bog ceka. Pokajanje.

A mi smo obavezni, ponavljam, opominjati se medusobno kako bi i opominjac i opomenuti bili docekani kod Gospodara svjetova rijecima: „Mir neka je na vas, spašeni ste. U Džennet da boravite vjecno stupite“. Draga braco, tu pokraj nas, zajedno s nama, može biti – a utjecemo se Bogu od toga, i u našim kucama žive ljudi koji se drogiraju a o njoj Ibn Tejmije kaže ovo: U drogama je više zla nego u alkoholu pa su one posebno zabranjene. Ko bi smatrao da su dozvoljene otpadnik je od Islama kojem nece biti klanjana dženaza, niti ce se ukopati u muslimansko mezarje. Droge uzimaju samo nevaljalci i griješnici, radi prividnog raspoloženja. One uništavaju zdravu ljudsku prirodu i razum, raspaljuju ljudske strasti, umrtvljuju ljudski ponos i dostojanstvo. To je prokleti gutljaj grijeha i podsjeca nas na ajet Uzvišenog: „Ne ubijajte sami sebe“. Naša obaveza na zemlji proistekla iz Kur'ana a prema Bogu, sebi i drugima nece se završiti izlaskom sa džume. Naša obaveza pocinje tek kad izademo sa džume. Da jedni druge opominjemo, da jedni druge od vatre cuvamo i da na taj nacin sebi srecu na ovom svijetu tražimo.

Uzvišeni Bože daj nam snage i razuma, odlucnosti da se zajednicki suprostavimo onome što nas kao pojedince i pojedince ubija. Amin.