"O vi koji vjerujte, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo..." (Prevod značenja, Et-Tahrim,8)
Allah subhanehu ve te ala Sebe opisuje kao Onoga koji puno oprašta pokajnicima. On tvrdi:
"Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na pravom putu istraje." (Prevod značenja, Taha, 82)
"Allah se više raduje pokajanju roba Svoga nego čovjek koji je imao jahalicu negdje u pustinji pa mu pobjegla, a na njoj mu hrana i piće. I tako izgubljene nade u njen povratak dođe do nekog drveta i prilegne u njegovom hladu razočaran. I dok je u takvoj situaciji iznedana pred sobom ugleda svoju jahalicu. Uzima za njene uzde i od velike radosti izgovara riječi: O moj Bože, Ti si moj rob, a ja Tvoj gospodar!,’ pogriješivši od neizmejrne radosti." (Muslim)

Imam Ibn Qajjim, Allah mu se smilovao, je opširno pojasnio razlog Allahove subhanehu ve te ala radosti i značenja te radosti. Ukratko, sve se svodi na to da je Uzvišeni Allah opisan kao darežljiv, milostiv i dobročinitelj. Griješni rob je izložen Allahovoj subhanehu ve te ala srdžbi i kazni i on uzrokuje da Allahova srdžba dođe na mjesto zadovoljstva a kazna na mjesto plemenitosti i dobročinstva, on svojim griješenjem izaziva djela koja Allahu subhanehu ve te ala nisu draga, pa kada se pokaje svome Gospodaru, On se raduje zbog povratka dobročinstva i plemenitosti koju će pokazati Svome robu.
Isto tako od Ibn Qajjima, Allah mu se smilovao, navodi se hikaja koja govori o odnosu pokajnika prema Allahu pa kaže:
"Pričali su neki pobožnjaci da su vidjeli kako su se u nekom sokaku otvorila vrata na koje je izašao dječak koji traži pomoć i plače, a njegova majka ga tjera sve dok nije izašao napolje. Nakon što je izašao napolje , ona je ušla unutra i zatvorila vrata pred njim. Dječak se odmakao nedaleko, razmislio i shvatio da nema drugog prenočišta do u kući iz koje je istjeran, niti ikog da ga prihvati do njegove majke. Vratio se nazad, skrhan i tužan. Vidjevši da su vrata zatvorena, prislonio je glavu uz njih stavivši lice na prag i tako zaspo.

Majka je izašla i kad ga je vidjela nije se mogla suzdržati, već se bacila na njega i počela ga ljubiti i plakati rekavši: ` O moje djete, kuda ideš od mene? Ko će ti drugi prenoćišste dati do ja? Zar ti nisam rekla da mi ne proturiječiš, da tvoje griješenje ne pređe granicu i da ne izađe iz kruga mojih mogućnosti, pa da ti ne mognem oprostiti, uprkos tome što te sažaljevam i što ti želim dobro. ` Zatim ga je uzela i uvela u kuću.
Sad zastani na riječima majke.“I da tvoje griješenje ne pređe granicu i da ne izađe iz kruga mojih mogućnosti, pa da ti ne mognem oprostiti…, to usporedi sa riječima Gospodara kada kaže:
"Allah je milosniji prema svojim robovima od majke prema svome djetetu."(Muslim)
Allah s.v.t, voli pokajnika, jer je rekao: "Allah uistinu, voli one koji se puno kaju." (Prevod značenja, El-Bekare,222)
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao:
"Allah ispruži Svoju ruku noću da bi se pokajao onaj koji je griješio danju i ispruži ruku danju da bi se pokajao onaj koji je griješio noću, i tako sve dok Sunce ne izađe sa zapada.“ (Muslim)

Pravo i iskreno pokajanje ima znakove od kojih su:
1. Da pokajnik bude nakon pokajanja bolji nego što je bio prije.
2. Da osjeća strah od kazne sve do smrti, sve dok ne čuje meleke koji mu govore. "Ne bojte se i ne žalostite se, radujte se Džennetu koji vam je obećan." (Prevod značenja, Fussilet, 30) Tada strah prestaje.
3. Da što više plače, bude skrušen i ponižen pred Allahom subhanehu ve te ala.
4. Da se Zemlja griješniku stijesni i suzi, te da u svojoj duši osjeti tjeskobu sve dok se ne pokaje.
Ovo potvrđuje Allahove subhanehu ve te ala riječi o trojici koji su izostali iz bitke na Tebuku pa im je Allah Jedinig oprostio. Kaže Allah Uzvišeni u suri Et-Tewbe, 118 ajet, u prevodu značenja:
"A i onoj trojici koja su bila izostala i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim kada su vidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, ustinu, prima pokajanje i Milostiv je."
5. Napuštanje lošeg društva
Onaj koji tvrdi da se iskreno pokajao, a i dalje se druži s ločim dručtvom, ne odvaja se od njega, može biti jedan od dvojice: lažov u svojim tvrdnjama ili da njegove strasti dominiraju njime i da ga vuku u loše društvo. Inače, napuštanje lošeg društva je osnova pretpostavke i nužnost u pokajanju.

Allahu moj, učini nas od onih koji ti se puno kaju. Amin!