Imao sam druga kojeg sam volio zbog njegove dobrote i morala. Radovala me je njegova pojava. Navikao sam se na njegovo prisustvo. Provodio sam mnogo vremena u njegovom društvu. Nisam potcjenjivao ni jednu njegovu osobinu, a ni on moju. Zatim sam otputovao iz svoga grada...
Ponekad smo se dopisivali, sve dok se veze medju nama potpuno nisu prekinule... Nakon dužeg vremena, vratio sam se u svoj grad. Najveca želja bila mi je da njega ponovo vidim. Tražio sam ga na svim mjestima gdje smo se sastajali, ali ga nisam našao. Otišao sam njegovoj kuci, komšije mi rekoše da se preselio još davno na drugo mjesto. Našao sam se izmedju ocajanja i nade. Pomislio sam da ga više nikada necu vidjeti. Izgubio sam svoga prijatelja.... Jedne noci vracao sam se kuci i u neznanju krenuh mracnim putem koji me odvede na stari napušteni drum. Covjeku bi se pricinilo da je on stanište džinna, jer ljudi nije bilo. Osjecao sam se kao da gazim kroz vodu. Kao da zalazim u more. Kao da me talasi zapljuskuju. Prešao sam pola druma, kad najednom zacuh jecanje koje je odjekivalo, u dubini mrkle noci, iz jedne od starih napuštenih kuca. Zatim se još jednom ponovilo. To jecanje ostavi trag u mojoj duši. Rekoh sebi: Koliko samo ova noc krije tajni?! Allahu sam se obavezao da necu vidjeti tužnu osobu a da joj ne priteknem u pomoc. Zaputio sam se prema toj kuci. Pokucao sam lagano na vrata, a zatim pokucah jace. Vrata se otvoriše i preda mnom se pojavi mala djevojcica. Pogledah je. U ruci je držala svijecu, a na sebi je imala poderanu odjecu. Upitah je: "Da li je kod vas neko bolestan?" Uzdahnu duboko, gotovo da joj srce u grudima prsne, i odgovori mi: "Da. Pomozi mi, moj otac umire!" Njen otac?!...
Zatim je krenula ispred mene, a ja sam je slijedio. Dodjosmo do sobe sa niskim vratima. Djevojcica udje, a meni se ucinilo kao da ulazim u grob, a ne u sobu; kao da dolazim mejitu, a ne bolesniku. Približih se bolesniku i osjetih njegovo teško disanje. Stavih svoju ruku na njegovo telo. On otvori oci i pogleda me dubokim pogledom. Dugo me je gledao. Zatim otvori usne i tiho mi rece: "Najzad sam te pronašao, prijatelju moj."
Osjetih kao da ce mi srce iz grudi iskociti. Uvjerih se da sam pronašao svoga dugogodišnjeg prijatelja. Preda mnom je ležao moj prijatelj kojeg znam od davnina, ali zbog žestine bolesti u kojoj se nalazio jedva sam ga prepoznao. Rekoh mu: "Ispricaj mi šta ti se desilo, prijatelju moj?" On mi odgovori:"Poslušaj šta cu ti reci." Zatim mi poce pripovijedati šta mu se desilo.....
"Kao što znaš, živio sam sa majkom u svojoj kuci. U našem komšiluku živio je covjek, bogataš, u svojoj ogromnoj palati. U njoj je živjela prelijepa djevojka, kcerka tog bogataša, koja je svojim izgledom u meni budila strasti i žudnju koju nisam mogao izdržati. Nisam je prestajao uhoditi i truditi se oko nje sve dok nije upala u moju mrežu, moju zamku.
Njeno srce ispunilo je ono što je i moje. Ucinio sam da posrne i unesrecio sam je u trenutku nemarnosti i zaborava na Allaha. Obecao sam joj da cu je oženiti. Odazvala mi se i predala. Oteo sam njenu cast, njenu nevinost....
Nakon odredjenog vremena otkrili smo da je trudna. Pala je na moje ruke... Poceo sam da je izbjegavam, kidajuci veze ljubavi. Napustio sam kucu u kojoj smo se sastajali. Nije me interesovalo njeno stanje....
Prošlo je mnogo vremena. Toga dana stiglo mi je pismo. Otvorio sam ga i poceo citati. Prepoznao sam njen rukopis, pisala je: ?Što se mene tice i obnavljanja naše stare ljubavi, tako mi Allaha, ne bih ti napisala ni jedan red, ne bih ti napisala niti jedno slovo. Ja sam uvjerena da je covjek poput tebe prevarant. Tvoja ljubav je lažna i ne zaslužuje pažnju. Žao mi je što ti i pišem. Ti znaš kako si me ostavio. Ostavio si me u najtežem položaju sa djetetom u stomaku, da tugujem za prošlošcu i strahujem u buducnosti.
Nisi mi pridavao znacaja i pobjegao si od mene kako me ne bi gledao u nesreci i patnji koju si ti prouzrokovao, kako ne bi brisao suze sa moga lica, suze koje si ti izazvao. Zar nakon svega toga da pomislim da si ti plemenit covjek? Ne, tako mi Allaha! Ne mogu te zamisliti kao insana. Ti si vuk u ljudskom obliku! Nisi ostavio ljubav i prijateljstvo u dušama divljaci a da je nisi za sebe prikupio. Prevario si me kada si obecavao da ceš me oženiti. Pronevjerio si svoje obecanje! Pogledao si u svoje srce i rekao sebi: ?Kako da oženim ovakvu ženu?! Zlocinca!? Ali šta je taj zlocin nego djelo ruku tvojih i tvoj prijestup. Da nije bilo tebe, ne bih postala zlocinac i ovako bijedna. Uložila sam svoj trud i oboljela zbog tebe! Pala sam u tvoje ruke kao malo dijete. Ukrao si moju cednost i postala sam ponižena, slomljenog srca. Zagorcan je moj život. Kakva je slast života u kome žena ne može imati buducnost kao supruga svome mužu i kao majka svome djetetu? Ne mogu živjeti u ovom društvu osim pognute glave, uplakanih ociju, sa dlanovima na obrazima, drhteci. Išcezava posljednji dah moga života u strahu, ništavnosti i podsmijevanju. Ukrao si moj odmor i dokrajcio moj život. Ubio si me. Ubio si moju cast i ugled. Ubio si moju majku i oca. Majka i otac su mi umrli, a uzrok njihove smrti je tuga za mnom i mojim nestankom. Doista si me ubio, jer život koji sam okusila iz tvoje caše je gorak. Ta gorcina ispunila je moje tijelo i dušu. Evo sada sam na samrtnickoj postelji kao mušica koja gori i nestaje dio po dio.
Pobjegla sam iz kuce svojih roditelja jer nisam imala snage da ih pogledam u oci u ovakvom stanju. Nastanila sam staru napuštenu kucu. U njoj živim životom punim poniženja. Pokajala sam se Allahu zbog ucinjenog grijeha. Nadam se da je Allah primio moje pokajanje i uslišao moje dove. Molim Allaha da me preseli iz kuce smrti i nesrece u kucu života i blagostanja. Ja sada umirem, a ti si lažov, prevarant, lopov i ubica. Ne mislim da ce te Allah ostaviti a da ne uzme od tebe moje pravo.
Ovo što ti napisah nema za cilj obnavljanje veze sa tobom ili ispoljavanje ljubavi, ti to ne zaslužuješ. Ja sam pred vratima kabura i opraštam se od života, života srece i nesrece, i ja ne žudim za njim. Sve ovo ti pišem jer je kod mene nešto tvoje, to je tvoja kcerka.
I ako je išta ostalo u tvome srcu od samilosti, i ako ima u tvome srcu ocinske ljubavi, dodji i uzmi je, da i nju ne sustigne nesreca kao što je njenu majku.?
Zatim mi rece prijatelj:"Nisam dovršio sa citanjem pisma, a primijetih tragove njenih suza na papiru, koje su tekle dok je ovo pisala. Tako mi Allaha, kada završih sa citanjem pisma osjetih žestoku drhtavicu kako se krece mojim tijelom. cinilo mi se kao da ce mi se srce rasprsnuti u grudima. Požurio sam ka toj kuci gdje se ona nalazila, a to je ova kuca u kojoj sada mene vidiš. Našao sam je u ovoj sobi. Ležala je nepomicna na krevetu. Pored nje ugledah našu kcerku, a to je ova djevojcica od 10 godina koju sada vidiš. Plakala je za svojom majkom. Prikazaše mi se moja zlodjela, u ovoj mojoj klonulosti, kao da su divlje zvjeri koje ce mi naškoditi. Jednoj upadam u kandže, dok druga oštri ocnjake. Zavjetovao sam se Allahu da necu napustiti ovu sobu, koju sam nazvao soba tuge, dok ne budem živio njenim životom i dok ne umrem kao što je i ona umrla....
Evo, ja danas umirem, zadovoljan, sretan, kajuci se zbog svojih zlodjela, tražeci oprost od Allaha, a Allahovo je obecanje i On ga nece pronevjeriti. Možda sve ovo što iskusih od muke, teškoce, bolova i nesrece bude otkup mojih grijeha.?? I rece: ??O, gruba ljudska srca, blago postupajte sa nježnim i slabašnim ženskim dušama. Vi ne znate kada ih varate i prljate njihovu cast kojem srcu bol zadajete i ciju krv prosipate i šta je ishod koji proizilazi iz takvog gnusnog djela."
