U vrijeme "zaljevske krize" na tlu Arapskog poluotoka zadesila se jedna Amerikanka, kršćanka, kao službenica Ministarstva odbrane jedne od zapadnih zemalja. Do nje su doprle knjige islamskog sadržaja, te je nakon iščitavanja tih knjiga odlučila da primi islam. Upućena je na jednu organizaciju koja se bavi pozivanjem u islam nemuslimana, te nakon što je ušla kod jednog od daija, zatražila je od njega da joj kaže šta je islam... Rekao je: "Islam je da posvjedočiš da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i obaviš hadždž, ukoliko si u mogućnosti." Upitala je: "Samo to?" Odgovorio je: "Samo to", a ona je rekla: "Ja sam čitala više od toga." On joj je rekao da radi samo to (radeći po hadisu u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao jednom od ashaba da pozove stanovnike Jemena u islam, pa ako izgovore šehadet, da im naredi namaz, pa ako mu se odazovu, da im naredi zekat...).
Rekla je: "Izlazim, ako mi ne kažeš i na Sudnjem danu tužit ću te Gospodaru da si znao a nisi mi rekao. Ja sam čitala da u islamu ima hidžab." Rekao je: "Dobro, kad ćeš me tužiti Gospodaru, reći ću ti sve.
Trebaš da se pokriješ od glave do pete", pa je ona rekla: "Ja radim sa muškarcima, da li to znači da ne smijem biti s njima?'' Rekao je: "Ne smiješ, jer ne osami se muškarac sa ženom a da šejtan među njima nije treći." Ona reče: "Znači da ostavim posao'', te upita: "Da li je dozvoljeno da mi muž bude nevjernik?" On joj odgovori negativno. Zatim ona reče: "Znači da mu pošaljem poruku i da mu dam dvije sedmice roka da razmisli, pa ili da me slijedi u mojoj vjeri ili da se razvedemo."
On reče: "Nemoj tako! Neka te nekoliko mjeseci, možda ga Allah uputi." Ona reče: "Ne!", te mu posla poruku u kojoj je napisala: ''Dragi moj mužu, ja sam primila islam, pa me slijedi u mojoj vjeri dok ne stignemo do Dženneta ili me razvedi jer ne dopuštam nikome da bude prepreka između mene i moga Gospodara!'' Ubrzo stiže faks u kojem je pisala samo jedna rečenica: ''Nema boga osim Allaha!!'' (neka je slavljen Uzvišeni), te je uzela taj papir i počela ga ljubiti i plakati.
Otišla je i nakon izvjesnog vremena ponovo došla kod dotičnog daije i rekla mu: "Ostavila sam posao, a ovu svoju ušteđevinu od 360.000 dolara (!) podijeli na Allahovom putu. Daija se iznenadio i rekao joj: "Kako, ti si sada ostala bez posla i daješ svu svoju ušteđevinu! Kupi sebi kuću i od toga ti podijeli u svojoj zemlji." Rekla je: "Ti ne znaš koji je moj grijeh. Ja ne spavam zbog ajeta: 'Oni govore Milostivi je uzeo dijete. Vi doista nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete', zato uzmi i podijeli ovo ne bi li se Allah smilovao meni!''
Daija ju je ipak uspio ubijediti da te pare ona troši na pozivanje u islam u svojoj zemlji, pa je rekla: "Možda se više nećemo vidjeti, ali bih voljela da održim govor ženama koje poznaju engleski jezik", te je to upriličeno. Žene su se okupile, a među njima su bile i supruge daija. Jedna od njih rekla je da su na taj skup došle i neke djevojke od kojih su neke bile obučene u suknje s otvorima tako da su im se i noge vidjele, druge u uske majičice, treće su bile počupanih obrva...., sjele su u pročelje i smijale se.
Kada je Amerikanka ušla, bila je sva pokrivena i tek kada se uvjerila da u sali nema muškaraca, skinula je nikab. Kada je ugledala te djevojke, oštro ih je pogledala, pa su se one zastidjele i počele pokrivati. Zatim je u jednoj ruci podigla prijevod značenja Kur'ana na engleski jezik, a u drugoj knjigu hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: "Hvala Allahu kada sam spoznala vjeru iz njenih izvora, a ne od osoba poput ovih", i pokazala je na one u pročelju, a one su poželjele da ih zemlja proguta.
Nastavila je: "Ja u životu nisam vidjela cvijet koji je Allah stvorio i uljepšao, a on želi da bude trn – osim vas, i nisam vidjela izvor čiste, pitke vode a da želi da bude nečisti mulj – osim vas. Allah vam nudi Džennet, a vi hoćete da budete u smeću! Hvala Allahu koji nas je uputio, ne bismo bili na uputi da nas Allah nije uputio." Pa je počela prikupljati svoje papire i okretati ih, a suze su joj tekle niz lice.
Ovo je samo jedan od primjera kakva treba da bude ličnost žene u islamu. Ono što želi takva žena ne postoji ovdje, jer ona želi da živi životom koji se ne završava smrću. Ona želi dvorac koji nikada neće oronuti, ona želi muža u liku Jusufa, alejhis-selam, ona želi da bude vječno mlada i stalno zdrava, ona zna da to nigdje nema osim u Džennetu: "U Džennetu visokom, čiji će plodovi nadohvat ruke biti. Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!"
Autor: Abdul-Muhsin el-Ahmed