Međutim, onaj ko se suprotstavi putu naših ispravnih prethodnika te u vremenu fitne i nereda ide lijevo-desno, tražeći pored Allahove Knjige i sunneta Allahovog Poslanika, alejhi-selam, lijek za ono što ga je zadesilo i napuštajući islamske učenjake i muslimanske vođe, takav šteti kako sebi tako i čitavoj zajednici, bez obzira bio svjestan ili nesvjestan svojih postupaka. Koliko je samo islamski ummet doživio nevolja zbog ovakvih ''spasitelja'' koji sebe smatraju zaštitnicima i izbaviteljima islamskog ummeta. Oni sebe vide dosljednim za rješavanje problema u kojima se nalazi islamski ummet, bez ikakve dozvole kako običnih muslimana tako i islamskih učenjaka. Oni su uzrokom mnogih nereda i smutnji, čak štaviše, takvi su uzrokovali prolijevanje nedužne krvi, kaljanje muslimanske časti i otimanje muslimanskog imetka, u šta se može uvjeriti svaki onaj ko se osvrne na vrijeme fitni i nereda koje su se desile u prošlosti.

Prvo napuštanje muslimanske zajednice desilo se od strane murteda (otpadnika od vjere) u vrijeme vladavine halife Ebu Bekra es-Sidika, protiv kojih su Ebu Bekr i ostali ashabi vodili rat. Allah je potpomogao Ebu Bekra u borbi protiv murteda, a islamu dao pobjedu. Drugo napuštanje muslimanske zajednice desilo se u vrijeme vladavine pravednog halife Osmana b. Affana, Allah njime bio zadovoljan. Kada islamski neprijatelji iz redova židova, kršćana i vatropoklonika nisu bili u stanju da se suprotstave islamskim osvajanjima, pribjegli su velikom lukavstvu, a to je borba protiv islama i muslimana rukama onih koji su javno iskazivali pripadnost islamu, a u tajnosti su radili na rušenju islama i islamske zajednice, koristeći u tome neznanje određenog broja muslimanske omladine. Glavni vođa zavjere protiv halife Osmana b. Affana bio je židov Abdullah b. Sebe'. On je obilazio islamske teritorije tražeći u njima neuke ljude u koje bi ubrizgao svoje otrovne ideje s ciljem da naudi islamu i muslimanima te da podijeli islamski ummet, i u tome je i uspio.

Tako oni koji pozivaju ka napuštanju muslimanske zajednice nalikuju Abdullahu b. Sebe'u a da i ne primjećuju, a i skupine koje su se izdvojile od muslimanske zajednice imaju sličnosti sa skupinom Abdullaha b. Sebe'a u svojim namjerama, metodama, lažima i zavisti.
S obzirom na to, čuvaj se, čovječe, toga da budeš zloupotrijebljen a da i ne primijetiš i da postaneš kapija na koju će ulaziti smutnje i zlo koja će pogađati tvoj ummet.
Kaže Huzejfe, radijallahu anhu: ''Ljudi su pitali Allahovog Poslanika, alejhis-selam, o dobru, a ja sam ga pitao o zlu iz straha da me ne zadesi, pa sam rekao: 'O Allahov Poslaniče, mi smo bili u neznanju i zlu pa nam je Allah podario ovo dobro, pa da li će nakon ovog dobra biti zla?' Poslanik je odgovorio: 'Da.' Upitao sam opet: 'Da li će nakon tog zla biti dobra?' Poslanik je odgovorio: 'Da, i u njemu će biti duhna.' Upitao sam šta je to duhn, a Poslanik je odgovorio: 'U njemu će biti skupina ljudi koji će postupati suprotno mojoj praksi...' Zatim sam opet upitao da li će nakon tog dobra biti zla, a Poslanik je odgovorio: 'Da, bit će pozivači na vratima Džehennema, onaj ko im se odazove, bacit će ga u njega.' Potom sam rekao: 'Allahov Poslaniče, opiši nam te ljude.' Poslanik je rekao: 'Oni su od nas i govorit će našim jezikom.' 'Allahov Poslaniče, šta mi naređuješ ako me zadesi to vrijeme?', upitao sam. Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao je: 'Drži se muslimanske zajednice i njihovog vođe.' 'A šta ako oni tada ne budu imali džemat niti svoga vođu?', ponovo sam upitao. Poslanik reče: 'Tada napusti sve skupine, pa makar se uhvatio za stablo drveta i tako ostao dok ti smrt ne dođe.''' Mutefekun alejhi.
Ovim plemenitim hadisom Allahov Poslanik, alejhis-selam, naređuje da se čovjek drži muslimanske zajednice i njihovog vođe, i upozorava na misionara i pozivača na podvajanje i raskol. Međutim, ako se desi da muslimani nemaju svoju zajednicu i svog vođu, tada je obaveza muslimanu da napusti sve frakcije koje pozivaju sebi i svojoj skupini i da pobjegne daleko od njih sa svojom vjerom.

Pa da li postoji veće upozorenje od ovoga da se čovjek pripazi svih frakcija i skupina, jer je u njima propast i gubitak i ovog i budućeg svijeta, iako se njihovi sljedbenici pretvarali da pomažu islam, oni rade ono čime odlaze u zabludu i druge u nju odvode.
Uvaženi šejh Abdul-Aziz b. Baz, rahimehullah, upitan je: ''Koja je obaveza islamskih učenjaka naspram mnoštva pokreta i organizacija u mnogim islamskim državama te njihovog međusobnog razilaženja, tako da svaki pokret negira ispravnost drugog? Možete li nam pojasniti ovo pitanje zbog njegove složenosti i lošeg efekta koji ostavlja na muslimane?
Šejh, rahimehullah, odgovorio je: ''Allahov Poslanik, alejhis-selam, pojasnio nam je jedini ispravni put i na svakom muslimanu je obaveza da ga slijedi. To je Allahov pravi put i Njegova prava vjera. Kaže Allah: 'I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; - eto to vam On naređuje da biste se grijeha klonili.' (El-En'am, 153.)

Uzvišeni Allah također je zabranio Muhammedovom ummetu da se razilaze i podvajaju, jer je to najveći uzrok propasti i neprijateljske okupacije, kao što je došlo u riječima Uzvišenog Allaha: 'Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!' (Ali Imran, 103.)
Zatim riječi Allaha: 'On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što je objavljeno tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte! Teško je onima koji druge Allahu ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu...' (Aš-Šura, 13.)

Ovo je Allahov poziv na ujedinjenje riječi i zbližavanje srca. Ako se u nekoj zemlji pojavi veliki broj organizacija i pokreta u cilju činjenja hajra i potpomaganja na dobru i bogobojaznosti među muslimanima, bez da se njihove duše razilaze, to je znak dobrote i bereketa i u njihovom postojanju su mnoge koristi. Međutim, ako svaki pokret degradira drugi i negira ono što on radi, u tom slučaju njihovo postojanje je velika šteta. Na islamskim učenjacima je obaveza da pojasne istinu i da razgovaraju sa svakim pokretom i organizacijom savjetujući ih da se kreću pravim putem koji je Allah zacrtao i na koji je pozivao Allahov Poslanik, alejhis-selam. Tako onaj ko odstupi od tog puta, zbog svog inata ili neke privatne koristi ili nekih drugih ciljeva koje poznaje jedino Allah, tada je obaveza javno ukazati na takve ljude i njihove postupke, kako ljudi ne bi krenuli njihovim putem i kako se ne bi poveo za njima onaj ko ne poznaje njihovo stanje, pa da bude odveden u zabludu i na taj način se udalji od pravog puta čije nam slijeđenje Allah naređuje.

Nema sumnje da se šejtan trudi i zalaže da u islamskoj zajednici bude što više frakcija i skupina, zatim to isto žele neprijatelji islama i muslimana, koji su svjesni opasnosti koja ih vreba ako se muslimani ujedine oko jedne riječi i ako nastupe zajedno u jednom saffu u želji da donesu dobrobit svim muslimanima i da otklone opasnost od svoje vjere i svojih domova. Ovo je ono što ne žele muslimanski neprijatelji iz redova džinna i ljudi, zbog toga se oni i zalažu i žrtvuju kako bi izazvali neprijateljstvo, sukob i raskol među muslimanima.
Allaha molim da ujedini muslimane na istini i da iz njihovih zajednica odstrani svaku zabludu i nevolju, a On je u stanju da to uradi.'' (Medžmul-Fetava vel-Mekalat el-Mutenevia, 4/136.)