U dosta slučajeva čitajući Allahove riječi prelazimo preko njih ne razmišljajući o njihovim značenjima, povodu objave ili njihovim imanskim, odgojnim i drugim porukama, što je suprotno pravcu Kur`ana, sunneta i naših ispravnih prethodnika. Rekao je Ebu Abdur-Rahman es-Sulemi: "Prenijeli su nam oni koji su učili Kur`an, kao Osman ibn Affan i Abdullah ibn Mes’ud i drugi, da, kada bi naučili od Poslanika deset ajeta, ne bi ih prelazili dok ne bi naučili ono što je u njima od znanja i djela. I rekli su: "Naučili smo Kur`an, znanje i rad zajedno’’ (Itkan Es-Sujuti). U nekoliko narednih redova družit ćemo se sa plemenitim ashabom Ka’bom ibn Malikom, koji je zajedno sa dvojicom ashaba bio povodom objave Allahovih riječi: ”A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kada su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je“ (Et-Tevbe, 118.).
Poslanik, alejhis-selam, odlučuje devete godine po Hidžri da povede bitku na Tebuku protiv Rimljana, u vrijeme kada su plodovi sazreli u Medini i hlad privlačio ljude na odmor. Poslanik, zbog važnosti i težine bitke, obznanjuje podatke vezane za tu bitku, što je ustvari suprotno njegovoj praksi, kako bi muslimani bili upoznati sa onim što ih očekuje, tako da svaki izostanak iz bitke dovodi do optužbe za dvoličnost. Ashab Ka’b ibn Malik odlučuje da učestvuje u bitki, s tim da mu preostaje dovršavanje priprema za nju. Govori sebi: "Ja sam u mogućnosti da to uradim kada hoću." Meðutim, odlazak Poslanika i ashaba zatječe ga nespremnog, i on izostaje iz bitke.
Da li je svoj izostanak smatrao uspjehom???
- ‘’Razmišljao sam da krenem za njima i da ih sustignem, i kamo sreće da sam tako postupio.’’
Kakvi su osjećaji obuzeli Ka’ba poslije Poslanikovog odlaska???
- ‘’Ražalostilo me to što sam poslije Poslanikovog odlaska vidio u Medini samo ljude koji su optuženi za dvoličnost ili one kojima je Allah opravdao izostanak iz bitke.’’
Da li je Poslanik zaboravio Ka’ba???
- ‘’Nije se Poslanik sjetio mene sve dok nije došao do Tebuka.’’
Zapitkuje, sjedeći meðu grupom ljudi: ”Šta je učinio Ka’b ibn Malik?"
Odgovara čovjek iz plemena Benu Seleme: ”Spriječila ga je njegova odjeća kojom se zadivio."
U tom trenutku dolazi do izražaja islamsko bratstvo i čuvanje bratske časti u odsustvu kod Mu’aza ibn Džebela.
- ”Ružno je to što si rekao. Tako mi Allaha, o Allahov Poslaniče, mi ne znamo o njemu osim dobro." Na ove riječi Poslanik je šutio.
Dolazi teški i neizbježni čas. Susret izmeðu Poslanika i Ka’ba. Nakon što je Ka’b saznao da se Poslanik zaputio ka Medini, obuzimaju ga ovakvi osjećaji:
- ”Pogodila me tuga i počeo sam razmišljati o laži, govoreći: 'Kako da se spasim od njegovog gnjeva?'"
U tome je tražio pomoć od svakog razumnog u svojoj porodici. Meðutim, blizina Poslanika udaljila je sve te loše misli i probudila kod Ka’ba ubjeðenje da ga to ništa neće od njega spasiti, tako da je odlučio biti potpuno iskren. Dolazi Poslanik u Medinu i Ka’b mu odlazi. Nazvao mu je selam, a Poslanikov postupak biva:
- "Osmjehnuo se osmijehom ljutog čovjeka."
- "Priði", reče Poslanik.
Prilazi mu Ka’b, sjedajući ispred njega.
- "Šta te spriječilo, zar nisi kupio jahalicu?"
Pitanje koje trga tkivo Ka’bovo.
- "O Allahov Poslaniče, da sam sjeo kod nekog drugog stanovnika dunjaluka, mimo tebe, smatrao bih da se mogu spasiti opravdanjem, jer znam diskutovati. Ali, tako mi Allaha, znam ukoliko bih danas razgovarao s tobom govoreći ti laž, da bi Allah ubrzo učinio da budeš ljut na mene, a ukoliko bih s tobom razgovarao iskreno, bojim se da ćeš mi zamjeriti. Zato se nadam da izlaz iz ovoga bude oprost od Allaha. Tako mi Allaha, nemam opravdanja i, tako mi Allaha, nikad nisam bio slobodniji i spremniji nego kad sam izostao iza tebe."
Draga braćo, da li ste vidjeli iskrenost??? Zaista su oni najbolja generacija! Konstatuje Poslanik:
- ”Zaista je bio iskren. Udalji se dok ti Allah ne presudi."
Ustaje Ka’b i za njim ljudi iz plemena Benu Seleme koji ga nagovaraju da se opravda Poslaniku, kako bi Poslanik zatražio oprost za njega.
U čemu Ka’b traži izlaz iz ovakve situacije?
- "Da li je još nekoga, osim mene, isto zadesilo?"
Spominju mu Muraru ibn Er-Rebia i Hilala ibn Umejja.
- ”Spomenuli su mi dva dobra čovjeka koji su učestvovali na Bedru. Mogao sam se ugledati na njih."
Dolazi prva naredba – zabranjuje se muslimanima razgovor s njima trojicom. Ljudi se pokoravaju Poslaniku mijenjajući svoje ponašanje prema njima.
Kakvi su osjećaji trojice ashaba?
-“Promijenila se zemlja po kojoj sam hodao, kao da nije ona koju sam poznavao", opisuje Ka’b ostajući u takvom stanju pedeset dana. Niko mu se ne obraća.
Na koji način postupaju trojica ashaba???
Dvojica Ka’bovih drugova sjedili su u kućama i plakali, a Ka’b je klanjao sa muslimanima i hodao po pijacama, s tim da niko nije govorio s njim. Zašto???
Dolazi Poslaniku poslije namaza selameći ga i pitajući samog sebe:
- ”Odgovara li na moj selam, miču li se njegove usne ili ne? Klanjam blizu njega gledajući ga kradom. Kada bih pristupio namazu, pogledao bi prema meni, a kada bih se okrenuo prema njemu, on bi skinuo svoj pogled s mene."
Kada se Ka’bu odužilo izbjegavanje od strane muslimana, popeo se na zid vrta Ebu Katade, koji je bio njegov bliži roðak i njemu najdraži.
- "Poselamio sam ga. Tako mi Allaha, nije mi odvratio", prenosi Ka’b.
- Zašto???
Pa, niko ih ne vidi. Rekao sam mu: ‘’O Ebu Katade, kunem te Allahom, zar ne znaš da ja volim Allaha i Njegovog Poslanika?’’ Ebu Katade šuti. Ponovio sam, zaklinjući ga Allahom. Šuti! Opet sam ponovio zaklinjući ga Allahom. On odgovori: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' Ispuniše mi se oči suzama, pa sam se udaljio prelazeći zid."
Da li iskušenje slabi ili jača?
- "Dok sam prolazio Medinom doðe mi zemljoradnik iz Šama koji je došao da prodaje hranu. Nakon što su mu ljudi pokazali na mene, preda mi pismo od vladara Gassana u kojem mi se obraća: 'Saznao sam da se tvoj drug oštro postavio prema tebi. Nije te Allah učinio u mjestu poniženja i u stanju u kojem se gubi tvoje pravo. Naša je obaveza da te potpomognemo.'"
Kako je Ka’b ovo doživio??? Izlazom iz teške situacije ili, kako on reče: "Nakon što sam ga pročitao, rekao sam: 'I ovo je takoðer iskušenje', te sam ga potom spalio."
Kada je prošlo četrdeset noći, dolazi nova naredba. Udaljavanje od žena!
Ka’b šalje suprugu njenima dok Allah ne presudi. Hilalova žena traži dopuštenje da ga služi jer je starac. Poslanik joj dopušta, s tim da joj se ne približava u postelji. Supruga savjetuje Ka’ba da isto postupi, a on joj odgovara: "Tako mi Allaha, neću zatražiti dozvolu jer ne znam šta će mi Poslanik reći, a ja sam i mladić."
A potom, nakon što se navršava pedeset noći: "Onaj Koji se nevoljniku, kada mu se obrati, odazove, i Koji zlo otklanja" (En-Neml, 62.).
Gdje je Ka’ba zatekla radosna vijest??? Poslušajmo to od njega samog:
- "Nakon što sam klanjao sabah-namaz na krovu kuće i sjedio u stanju koje je Allah spomenuo o nama, stijesnila mi se duša i zemlja mi je postala tijesna koliko god da je bila prostrana. čuo sam nekoga kako viče sa brda Sel'a najjačim glasom: 'O Ka’be, sine Malikov! Raduj se!'"
čemu da se raduje, moj Gospodaru???
Govori Ka’b: "Pao sam na sedždu jer sam znao da je došao izlaz."
Vidite li kako se zahvaljuje na iskušenju i izlazu iz njega!!!
Poslanik obznanjuje, poslije sabah-namaza, Allahov oprost trojici iskušanima. Kako postupaju ashabi???
Dolaze da obraduju trojicu ashaba. Sačekaj! Zar to nisu isti oni ashabi koji su ih izbjegavali? Da, ali u pitanju je Allahova naredba.
Nastavlja Ka’b sa pripovijedanjem: "Zaputili su se prema drugoj dvojici ashaba oni koji su ih htjeli obradovati, a prema meni se zaputio jahač i drugi čovjek koji se popeo na brdo Sal'a i povikao, tako da je glas bio brži od jahača. Dolazi mi jahač kojem je prethodio glas. Ogrćem ga svojom odjećom iako ne posjedujem drugu. Potom iznajmljujem drugu i zapućujem se Poslaniku."
Ljudi mu, susrećući ga, čestitaju u skupinama na Allahovom oprostu: "Blago tebi na Allahovom oprostu."
Ponovo se Ka’b susreće sa Poslanikom, ali ovaj put u drugačijim uvjetima i s drugim osjećajima. Ulazi u mesdžid gdje ga dočekuje Talha ibn Ubejdullah trčeći prema njemu. Selami Ka’b Poslanika koji sjedi, a ljudi oko njega. Njegovo lice blista od radosti.
- "Raduj se danas dobru koje ti nije došlo otkako te majka rodila", reče mu Poslanik.
- "Allahov Poslaniče, je li od tebe ili od Allaha?"
-"Svakako od Allaha."
A kada bi Poslanik bio radostan, blistalo bi njegovo lice kao da je dio mjeseca.
Zaista, Tebi, moj Gospodaru, pripada svaka zahvala.
Na koji način zahvaljuje Ka’b???
- "Pošto sam sjeo ispred Poslanika, poljubio sam mu ruku i koljeno, i obratio mu se: 'O Allahov Poslaniče, dat ću sav svoj imetak kao sadaku Allahu i Njegovom Poslaniku."
Poslanik reče: "Zadrži za sebe nešto od imetka!"
- "Onda ću zadržati samo svoj udio na Hajberu", reče Ka’b.
I na kraju jedna vrlo važna poruka, koju nam sâm Ka’b poručuje: "O Božiji Poslaniče, zaista me Allah spasio zbog iskrenosti, i Allahov oprost meni ogleda se u tome da govorim samo iskreno do kraja svog života. Tako mi Allaha, nisam namjerno pribjegao laži od kada sam to rekao Poslaniku sve do ovog dana, i molim Allaha da me sačuva toga do kraja mog života.’’ (Tefsir Ibn Kesir, Buharija, 4418, Muslim, 2769 – 53.)
Na kraju molim Uzvišenog Allaha da nam ovaj Ka’bov događaj bude od koristi.