F. W. Norwood

Ateisti će možda tvrditi da ne priznaju postojanje Boga, ali je stav nekih hrišćana i svih muslimana da čak i “nepopravljivi” ateista priznaje prisustvo Boga. Urođena, ali zanemarena, svijest o Bogu se kod ateiste obično pojavljuje u vremenima velikih nevolja, kao što se kaže u jednoj izreci, koja potiče iz Drugog Svjetskog rata: “There are no Atheists in a fox-hole. - Nema ateiste u lisičjoj jazbini.”[1] (N.Y. Times. 13 Apr 1944. Cummings: Sermon on Bataan, The Philippines.)

Bez sumnje postoje vremena – bez obzira radilo se o agoniji teške bolesti, naizgled vječnim trenucima nasilne i ponižavajuće pljačke, ili pak djeliću sekunde pred sudar kola [u saobraćajnoj nesreći] – kada svaki čovjek priznaje krtost ljudske prirode i nepostojanje čovječje kontrole nad sudbinom. Koga tada pojedinac moli za pomoć ako ne Tvorca? Takvi trenuci očaja treba da svaku osobu, od teologa pa do otvorenog ateiste podsjeti na zavisnost čovjeka o jednoj stvarnosti koja je daleko veća od nas samih. Stvarnost koja je daleko veća u znanju, moći, volji I veličanstvenosti.

U takvim trenucima teških nevolja, kada su svi ljudski trudovi uzaludni, kada ni od jednog materijalnog elementa ne možemo očekivati spas, koga drugog će osoba instinktivno da doziva? U tim trenucima iskušenja, koliko samo molbi pod uticajem te nevolje je samo upućeno Bogu, molbi sa obećanjima na doživotnju vjernost? Međutim, koliko obećanja se stvarno održi?

Bez sumnje, dan najvećeg žala će biti Sudnji Dan, i osoba će, uistinu, biti nesrećna, ako po prvi put u svom životu baš tog dana prizna postojanje Boga. Engleska pjesnikinja Elizabeth Barrett Browning govori o ironiji molbe ćovjeka za vrijeme nevolje u “The Cry of the Human”:

“And lips say “God be pitiful,”

Who ne’er said, “God be praised.”

“I usne kažu: “Bože, budi milostiv,”

Onaj ko nije nikad rekao [sada kaže]: “Neka je slavljen Bog.”

Obazrivi ateista, pun skepticizma, u strahu da Bog stvarno postoji i da postoji Sudnji Dan, možda uzme u obzir “molitvu skeptika” koja slijedi:

“O Lord–if there is a Lord,

Save my soul–if I have a soul.”

“O Gospodaru – ako gospodar postoji,

spasi moju dušu – ako imam dušu.” (Renan, Joseph E. Prayer of a Skeptic.)

Kada skepticizam blokira vjerovanje, kako jedna osoba može da pogriješi sa gore navedeno molitvom? Ako ateista ustraje na nevjerovanju, neće mu stanje biti ništa lošije; ukoliko vjerovanje uslijedi za iskrenom molbom, Thomas Jefferson je imao običaj sljedeće da kaže:

“Ako nađeš razloga da vjeruješ u Boga, svijest da te On stalno posmatra, i da je On zadovoljan tobom, onda bi to bio ogroman dodatan motiv; ukoliko bi se stvarno našao u takvom stanju, nada za srećnim postojanjem u takvom uvećava želju da se zaradi…” (Parke, David B. p. 67. )

Možemo pojedincu, koji ne uočava postojanje Boga u veličanstvenosti Njegovih stvorenja, predložiti da baci još jedan pogled. Kao što Francis Bacon komentariše: “Prije bih povjerovao u sve mitove u legendama, u Talmudu, u al Koranu (tj. Kur’anu), nego da povjerujem da je ovaj svemir bez jednog razuma.” (Bacon, Francis. Atheism. p. 16. ) Nastavio je sa riječima: “Bog nikad nije poslao čudo da ubjedi ateiste, jer i njegova obična djela [su dovoljna da] ubjede.” [Bacon, Francis. Atheism. p. 16. ] Zaista je vrijedno razmišljanja da su čak i najniži elementi Božjeg stvaranja čuda za nas, iako možda obični što se Njega tiče. Pogledajte neki mali pirmjer poput jednog pauka. Da li iko stvarno vjeruje da je jedno takvo izuzetno komplikovano stvorenje moglo nastati iz prvobitnog haosa. Samo jedno od ovih malih čuda može da proizvede do sedam različith vrsta niti, neke od njih su debljine koliko je talasna dužina svjetlosti, ali su jače od čelika. Niti ima od onih elastičnih, ljepljivih koje služe za hvatanje preko neljepljivih koje služe za vuču i niti od kojih se prave mreže [paučine], do niti koje služe za umotavanje žrtve, pravljenje vrećica za jaja i sl. Pauk ne samo da može da proizvodi bilo koju vrstu od ovih sedam vrsta niti, već može i da reapsorbuje, prekine i ponovo počne proizvodnju – samoreciklaža komponenata. A ovo je samo jedno od čuda pauka.

Ipak, čovječanstvo sebe izdiže svojom ohološću. Trenutak razmišljanja bi trebao da ljudska srca okrene ka poniznosti. Pogledate na zgradu, i odmah pomislite na arhitektu, pogledate na skulpturu i odmah pomislite na vajara. Ali pogledate na složenu građa stvorenja punu elegancije, na kompleksnost i uravnoteženost čestica [atoma, molekula, op.prev.] pa sve do neistraženih dubina svemira i pomislite na… ništa? Okruženi svijetom usklađene kompleksnosti, mi, kao čovječanstvo, ne možemo stvoriti nešto ni poput krila komarca. I ipak neki kažu da ovaj svijet i čitav svemir postoji i funkcioniše u stanju savršene harmonije kao rezultat slučajnih događaja koji su kosmički haos pretopili u uravnoteženu savršenost? Neki će glasati za slučajnost, neki, pak, za stvaranje.

[1] Hoće se reći: Kada neko dospije u lisičju jazbinu, tj. upadne u probleme, tada počinje vjerovati, tada prestaje biti ateista. (Op. prev.)

Prevedeno sa da dozvolom sa: Atheism - Denying the undeniable, IslamReligion

Put u islam (blog na Wordpressu)