Što se tiče "el-inkijada" ono obuhvata slijedeća značenja:
1."el-istidžabeh" - odazov,
2."el-mehabbeh" - ljubav,
3."el-rida" - zadovoljstvo,
4."el-kabul" – prihvatanje,

...a značenja suprotna njemu bi bila:
1."el-iba'" - odbojnost,
2."el-istikbar" - oholost,
3."el-kerahet" - mržnja onoga s čime je došao Poslanik s.a.w.s..

Što se tiče izgovora jezikom njemu bi kontriralo poricanje (el-tekzib), i odbijanje (el-i'irad), tako da osoba koja povjeruje svojim srcem, a porekne to svojim jezikom – njegovo nevjerstvo je nevjerstvo poricanja (kufrul-džuhud), dok osoba koja potvrdi vjerovanje svojim jezikom, a sve to ne proprati svojim srcem – njegovo nevjerstvo je nevjerstvo licemjerstva (kufrun-nifak).
Na osnovu svega spomenutog, dolazi se do šest vrsta nevjerstva, koje su sve kontra samoj osnovici islama, i te vrste nevjerstva bi bile slijedeće:
1."Kufrut-Tekzib" tj. nevjerstvo oličeno u poricanju istine.
2."Kufruš-Šekk" tj. nevjerstvo sumnjanju i neubjeđenosti.
3."Kufrul-I'irad" tj. nevjerstvo okretanja glave od istine i klonjenja iste.
4."Kufrul-Iba'i" tj. nevjerstvo odbijanja i oholosti.
5."Kufrul-džuhud" tj. nevjerstvo oličeno u pobijanju istine.
6."Kufrun-nifak" tj. nevjerstvo oličeno u licemjernom odnosu prema istini.

Od nevjerstva odbijanja i oholosti je i sustezanje od slijeđenja i povođenja za Poslanikom s.a.w.s., kao i neodazivanje onome čemu je on pozivao, pa makar i postojala potvrda istinitosti njegova poslanstva u srcu ili na jeziku, kao što je bio slučaj nevjerstva Ebu Taliba ili jevreja koji su priznavali poslanstvo Muhammeda a.s..
Kako musliman postaje nevjernikom?

Što se tiče toga kako musliman može postati nevjernikom tj. kako postaje murteddom, ono će se krećati oko tri stvari:
1. Sve što je u suprotnosti sa samim šehadetom, a to su šest, prije spomenutih, vrsta kufra. Kada musliman počini neku od njih obara svoju potvrdu vjere (ikrar), i postaje murteddom.
2. Sve što je u suprotnosti sa suštinom oba šehadeta:
a.) Suština šehadeta "La Ilahe Illallah" – je oličena u nevjerstvu u taguta i vjerovanju u Allaha dž.š.. Navedeno obuhvata tri vrste tevhida:

1."Tevhidur-rububijjeh" – jednoću Allahovog gospodarstva.
2."Tevhidul-uluhijjeh" – jednoću Allahovog obožavanja.
3."Tevhidul-esma'i ves-sifat" – jednoću Allahovih imena i svojstava.

Sve navedeno podrazumjeva vjerovanje u to da je Allah dž.š., Gospodar svega, i njegov pravi vlasnik, i da biva samo ono što On hoće, i da ne biva ono što On neće, te da je On istinski Bog koji je jedino zaslužan da se obožava. On je taj koji se opisuje svakim savršenstvom, i kome se svaka mahana negira. Onakav je kakvim je samog Sebe opisao, i kakvim Ga je opisao Njegov Poslanik s.a.w.s., bez ikakva negiranja Njegovih svojstava (el-ta'atil), niti poistovjećivanja istih sa svojstvima stvorenja (el-temsil), kao što se bilježi u ajetu: "Nema ništa nalik Njemu; On sve čuje i sve vidi!" (el-Šura: 11.)
Pored svega navedenog, Allahu dž.š., se iskazuje jednoća i putem praktičnog robovanja Njemu (ibadeta), kao i putem odricanja od svega što nevjernici obožavaju mimo Njega!

Postupci koji negiraju Tevhid – La Ilahe Illallah:
1. Negiranje Božijeg postojanja. Ovo je najgora vrsta nevjerstva i bezbožništva, i ona u potpunosti negira tevhid; u navedeno će spadati i vjerovanje u panteizam (vahdetul-vudžud).
2. Vjerovanje u to da pored Allaha dž.š., postoji još neki stvoritelj, koji tok stvarima određuje, i koji može utjecati na njih – mimo Allaha dž.š.. Ovo je širk i idolopoklonstvo u oblasti Allahovog dž.š., rububijjeta!
3. Imanje ubjeđenja da postoji nešto što je nalik Allahu dž.š., u nekom od njegovih svojstava savršenstva poput znanja ili moći.
4. Upoređivanje Allaha dž.š., sa nekim od Njegovih stvorenja bilo da je u pitanju Njegovo biće ili svojstva ili djela, kao što je slučaj sa stavom mušebbiha: Allah dž.š., ima sluh poput mog sluha ili vid poput mog vida!? U ovo će spadati i opisivanje Allaha dž.š., nekim mahanama poput siromaštva, škrtosti, nemogućnosti, ili imanja žene i djece!?
5. Vjerovanje u to da neko od Njegovih stvorenja zaslužuje da bude obožavan mimo Allaha dž.š., će predstavljati širk i idolopoklonstvo u uluhijjetu, pa makar to vjerovanje i ne bilo propraćeno ibadetom nekom drugom mimo Allaha dž.š.!
Ovih pet stavki spadaju u kufr i širk ubjeđenja (širku-i'itikad).
6. Obožavati nekog pored Allaha dž.š., na bilo koji način. Ovo se zove širkom u ibadetu, i ne bitno je jeli u pitanju ubjeđenje da nešto može koristiti ili štetu nanijeti, ili se bude smatralo da je u pitanju neka veza koja će ga više približiti Allahu dž.š.!? U ovu tačku spada i činjenje sedžde kipu. Razlika između ove tačke, i prethodno spomenute jeste u tome što je ovdje u pitanju praktični širk (širk-'ameli), koji obara praktični tevhid (tevhidu 'ameli), koji se očituje u potvrdi Allahove dž.š., jednoće putem praktičnog 'ibadeta, dok je prethodno spomenuta tačka - širk u ubjeđenju - koji negira Allahovu dž.š., jednoću, i zaslugu toga da Mu se, Njemu jedino, robuje. S obzirom na to da su ubjeđenje i djelo u uskoj sprezi i vezi – ova vrsta tevhida se naziva "Tevhidul-Ilahijje" ili "Tevhidul-'Ibadeh", a njegova suprotnost se naziva širkom u ilahijjetu, ili širkom u ibadetu.
7. Pobijanje Allahovih dž.š., imena i svojstava (džahd), ili nekih od njih.
8. Sihr, koji je oličen u slijedećim tačkama:
a.) Ono čime se izaziva razlaz između muža i žene - kao što je bio slučaj sa sihrom stanovnika Vavilona.
b.) Ono čime se obmanjuju oči gledaoca na taj način da određene stvari vide drugačijim nego što su - kao što je bio slučaj sa sihrom Faraona za vrijeme Musa'a.
c.) Ono što se puha u uzlove i čvorove - kao što je bio slučaj sa sihrom Lebida b. el-E'asama i njegovih kćerki.
Ove vrste sihra su zasnovane na širku prema Allahu dž.š., zbog toga što, radi njihove sprovedbe, dolazi do činjenja 'ibadeta i iskazivanja robovanja džinniji ili nekom drugom od Allahovih dž.š., stvorenja, kao što su npr. svemirska tijela.
Što se tiče "mađioničarstva" (el-sihr el-rijadi), zasnovanog na spretnosti ruke, i brzini pokreta, kao i mješanja određenih tvari i materija koje dovode do određenih reakcija (el-sihr el-temvihi) – ova dva postupka će spadati u grijeh varanja i prevare (el-gišš vel-hida'), a ne u grijeh kufra.
b.) Suština šehadeta "Muhammedun-Resulullah", se ogleda u slijedećem:
1. Allah dž.š., ga je poslao cijelom svijetu, s pravom uputom i istinitom vjerom;
2. On je pečat svih vjerovjesnika;
3. On je onaj koji potvrđeno istinu iznosi (el-sadik el-masduk), u svemu što govori i izjavljuje.
4.Njegova je uputa najbolja uputa.
5.Vjerovanje u njega, pokornost njemu, i ljubav prema njemu i njegovim sljedbenicima je obaveza svih.

Postupci koji negiraju ovaj dio šehadeta:
1. Negiranje njegova poslanstva (džahdu risaletihi), ili njegovo poricanje (tekzibuhu), ili sumnja u njegovu istinitost (šekkun fi sidkihi).
2. Negiranje kraja i pečata njegova poslanstva, ili prizivanje sebi poslanstva nakon njegove smrti, ili pak povjerovati onome koji to čini, ili sumnjati u njegovu laž!
3. Opšte negiranje njegove poslanice u što spada ubjeđenje da je on poslanik koji je namijenjen samo za arape, ili pak pozivanje ovom stavu, ili da jevrejima i kršćanima nije obaveza slijediti ga, ili da je nekome dozvoljeno izaći van granica njegova šeri'ata kao što je slučaj sa filozofima, ili sufijskim 'arifima, i njima sličnim.
4. Umanjivanje značaja Poslanika s.a.w.s., ili gledati s podozrenjem na njegovu ličnost, uputu ili biografiju.
5. Potcjenjivanje Poslanika s.a.w.s., ili ismijavanje s njime (el-istihza'), ili s nekim od ubjeđenja ili propisa s kojima je on došao.
6. Poricanje bilo koje izjave Poslanika s.a.w.s., vezane za gajb i nevjerovanje u nevidljivo tj. za vjerovanje u Allaha, meleke, knjige, poslanike, stvaranje, oživljavanje, džennet, džehennem...

Pogledaj: El-imanu ve ma judadduha, šejh Abdurrahman b. Nasir el-Berrak.