S njima je Allah zadovoljan i oni su s Njim zadovoljni. Uzvišeni Allah je u Svojoj časnoj Knjizi stavio retke u kojima ih spominje i hvali na najljepši način. To su ljudi koji su vidjeli svoja staništa u Džennetu prije nego što su umrli. Obradovani su Džennetom prije nego što su njihove duše izašle iz njihovih tijela. Kako se onda ovi iz posljednjih generacija mogu stavljati na veći stepen? Zapravo, u osnovi nije dozvoljeno vršiti komparaciju izmeðu pravca prvih generacija i halefa (zadnjih generacija), jer komparacija potpunog iz svakog aspekta i manjakvog iz svakog aspekta umanjuje potpuno, a uzdiže manjkavo. Lijepo je neko rekao:

Zar ne vidiš da se vrijednost sablje umanjuje,
Kada se kaže da je bolja od štapa.

Kako mogu grčki bijednici, misaoni otpad filozofa i ehlulkitabijeske bajke biti učevnije i potvrðenije od riječi Poslanika, s.a.v.s, i njegovih časnih ashaba? Kako se tama može vrednovati nad svjetlošću, zabluda nad uputom i Džennet nad vatrom?
Davanje prednosti pravcu posljednjih generacija nad pravcem ispravnih prethodnika je samo po sebi općenito zabluda. Svi smo učili iz knjiga koje govore o ispravnom uvjerenju da je jedna od stvari koja izvodi iz islama da čovjek bude uvjeren da je uputa drugih mimo Muhammedove, s.a.v.s, potpunija od njegove. Neki danas ne vjeruju samo da su druge upute potpunije, već govore da onaj koji je uvjeren u Allahova svojstva i osobine, onako kako ih je prenio Muhammed, s.a.v.s, da je nevjernik. One koji ih potvrðuju smatraju najvećim lutalicama, ili kažu da su marginalisti i opisuju ih najružnijim epitetima. U pogledu predaja postoje dokazi iz Kur'ana i Sunneta koji ukazuju na obavezu slijeðenja Vjerovjesnikovog ,s.a.v.s., puta i dosljednog pridržavanja za njegove predaje, a one su mnogobrojne i poznate. Razum se ne suprotstavlja tekstu, a kada tekst potvrdi obavezu slijeðenja puta naših prethodnika, to i razum podržava i sa njim se slaže. Najviše nesigurnosti, promjene mišljenja i kontradiktornosti vidimo upravo kod onih koji se suprotstavljaju pravcu Ispravnih prethodnika. Jedan dan doðu do odreðenog mišljenja, a sutra se protiv njega bore, dok su Ispravni prethodnici postojani u svome uvjerenju, strasti ih ne odvode u zastranjivanje, niti ih smutnje podrmavaju. To je, zasigurno, najispravniji, najučevniji i najčvršći pravac.

Sredina između dvije krajnosti
Uzvišeni Allah u Svojoj časnoj Knjizi svjedoči da je Muhammedov ummet umjereni ummet, pa kaže: "Tako smo vas učinili zajednicom sredine, kako biste bili svjedoci drugim ljudima, i kako bi Poslanik vama bio svjedok.“ (El-Bekare, 143) Srednji su odabranici i pravednici. Muhammedov, s.a.v.s. je umjeren ummet u pogledu svojih uvjerenja i propisa. To će se još više razjasniti navoðenjem nekoliko primjera.
Muhammedov, s.a.v.s, ummet je uvjeren da je Isa Allahov rob i poslanik. Oni su sredina izmeðu dvije vjere, judaizma i kršćanstva. Prvi su rekli da je Isa vanbračno dijete, lažac i da nije vjerovjesnik, dok drugi kažu da je bog, božiji sin, treći od trojice. Muslimani kažu da je on Allahov poslanik i Njegov rob.
Takoðer, pravac sljedbenika sunneta i džema'ata je sredina izmeðu ostalih pravac i sekti u ummetu, kao što je ummet umjeren izmeðu ostalih vjera. Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavijestio je da će se njegov ummet razići na sedamdeset tri skupine i sve će biti u vatri osim jedne. Umjerena skupina u svim pitanjima je skupina sljedbenika Sunneta i Zajednice muslimana. Ostale skupine su sasvim dijametralno suprotne, ili pretjeruju ili su nemarne.
Razlog ove umjerenosti je njihovo dosljedno povoðenje za onim na čemu su bili Vjerovjesnik, s.a.v.s., i njegovi ashabi. U tom pridržavanju i povoðenju nema ni dodavanja ni oduzimanja. Zakonodavac je garantirao da će biti na pravome putu onaj koji se bude pridržavao dokaza. Onaj koji izučava pravce različitih sekti nalazi da svaka od ovih sekti uzima dio dokaza, a drugi dio odbacuje. Meðutim, sljedebnici Sunneta i Zajednice uzimaju sve dokaze. Njihova umjerenost se ogleda u nekoliko aspekata:

Stav prema Allahovim imenima i svojstvima
Oni su sredina izmeðu dvije frakcije: onih koji Ga poistovjećuju sa stvorenjima, antropomorfisti i onih koji obesnažuju Njegova svojstva. Antropomorfisti kažu: "Mi potvrðujemo svojstva Allahu, ali na način koji odgovara osbinama stvorenja." Oni koji ih obesnažuju kažu: "Mi smatramo Allaha čistim da bi mogao biti poistovjećen sa stvorenjima, tako da negiramo sva Njegova svojstva." Antropomorfisti su uzeli dokaze kojima se potvrðuju svojstava, a zanegirali dokaze koji niječu Allahovu sličnost sa stvorenjima. Oni koji obesnažuju svojstva uzeli su dokaze koji negiraju Allahovu sličnost sa stvorenjima, a ostavili dokaze koji potvrðuju svojstva Uzvišenog Allaha. Svaka od ovih grupacije je uzela dio dokaza, uradivši ispravno, iz jednog, a pogriješivši iz drugog aspekta. Antropomorfisti su ispravno postupili iz aspekta potvrde, tj. potvrde svojstava, ali su pogriješili iz aspekta njihove sličnosti sa ljudskim. Oni koji obesnažuju Allahova svojstva su ispravno postupili iz aspekta izražavanja čistote Allahu, ali su pogriješili iz aspekta obesnaživanja.
Potom su sljedebnici Sunneta uzeli istinu od obje grupaije, a ostavili neistinu. Uzeli su sve dokaze rekavši: Potvrðujemo Allahu svojstva koja je On Sebi potvrdio, ili mu ih je potvrdio Njegov Poslanik, s.a.v.s, uz negaciju Njegove sličnosti sa stvorenjima. Kada kažu da potvrðuju Allahova svojstva,. u saglasnosti su sa antropomorfistima i u suprotnosti sa onima koji obesnažuju svojstva. Kada kažu da negiraju sličnosti sa stvorenjima, slažu se sa onima koji obesnažuju svojstva, a suprotstavljaju se sa antropomorfistima. Njihov pravac se ogleda u potvrdi svojstava bez poistovjećivanja i izražavanju čistote Allahovih epiteta bez obesnaživanja. Ovo je značenje riječi Uzvišenog: „Njemu nije ništa slično, On sve čuje i vidi.“ (Eš-Šura, 11) Njegove riječi: „Ništa Njemu nije slično“ su replika antrpomorfistima. Riječi: „On sve čuje i sve vidi“ su replika onima koji obesnažuju Allahova svojstva.

Stav prema velikom grješniku
Oni su sredina izmeðu onih koji afirmiraju prijetnju iz reda haridžija i mu'tezila, te izmeðu murdžija i džehmija. Oni koji afirmiraju prijetnju kažu: "Počinilac velikog grijeha je izašao iz vjerovanja i on nema općenito vjerovanje." Haridžije su rekle: "On je nevjernik." Dok mu'tezile kažu: "On je neriješenog statusa." Uzeli su dio dokaza koji govore o prijetnji, a ostavili dokaze o obećanju. Murdžije su rekle: "Počinilac velikog grijeha je potpunog imana. Neće mu naštetiti činjenje bilo kojeg velikog grijeha, osim širka, sve dok izgovara "La ilahe illallah". Uzeli su dokaze o obećanju, a ostavili dokaze prijetnje. Svaka od ove dvije farakcije zastupa i istinu i neistinu.
Murdžije zastupaju istinu kada kažu da ne izvode počinioca velikog grijeha iz vjerovanja, a zastupaju neistinu kada smatraju da veliki grijeh nema uticaja na smanjenje imana.
Potom su došli sljedbenici Sunneta i Zajednice rekavši: činjenje velikog grijeha ima utjecaja na smanjenje imana. Kada čovjek počini neki od velikih grijeha njegov iman se umanji shodno veličini velikog grijeha. Meðutim, samim činjenjem velikog grijeha ne izlazi iz vjerovanja. Mi mu ne dajemo potpuni iman, ali ga i ne lišavamo općenitog imana. Time su sljedebnici Sunneta uzeli sve dokaze, tj. dokaze o obećanju koje zastupaju murdžije i dokaze o prijetnji koje zastupaju oni koji afirmiraju prijetnju - haridžije. Riječi sljedbenika sunneta "Mi ga ne lišavamo općenitog imana" su replika onima koji afirmiraju prijetnju, a riječi "Ne dajemo mu potpuni iman" su replika murdžijama. Allah najbolje zna.

Propis o počiniocu velikog grijeha na Budućem svijetu
Sljedbenici Sunneta zastupaju sredinu izmeðu dvije frakcije, frakcije koja isključivo afirmira prijetnju – harudžija, i murdžija. Afirmatori prijetnje kažu: "Počinilac velikog grijeha će biti vječno u vatri i nikada iz nje neće izaći." Murdžije kažu: "Počinilac velikog grijaha ide direktno u Džennet, neće biti u vatri nijedan trenutak." Sljedebnici Sunneta kažu: Presudu o počiniocu velikog grijeha prepuštamo Allahu Uzvišenom. Ako želi, oprostit će mu i odmah uvesti u Džennet, a ako želi, kaznit će ga vatrom shodno veličini njegovog velikog grijeha, a potom će izaći iz džehennema i ući u Džennet. U džehennemu neće biti vječno. Na ovo ukazuju argumenti o zalaganju (šefa'atu) koji se prenose kategorički potvrðenim predajama.

Propis o vjerovanju u odreðenje - sudbinu
Oni su sredina izmeðu dvije zalutale skupine, tj. izmeðu džebrija i kaderija. Džebrije kažu: "Mi vjerujemo u Allahovo odreðenje i na njega prisiljeni. Mi nemamo moći ni odabira, već kada činimo grijeh, činimo ga prema Allahovom odreðenju i ljubavi." Oni potvrðuju odreðenje, ali roba lišavaju moći i volje. Kaderije kažu: "Djela robova nisu Allahovo odreðenje i on ih zna samo kada se ona već dese." Pobojali su se da potvrdom odreðenja da ne bi Allahu pripisali nepravdu. Oni kažu: "Kada kažemo da je Allah stvorio djela robova, onda su neka dobro, a neka zlo. Neka od zlih su zinaluk, nevjerstvo, homoseksualizam i dr.. Ako bi smo rekli da ih je Allah odredio ljudima, kako će ih onda radi njih kazniti? Ovo spada u nepravdu, a Allah Uzvišeni je lišen nepravde." Ovako rekoše, a loše je ono što su rekli!
Sljedbenici Sunneta i Zajednice kažu: Sve je odreðeno od Allaha Koji sve poznaje i ništa ne može izaći van okvira Allahovog odreðenja. Rob ima volju, moć, odabir i posjeduje razum kojim razlikuje loše od dobroga. Uzvišeni kaže: „a vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće” (El-Insan, 30) Uzvišeni Allah u Svojoj časnoj Knjizi ljudima pripisuje djela, a to ukazuje da su ona u okviru naše moći i odabira. Meðutim, Allahova odredba je dvojaka: kosmička i šerijatska.

Odnos prema ashabima i Ehlul-bejtu
Sljedbenici Sunneta su sredina izmeðu dvije od frakcija: šiita i haridžija. Šiiti smatraju svetima pojedine ashabe i podižu Ehlul-bejt na stepen božanstva. Haridžije čine ibadet Allahu vrijeðanjem, potcjenjivanjem, te ubijanjem ashaba i Ehlul-bejta.
Sljedebnici Sunneta kažu: Sve ih volimo i u ljubavi ne pretjerujemo ni u jednom od njih. Radi Allaha Uzvišenog mrzimo one koji njih mrze. Oni su svi kod nas pravedni kako nalaže tekst Kur'ana i Sunneta.