Modernizam predstavlja skup ideoloških tendencija od krajnje desnice do krajnje ljevice i pred Ummetom skriva svoju suštinu podižući slogane obnoviteljstva, reformatorstva i prosvijećenosti. Poslije detaljnije analize uočava se da je ovaj pravac samo jedna od mnogobrojnih varijanti sekularizma koja muslimane nastoji odvojiti od primarnih izvora islama - Kur'ana i Sunneta.

Šta je modernizam

Modernizam je reformistički pokret koji je nastao u okvirima velikih vjera, kao što su judaizam, kršćanstvo i islam. Modernizam ne označava samo fizičku pripadnost ovom vremenu, nego je poseban termin koji, vezano za vjeru, označava zasebnu doktrinu sazdanu na uvjerenju da naučni prosperitet i savremena kultura nalažu revidiranje tumačenja tradicionalnih vjerskih učenja u svjetlu vladajućih filozofsko-naučnih ideja.

Modernizam nastoji u svim aspektima života podvrgnuti fiksne principe vjere vrijednostima savremene civilizacije koja predstavlja sestru bliznakinju grčke kulture.

Modernistička škola u islamu

Zastupnici ove škole tvrde da žele napraviti reforme kako bi Ummet izašao iz velikog duhovnog jaza. Oni žele revidirati islamsku historiju putem mnoštva studija i istraživačkih radova o islamskoj tradiciji. Međutim, osnovni cilj im je oživjeti i uveličati devijantne idejne pravce i pod plaštom pripadnosti islamskoj tradiciji prikazati ih u racionalističkim okvirima.

Izložili su mnoštvo novih slogana koji shvatanja islama vežu za marksizam, nacionalizam, socijalizam, zapadnu demokratiju i sl. U suštini, krenuli su stopama svojih prethodnika neomu'tezila i reformatorske škole slijepo opetujući mišljenja orijentalista, a rijetko su u svojim spisima davali naznake o korjenima svojih skeptičnih ideja.

Ideja modernizma i slijeđenja tradicije prvih generacija islama su dijametralno suprotne. Prva poziva u slobodnjački pristup shvatanjima Kur'ana i Sunneta, a druga se pri ispravnom shvatanju pridržava mišljenja onih koji su svjedočili silazak Objave.

Muhamed Abduhu i Džemaluddin el-Afgani, koji su otvoreno pozivali u reformu poimanja principa islama, bili su vođe modernističkog trenda u islamskom svijetu. Mnogi neuki miješaju pojam reforme i revitalizacije u islamu. Reforma podrazumijeva novi cjelokupni racionalistički prilaz principima islama koji rezultira novim tumačenjima šerijatskih tekstova, dok revitalizacija podrazumijeva oživljavanje propisa Kur'ana i Sunneta koji su zamrli ili se ne primjenjuju na ispravan način. U tom smislu su i riječi Poslanika, s.a.v.s,: „Allah će na početku svakog stoljeća ovom Ummetu poslati onoga ko će mu vjeru obnoviti.“ (Ebu Davud) Shvatanje ovog hadisa u smislu reforme temeljnih postavki islama kosi se kur'anskim načelom u kojem se kaže: „Danas sam vam vašu vjeru upotpunio i svoju blagodat nad vama usavršio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“

Metod modernista se zasniva na dvije osnovne postavke. Prva je 'unapređenje' vjere kako bi ukorak išla sa prohtjevima savremene civilizacije. Oni se neprestano naprežu da šerijatske tekstove 'sinhronizuju' sa dostignućima materijalističke civilizacije. Pojavili su se mnogobrojni spisi o ovoj tematici, a od njih je i knjiga 'Ideja islama i prosperitet' od dr. Muhammeda Fethija Osmana. Knjiga, kako kaže pisac, predstavlja: „...pokušaj rasprave o spremnosti islama da prihvati reformu i unapređenje svojih principa.“ Pisac u pozadini upotrebljava primjere prosperiteta demokratske misli na Zapadu i socijalističke na Istoku, a zatim se na kraju pita: „Zašto je jedino islamska misao konzervativna i začahurena? Naš vjerski pravac trebamo reformisati svake godine, mjeseca, dana, trenutka, a ne svakih sto godina (aludirajući na Poslanikov, s.a.v.s, hadis o tome), jer su horizonti spoznaje beskonačni, a ljudski prosperitet se nikada neće zaustaviti.“

Abdullah El-Alaili, bivši libanonski muftija, koji u knjizi pod naslovom 'Gdje je greška' navodi mnoštvo grešaka koje želi ispraviti ili dokinuti, kao što su: zabrana bankarskih transakcija zasnovanih na kamati, propis kamenovanja za blud, zabrana braka muslimanke sa nemuslimanom i sl.

U posljednje vrijeme posebno se čuju odjeci poziva dr. Hasana Et-Turabija koji ulaže maksimalan trud za reformu islama. Govoreći o idejama prve tri pohvaljene generacije islama (es-selefus-salih), kaže: „Njihove ideje su prevaziđene sa dokrajčivanjem bolesti koje su proistekle iz njih. Historija Ispravnih prethodnika predstavlja samo produžetak temelja Šerijata i ne treba se na nju emocionalno osvrtati. Ono što imamo od tradicije Ummeta poslije Poslanika, s.a.v.s, počevši od Ebu Bekra. samo je historija koja nam koristi samo kao pomoćno sredstvo. Fetve Ispravnih prethodnika i četiri fikhska mezheba i svu idejnu tradiciju, koju su iza sebe ostavili, o pitanjima vjere nismo dužni slijediti, već su samo pomoćno sredstvo za shvatanje Šerijata koji je objavljen daleko u prošlosti za njihovu relativnu stvarnost“ Dr. Et-Turabi se svojim izjavama otvoreno suprotstavlja principima islama, jer je nužno poznato da su muslimani dužni povoditi se za Poslanikom, s.a.v.s, u njegovim izrekama i djelima, kao i povoditi se za ashabima. Poslanik, s.a.v.s, kaže „Pridržavajte se moga Sunneta i sunneta upućenih halifa poslije mene. Čvrsto se za njih prihvatite.“

Ljudski razum je sredstvo kojim se prihvata i prakticira vjera koja je precizno uokvirena uslovima oko kojih postoji koncenzus validnih učenjaka islama, kao što su npr. znanje arapskog jezika i ciljeva Šerijata. Kada bi se vjera odazvala svakovrsnim tumačenjima, shodno ljudskim ambicijama, začas bi se odvojila od života pod izgovorima obnoviteljstva i prosperiteta.

Prosperitet se smatra prirodnim i opravdanim u islamu ukoliko predstavlja idžtihad u drugorazrednim pitanjima vjere oko kojih se prihvata razilaženje.

Zakonodavni prosperitet (modernizacija) je dvovrstan: Prvi je čisto administrativne naravi i dozvoljen je u islamu. Njime se žele precizirati pojedinosti koje nisu u suprotnosti sa Šerijatom. Omer, radijallahu anhu, napravio je poseban protokol za vojsku. Kupio je kuću Safvana b. Umejjea i načinio je zatvorom u Mekki, iako Poslanik, s.a.v.s, i Ebu Bekr to nisu učinili. Danas imamo mnoštvo zakonskih uredbi kojih nije bilo prije a ne kose se sa islamom, poput zakona o saobraćaju kojim se čuvaju životi ljudi. Ovakva i slična pravila se potvrđuju Šerijatom uz uslov da se u osnovi ne kose sa islamom.

Druga vrsta prosperiteta ogleda se u potpunoj ili djelomičnoj primjeni konvencionalnih zakona koji zabranjuju ono što je Allah dozvolio i dozvoljavaju ono što je Allah zabranio. Potvrda i uvjerenje u ove zakone, prema koncenzusu svih muslimana, predstavljaju nevjerstvo u Stvoritelja nebesa i zemlje. Ukoliko je prosperitet na uštrb ispravnog vjerovanja i islamskog zakona, onda bez imalo sumnje označava izlazak van okvira vjere.

Nisu svi modernisti isti

Postoje modernisti koji svoje spise objavljuju sa otvorenom nakanom destrukcije islama pod uticajem nacionalističkih, socijalističkih i ljevičarskih komunističkih ideologija.

Ima i onih koji iniciraju skepticizam oko ideja islama uvođenjem novih termina koje je nekada vrlo teško precizirati ili namjernim izvrtanjem činjenica ispravne islamske tradicije. Tako nositelji ideja zablude prividno postanu nositelji prosvjećenosti i prosperiteta, a pravi učenjaci islama postanu 'zaostali konzervativci'.

Današnji modernisti podižu talas medijske borbe protiv nositelja islamskog buđenja smišljeno tretirajući određena pitanja islama radi svojih političkih koristi i jeftinih ambicija. Neki imaju iskrene namjere i pokušavaju uložiti maksimalan trud, ali i dalje ostaju zatočenici sekularnih metoda koje su preuzeli tokom svoga naukovanja po neislamskim institucijama. Dobro se sjećam jednog članka u kojem pisac iz našeg podneblja govoreći o „islamu i politici“ kaže: „Ako pogledamo, primjerice, izborni sistem nekih zapadnih zemalja, nećemo u zlatnom dobu islama naći sličnu praksu.“ Ovo su, naizgled, bezopasne riječi, ali ako bolje razmislimo uvidjet ćemo njihovu destruktivnu pozadinu kojom se uveliko atakuje na sistem halifeta. Ako, prema njemu, zlatno doba Poslanika, s.a.v.s, Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alijja, radijallahu anhum, nije bilo doba pravde i ako prva četverica halifa nisu izabrani za vođe na najprimjerniji način, onda postoji otvorena sumnja u nakane pisca ovog teksta.

Iz prethodno rečenog se sasvim jasno očituje ideološka pozadina koja je motivirala Aminu Wadud da napravi presedan u islamu predvodeći džumu namaz. Ona ima slobodnjački pristup tumačenju šerijatskih tekstova kao što su ih imale i mu'tezile koje su svoj razum smatrali superiornim nad Allahovom riječju, Sunnetom Poslanika, s.a.v.s, i predajama prvih generacija. Modernisti veoma dobro znaju da svako istinsko vezivanje za prve generacije islama označava i njegovu revitalizaciju. Zadojeni su idejama filozofije, ezoterije i misticizma, a često se deklarišu kao zaštitnici pravnih škola, mada su njihove ideje sasvim suprotne idejama Ispravnih prethodnika poput Ebu Hanife, Šafije, Malika i Ahmeda. Zato uporno pokušavaju svako poimanje propisa islama utemeljeno na predajama od prvih generacija, milom ili silom, pripisati tzv. vehabizmu, kako bi neupućenima lažno dočarali da je ideja slijeđenja Kur'ana i Sunneta, prema uputama Ispravnih prethodnika, stara tek nekih dvjestotinjak godina.