O čemu se zapravo radi i kakav je stav islama po tom pitanju? U tom pismu stoji: "Sorry, ali morala sam .......razumjet ćete i zašto!... Kad dobijete ovo pismo imate obavezu i dug da ovo istinski prihvatite. Ovo nije nikakva bajka niti pripovijetka. Ovo je stvarni doživljaj jedne djevojčice od 13 godina. Tešku sam bolest i patnju imala u svom malom životu. Sve sam doktore obišla tražeći pomoć, uzalud i bez uspjeha... Ja sam otišla na jedno mjesto gdje je bilo turbe (znači građevina na kaburu, njihova izgradnja je haram i to je najčešće mjesto na kojem se čini širk, op.a.).... Ovo pismo sam poslala jednom siromahu koji je bio dobar vojnik i on je to istinski prihvatio. I nije više bio siromašan. Drugo pismo sam poslala čovjeku koji je dugo bio bez posla i nakon 13 dana poslao je pismo i našao posao i počeo raditi. Treće pismo sam poslala jednom čovjeku sijede kose. On na pismo nije obraćao pažnju. Nakon 13 dana sve je izgubio, i imanje i porodicu. Zato Vas zadužujem da ovo pismo pošaljete u 13 mjesta, obavezno vjernicima (naravno, ako povjeruju u njega, kako bi ih iz vjere izvelo, op.a.)... Ovo ti je pismo poslano da bi ti donosilo sreću... Već devet puta je prešlo svijet. Sada je sreća poslata Vama. Stići će Vas sreća nakon sedam dana pošto dobijete ovo pismo. Samo ga morate dalje poslati... Stići će Vas sreća nenadano. Nemojte slati novac (naravno, neće oni novac, već vaše vjerovanje, op.a.). Pošaljite kopije pisma ljudima za koje smatrate da im je sreća potrebna. Nemojte ostavljati ovo pismo. U roku od tri dana morate ga poslati dalje. Pošaljite molim Vas 13 kopija i pratite šta će Vam se desiti u narednih sedam dana. Lanac je krenuo iz Kuvajta, a napisao ga je Teufik Tabanfar iz Irana (znači šiija – ogorčeni neprijatelj islama i sunnija, op.a.). Zato što pismo mora proći cijeli svijet, morate poslati 13 ovakvih kopija svojim prijateljima i znancima.... Evo primjera: Mahmud bin Ali dobio je ovo pismo i rekao je svojoj sekretarici da napravi 13 kopija i da ih pošalje. Za nekoliko dana dobio je glavnu premiju na lutriji (naravno, igre na sreću su haram u islamu, op.a.). Ibrahim Sarakoglu, službenik u Turskoj, dobio je pismo i zaboravio ga poslati. U roku od tri dana dobio je otkaz sa posla. Nakon što je ponovo pročitao pismo, mislio je da se to slučajno dogodilo, ali ga je ipak umnožio i poslao. Dobio je posao bolji od prethodnog. Oficir Ahmed Brbasani dobio je ogromnu svotu novaca nekoliko dana prije nego li će dobiti pismo . Opčinjen bogatstvom odlučio je da prekine ovaj lanac i uskoro je ostao bez novca. Dalon Fairieh nije vjerovao ovom pismu i bacio ga je, da bi nakon 9 dana imao tešku saobraćajnu nesreću. Poučen slučajnošću, zamolio je suprugu da ga pronađe i da ga pošalje prijateljima, želeći da otkloni nesreću. Godine 1987. pismo je došlo jednoj mladoj ženi iz Anadolije. Pismo je bilo nejasno i nečitko. Obećala je da će ga prepisati i poslati dalje, ali je ostavila za poslije. Počeli su da je okupljaju problemi. Morala je da plati veliku štetu na svom autu. Dok je skupljala novac, u međuvremenu je poslala pismo. Nakon nekoliko dana je na nagradnoj igri dobila nov auto (a zar igre na sreću nisu haram u islamu, op.a.). Ovo ne izgleda čudno, bilo je objavljeno u jednom turskom listu. Mislite na to... Ovo Vam šalje osoba koja Vam želi sreću..."

Da li je doista tako, da li nam pošiljatelji ovog pisma žele sreću?! Ili u pozadini svega ovoga leže mnogo opasnije stvari, i ako ih čovjek počini postaje mušrik (višebožac), stvari koje izvode iz vjere i udaljuju od Allahove milosti. Kao što ste i sami pročitali, u pismu se, nesumnjivo na puno mjesta, ponavlja da će vas zadesiti sreća ako pismo pošaljete u roku od 3 dana u 13 mjesta, na 13 različitih adresa, a ako ne pošaljete, zadesit će vas nesreća. Zastanimo i razmislimo! Šta to zapravo muslimanu donosi sreću i otklanja nesreću? List papira? Hartija? Elektronska pošta? Izmišljena priča nekog šiije, sufije ili neprijatelja islama kako bi muslimane odvojio od svega islamskog i učinio ih mušricima (višebošcima)? Draga braćo i cijenjene sestre, budite oprezni sa ovakvim pismima i drugim tekstovima pisanim na ovakav način. Jer, u ovom pismu je otvoreni širk (pripisivanje Allahu sudruga – višeboštvo) i vjerovanje da ti neko ili nešto može donijeti sreću ili otkloniti nesreću mimo Allaha. Stoga pogledajmo ovo pismo kroz prizmu islama! Šta je to ustvari širk ? Širk je najveća prepreka na putu do Allaha, azze ve dželle, i Allahu, subhanehu ve te'ala, najmrže djelo.

Širk je, prema jednoglasnom mišljenju učenjaka, djelo koje izvodi iz vjere. "Doista, Allah neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostit će drugo mimo toga" (ajet). Svaki čovjek je obavezan robovati jedino Uzvišenom Allahu, subhanehu ve te'ala, i ne smije Mu pripisivati sudruga. Robovanje Uzvišenom Allahu ostvaruje se iskrenim izvršavanjem onoga što je naređeno i ostavljanjem onoga što je zabranjeno. To obuhvata sve vrste ibadeta, a potrebno ih je izvršavati isključivo u ime Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te'ala. Onaj ko Allahu pripiše sudruga u nečemu od toga, nije musliman. Onaj ko pripiše Allahu sudruga u ljubavi koja se ne smije poklanjati nikom drugom do Uzvišenom Allahu, subhanehu ve te'ala, postaje mušrik (višebožac), kao što kaže Uzvišeni: "Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim" (12:106); "Ima ljudi koji umjesto Allaha kumire prihvaćaju; vole ih kao što se Allah voli! Ali oni koji vjeruju, još više Allaha vole! A da znaju silnici – kada kaznu dožive, oni će vidjeti da sva moć Allahu pripada i da Allah strahovito kažnjava" (2:165). Kaže Ibn Kesir, rahimehullahu te'ala, u tefsiru ovog ajeta: "Allah Uzvišeni ukazuje na mjesto idolopoklonika na ovome svijetu, odnosno njihovu kaznu na ahiretu, zato što su Allahu pripisali suparnike, tj. one koje su poredili i izjednačavali s Njim, obožavali ih zajedno s Njim i pokazivali prema njima ljubav poput ljubavi prema Allahu, iako Allah nema suparnika niti ortaka." Uzvišeni Allah, azze ve dželle, kaže: "Kada se oni za kojim su se drugi povodili odreknu onih koji su ih slijedili i kaznu budu iskusili i kada se veze koje su ih vezale prekinu, tada će sljedbenici njihovi uzviknuti: 'Da nam je samo da se za trenutak vratimo, pa da se i mi njih odreknemo kao što su se oni nas odrekli!' Eto, tako će Allah njima pokazati pogubnim djela njihova i oni iz Vatre neće izlaziti." (2:166-167)

Kaže Ibn Usejmin, rahimehullahu te'ala: "Zabranjeno je čovjeku da voli nekoga kao što se Allah Uzvišeni voli, jer je to veliki širk koji čovjeka izvodi iz okvira islama. Ovo je primjetno kod nekih pobožnjaka i sluga, koji veličaju i vole neke kabure ili evlije kao što se Allah voli ili više od toga. Isti slučaj je i sa nekim slugama: vole i veličaju svoje vođe (starješine) više nego što vole i veličaju Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te'ala. Mudri Lukman savjetovao je svoga sina da ne čini širk, jer je širk (mnogoboštvo) veliki grijeh. To je bio i prvi savjet njegovu sinu: ‘Kad Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: ‘O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim; širk (mnogoboštvo) je zaista velika nepravda (zulum).’ (31:13) Poslanik, s.a.v.s., u sljedećoj predaji, kroz tumačenje ajeta, pojašnjava širk: Prenosi Abdullah ibn Omer, r.a.: «Kada je objavljen ajet: ‘Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa nasiljem (širkom) ne miješaju...’ (6:82), to je teško palo ashabima Muhammeda, s.a.v.s., pa su rekli: ‘Kod koga od nas iman nije pomiješan sa nasiljem?’, pa je rekao Poslanik, s.a.v.s.: ‘To nije tako, zar niste čuli riječi Lukmana: ‘O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim; mnogoboštvo (širk) je zaista veliki grijeh (nasilje).’ (Buharija) U drugoj predaji stoji: Prenosi Enes ibn Malik, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah, dž.š., reći će onome ko bude imao najblažu kaznu u Džehennemu: ‘Kada bi ti pripadao dunjaluk, da li bi ga založio (da se spasiš)?’, a on će odgovoriti: ‘Da.’ Reći će (Allah, dž.š.): ‘Tražio sam od tebe nešto mnogo lakše od toga, dok si bio u kičmi Ademovoj: da ne činiš širk i da te ne uvedem u Džehennem, pa si odbio i činio Mi širk (pripisivao Mi sudruga)!" (Muslim) Također postoji opasnost vezana za kabure i turbeta, gdje se, u spomenutom pismu, naglašava da je na tim mjestima lijepo tražiti pomoć, što je u suprotnosti sa islamom. Allah, dž.š., zabranio je da se džamije/mesdžidi prave na grobovima ljudi iz razloga što su upravo grobovi odveli brojne narode u veliko idolopoklonstvo (širk-ekber), ili možda u neke niže vrste širka. Razlog nastanka prvog širka među Ademovom djecom na Zemlji bio pretjerivanje u veličanju i štovanju umrlih – dobrih ljudi i pobožnjaka. Ibn Abbas, r.a., kaže da je Nuhov, a.s., narod počeo obilaziti grobove svojih umrlih dobrih ljudi, pobožnjaka, a kasnije su napravili kipove po njihovom liku, koje su kasnije generacije počele obožavati. Ovo je općepoznat slučaj koji se bilježi u knjigama tefsira i hadisa.

Širk koji se čini putem groba nekog čovjeka za kojeg se smatra da je dobar bliži je dušama ljudi nego širk putem običnog drveta, kamena i sl., stoga ćemo vidjeti da su idolopoklonici (mušrici) kod takvih grobova ponizni, skrušeni i da im čine ibadet punim svojim srcem, a inače nisu takvi onda kada se nalaze u Allahovim kućama (džamijama). Ima ih i koji im sedždu čine, dok se većina njih nada berićetu namaza i dove kod kabura više nego berićetu namaza i dove u džamiji. Zbog štete koja proizilazi iz ovakvih postupaka, Poslanik, s.a.v.s., u korijenu siječe ovo stablo širka, apsolutno nam zabranjujući da čak i namaz obavljamo na grobljima, pa makar klanjač i ne imao namjeru klanjati namaz na nekom mjestu zbog berićetnost tog mjesta, kao što se namaz obavlja u džamiji zbog berićetnosti džamije. Isto tako Poslanik, s.a.v.s., preventivno nam je zabranio i da klanjamo namaz u trenutku izlaska sunca ili njegovog zalaska jer su to vremena kada se mušrici klanjaju Suncu, iako namjera namazdžije nije ista kao namjera mušrika. Poslanik, s.a.v.s., prokleo je svakog onog ko pretvori grobove poslanika i pobožnjaka u džamije u kojima se obavljaju namazi, pa makar i klanjač u njima, tj. u džamijama, ne tražio od umrlih da se zauzimaju za njega. Poslanik, s.a.v.s., također je zabranio i da osoba klanja namaz okrenuta prema grobovima, i poslao je Aliju b. Ebi Taliba, r.a., s naredbom da poravna sa zemljom svaki izdignuti grob i da uništi svaki kip. Poslanik, s.a.v.s., također je prokleo slikare i one koje prave kipove (Medžmu'ul-fetava, 1/152). Zato razmisli, poštovana sestro i dragi brate, zar nije Allah Jedini koji nam donosi sreću i od nas otklanja zlo i nesreću? Zar nije Allah naš Stvoritelj i naš Jedini Gospodar koji zaslužuje sve naše ibadete? Allahu upućujmo naše dove i samo od Njega tražimo sve što nam je potrebno. Slavljen neka je Allah i visoko iznad onih koje Mu drugi ravnim smatraju.

Musliman, također, ne smije biti sujevjeran. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Sujevjerje je širk, sujevjerje je širk, sujevjerje je širk, a svakog od nas zadesi sujevjerje, ali ga Allah otklanja pouzdanjem u Njega.'' Sujevjerje se smatra širkom, jer sujevjerni ljudi smatraju da određeni postupci mogu donijeti štetu ili korist, pa su te postupke pripisali Allahu kao druga. Ovakvo uvjerenje je suprotno onome što Allah potvrđuje u Svojoj Knjizi: "Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa – niko ne može blagodat Njegovu spriječiti...'' (10:107) Od Abdullaha b. Amra prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Koga sujevjerje odvrati od izvršenja potrebe, počinio je širk.'' (Ahmed u Musnedu) Allahov Poslanik, s.a.v.s., podučio nas je da kažemo: "Allahumme la te'ti bil-hasenati illa Ente, ve la jedfe'us-sejjiati illa Ente. Ve la havle ve la kuvvete illa bike'' (Allahu moj, niko ne donosi dobro osim Tebe i niko ne otklanja loše osim Tebe. Nema snage niti moći osim s Tvojom pomoći). Dragi brate i cijenjena sestro, na tebi je da spoznaš osnove svoje vjere i šta je to neophodno jednom muslimanu (muslimanki) u životu. Najveća prepreka između Allaha i Njegovog roba je neznanje o Uzvišenom Allahu. Allah, azze ve dželle, pozvao je na znanje prije svega drugog i rekao je: ''Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i vjernice!''(ajet) Jedina alternativa neznanju je istinska spoznaja Allaha, azze ve dželle. I znaj, moći ćeš uživati u istinskom obožavanju Jedinog i Uzvišenog ako odbaciš pisma (poput navedenog) puna otrova kojim se truju srca neukih muslimana. Obaveza robova je spoznaja Allaha, tebareke ve te'ala, i obožavanjem samo Njega, a također i slijeđenje sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Kaže Uzvišeni Allah: ''Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!' – a Allah prašta i samilostan je. Reci: 'Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!' A ako oni glave okrenu – pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike.'' (3:31-32) Ovaj plemeniti ajet je glavni sudac svakom čovjeku koji tvrdi da voli Allaha, dž.š.! Allaha, dž.š., ne voli onaj koji ne slijedi Muhammeda, s.a.v.s. Osoba koja tvrdi da voli Allaha, dž.š., a ne slijedi Muhammeda, s.a.v.s., ustvari laže i smatrat će se takvom sve dok se ne prihvati slijeđenja onog sa čime je došao Muhammed, s.a.v.s. Hasan el-Basri, rhm., rekao je: '
'Neki ljudi tvrdili su da vole Allaha, dž.š., pa ih je Allah, dž.š., iskušao ovim ajetom!" U ajetu Allah, dž.š., kaže: ''Reci: 'Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!', a ako oni glave okrenu – Allah, dž.š., ne voli nevjernike!'' Nepokornost Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku je kufr i nevjerstvo, a Allah, dž.š., ne voli one koji se tim svojstvom kite, pa makar na sav glas tvrdili da vole Allaha, dž.š. Allahu, dž.š., približit ćemo se slijeđenjem posljednjeg poslanika i najboljeg Allahovog stvorenja –Muhammeda, s.a.v.s. Stoga, ako se želiš zaštititi od zabluda i smutnji koje dolaze u raznim oblicima i vidovima, poput ovog pisma, od Allaha utočište zatraži i Njemu se iskreno predaj, podigni svoje ruke i uči ovu dovu koja se prenosi od Ibn Abbasa da ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio: ''Allahumme leke eslemtu, ve bike amentu, ve 'alejke tevekkeltu, ve ilejke enebtu, ve bike hasamtu. Allahumme inni e'uzu bi'izzetike la ilaheilla ente, en tudilleni, ente-l-hajju ellezi la jemutu, vel-džinnu vel-insujemutun!''

(Allahu moj, Tebi se predajem i pokoravam, u Tebe vjerujem, u Tebe se uzdam, Tebi se kajem, i uz Tvoju pomoć se borim. Allahu moj, utječem se Tvojoj moći – nema boga osim Tebe – da me u zabludi ostaviš.
Ti si Živi koji ne umire, a džinni i ljudi umiru!). Od Allaha je uputa!