Ovo je činjenica čije je utemeljenje u sunnetu sasvim očito prema hadisu od Huzejfe b. el-Jemana, r.a., koji kaže: ''Ljudi su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pitali o dobru, a ja sam ga pitao o zlu iz straha da me ono ne zadesi.'' (El-Buhari, 6/615-616; Muslim, 12/236)

Nije dovoljno prilikom obavljanja ibadeta ograničiti se samo na sunnet, već je neophodno poznavati suprotne mu novotarije. Isto tako, nije u vjerovanju dovoljno samo poznavati tevhid, već i širk. Na ovu veliku činjenicu aludira Veliki i Uzvišeni kada kaže: ''Onaj ko ne vjeruje u ono što se obožava mimo Allaha (tagut), a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti! A Allah sve čuje i zna!" (El-Bekare, 256)

Ovu činjenicu potvrdio je i Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svojim riječima: ''Onaj ko kaže 'la ilahe illellah' i zaniječe ono što se obožava mimo Njega, njegov imetak i krv su zaštićeni, a konačan obračun je kod Allaha.'' (Muslim, 1/212)

Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., nisu se ograničili samo na tevhid, već su uz njega spomenuli i nevjerstvo, a to nalaže poznavanje širka i kufra. Uzvišeni kaže: "Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim." (Jusuf, 106)

Isto se odnosi na sunnet i bid'at, nema nikakve razlike, što je jasno iz oporuke Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koju prenosi El-Irbad b. Sarije, r.a.:

''Pridržavajte se moga sunneta i sunneta upućenih halifa. čvrsto se za njih uhvatite. čuvajte se izmišljenih stvari, jer je svaka novotarija zabluda.''

Naredio im je pridržavanje za sunnet i izbjegavanje novotarija.

Ovo je posvjedočena činjenica, jer se spoznaja o nečemu upotpunjava spoznajom onoga što mu je oprečno. Ibn Kutejbe ed-Dinuri, Allah mu se smilovao, kaže:

''Mudrost i sposobnost bit će upotpunjene samo spoznajom osobina odreðene stvari i njihovim suprotnostima, jer se jedne putem drugih saznavaju. Svjetlost se spoznaje putem tame, znanje putem neznanja, dobro putem zla, korist putem štete, slatko putem gorkog. Uzvišeni kaže: 'Neka je slavljen i Uzvišen Onaj Koji u svemu stvara spol: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!' (Jasin, 36)

Parovi ovdje označavaju suprotnosti i kategorije, kao što su žensko i muško, suho i sirovo.

Uzvišeni kaže: 'I da On par, muško i žensko, stvara' (En-Nedžm, 45).'' (Te'vilu muhtelefil-hadis, str. 14)

Ova činjenica sasvim je jasna iz šehadeta: ''La ilahe illellah Muhammedur-resulullah'', prvi dio šehadeta predstavlja negaciju i potvrdu, tj. negiranje i nijekanje božanstvenosti drugima mimo Allaha, jer ga oni ne zaslužuju; te potvrdu te božanstvenosti samo Allahu, azze ve dželle. On je Jedini Istinski Bog. Drugi dio šehadeta predstavlja negiranje dosljednog slijeðenja drugih mimo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i isključivu potvrdu tog slijeðenja samo za njega, s.a.v.s. On je jedino stvorenje koje se s pravom dosljedno slijedi.

Stoga, prvi dio šehadeta znači: ''Nema obožavanog s pravom (istinski) osim Allaha'', a drugi dio znači: ''Nema drugog slijeðenog s pravom (istinski) mimo Allahovog Poslanika, s.a.v.s.''

Jahja b. Muaz er-Razi kaže: ''Razilaženje svih ljudi vraća se na tri temeljne postavke, svaka od njih je suprotna drugoj. Kada jedna postavka nestane, ona zapravo postane svoja suprotnost: tevhid je suprotan širku, sunnet novotariji, pokornost nepokornosti.'' (El-I'atisam, 1/91)

Zato je obaveza daijama da upozoravaju muslimane na novotarije i širk i da im nareðuju tevhid i sunnet. Na ovom utemeljenju stasava poziv Allahu, azze ve dželle.

Poziv u tevhid i sunnet predstavlja nareðivanje dobra, a upozoravanje na širk i novotarije predstavlja zabranu zla. Ovim putem muhammedanski ummet, na kojeg se izlila Allahova milost, zaslužio je da bude najbolji i najvredniji ummet koji se ikada pojavio.

Imam Ebu Šame el-Makdisi (El-Baisu al inkaril-bid'a vel-havadis, str. 11) kaže: ''Vjerovjesnik, s.a.v.s., i njegovi ashabi, a i oni poslije njih, upozoravali su svoje savremenike na novotarije i izmišljene stvari. Nareðivali su im dosljedno slijeðenje u kojem je spas od svake zabrane.''

El-Izz b. Abdus-Selam, Allah mu se smilovao, kaže: ''Blago onome koji stvari muslimana uzme u svoje ruke, pa pomogne usmrćivanju novotarija i oživljenju sunneta.'' (Musadžele ilmijje, str. 10)

U knjizi ''Nihajteul-mubtediin'' kaže: ''Obaveza je negirati zabludjele novotarije i podizati dokaze radi njihovog opovrgavanja, svejedno prihvatali ih zagovornici novotarija ili odbijali.'' (Ibn Muflih u El-Adab eš-šer'ijje, 1/210)

Kaže El-Mervezi: ''Rekao sam Ebu Abdullahu, tj. imamu Ahmedu b. Hanbelu: 'Šta misliš kada se čovjek zaokupira postom i namazom, a prešuti govoriti o novotarima?' On se užasnuo i rekao: 'Zar post, namaz i izbjegavanje ljudi nisu samo za njega?'

Rekoh: 'Svakako.'

Reče: 'A kada govori o tome, onda je to i za njega i za druge. On govori ono što je bolje.''' (Tabekatul-hanabile, 2/216)

Ima li ljepšeg govora od riječi imama Katade: ''Kada čovjek uvede novotariju potrebno ga je spominjati sve dok se drugi na njega ne upozore.'' (Šerhu usulil-i'atikad, str. 256)

Žalosno je, uistinu, da je ova činjenica skrivena većini savremenih islamskih grupacija. (Pogledaj Muellefat Se'id Havva diraseten ve takvimen, str. 128-132)
A, sve je to zbog pomanjkanja znanja o povodima novotarija, a oni su mnogobrojni i u njih može zapasti i učenjak zbog neznanja o lošem završetku koji čeka inovatora u vjeri.