Islam je univerzalna vjera koja obuhvata cjelokupan ljudski život, i jedina ispravna koju smo obavezni slijediti, a svaku drugu vjeru odbaciti. Vjera sa ovakvim atributima, po svojoj prirodi, mora biti trajna i sveobuhvatna, što joj garantira svijetlu budućnost i egzistenciju.

Islam je upravo takav. Njegov vjerski program sastoji se od općih pravila pod koja potpadaju mnogobrojni detalji i novonastala pitanja iz svakodnevnog života. Ova pravila imaju svoje propise i ostavljaju prostora islamskim učenjacima (mudžtehidima) da, na osnovu njih, donose sud o odreðenim pitanjima. Teško da čovjek može zamisliti neku životnu situaciju koju ne možemo svrstati pod opće šerijatsko pravilo. Zato, s punim pravom možemo konstatirati da islam zaslužuje atribut univerzalne i savršene vjere.

Propisi ovih općih pravila o kojima govorimo nisu na istom stepenu. Jedan dio pravila je lakši, a drugi teži, što je rezultat univerzalnosti islama u postavljanju ovih pravila. Islam ne uzima u obzir jedan običaj, a drugi zapostavlja, ne posvećuje pažnju jednoj situaciji nauštrb druge, niti vodi računa o jednom vremenu ne misleći na ono što poslije dolazi. Islam je savršena vjera koja uzima u obzir sve običaje, vremena i situacije. Zato i zaslužuje da je nazovemo vjerom blagosti i tolerancije.

U pravila čiji su propisi olakšani spada šerijatska olakšica. Ovu olakšicu je Allah, dž.š., propisao kako bi olakšao čovjeku u posebnim situacijama koje to iziskuju. Neki je definiraju kao olakšicu propisanu zbog velike poteškoće u posebnim situacijama. Drugi opet kažu da je to argumentirano dozvoljavanje zabranjenog uz dokaz koji potvrðuje da se uistinu radi o zabranjenoj stvari.

Na ova tri načina islamska ulema definira šerijatsku olakšicu. Iako možda postoje odreðene razlike u definicijama, sve ipak ukazuju na uzvišenost, lahkoću i toleranciju islama. Ova vjera, u svom postavljanju propisa, vodi računa o teškim situacijama u kojima se čovjek može naći. Mnogobrojni su šerijatski tekstovi koji ukazuju na to da Uzvišeni Allah, dž.š., voli da se koriste Njegove olakšice. Islam podstiče na to kao što dolazi u hadisu koji bilježe imam Ahmed i Darekutni sa njihovim lancem prenosilaca, od Ibn Omera, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Allah, dž.š., voli da se radi po Njegovim olakšicama kao što voli da se izvršavaju Njegove naredbe.'' Imam Muslim i drugi bilježe od Omera, r.a., da je, po pitanju skraćivanja namaza na putu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''To je sadaka koju vam je Allah, dž.š., podijelio, pa prihvatite Njegovu sadaku.''

Primjera koji ukazuju na ovo pravilo je puno. Dobro su nam poznati tako da nema potrebe da ih spominjemo, osim što možemo ukratko reći da ovo šeriajatsko pravilo obuhvata sve segmente života. Ovo pravilo naći ćemo u propisima o vjerovanju, obredima, meðuljudskim odnosima i kaznenom pravu. Jedan dio uleme smatra vjerskom olakšicom i to što nas je Allah, dž.š., oslobodio teških i napornih obaveza koje su imali prijašnji narodi. U tom kontekstu Uzvišeni kaže: ''Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas!'' (El-Bekare, 286.)
Ovo pravilo spada u temeljne principe ove vjere. Uvidjevši vrijednost, bitnost i ljudsku potrebu za njim, islamski učenjaci su ga podrobno objasnili, klasificirali i naučno pristupili izučavanju pitanja koji su u vezi sa ovim pravilom. Sve su to potkrijepili kur'ansko-hadiskim tekstovima detaljno ih prije toga iščitavši. Istakli su situacije na koje se ovo pravilo odnosi. Nisu zaboravili spomenuti uvjete koji se moraju ispoštovati kako bismo mogli pristupiti njegovoj primjeni. Meðutim, u ovom trenutku nam je najbitnije istaći prirodu vjere islama koja se temelji na olakšavanju i toleranciji.