1. ihlasu – iskrenosti prema Allahu, dž.š., čineći djela samo radi Njega i Njegovog lica i zadovoljstva, ne obožavajući pored Njega nikog drugog;

2. mutabe'ah – da je djelo koje činiš ono koje je Allah, dž.š., propisao, koje On, dž.š., voli, i s njime je zadovoljan!

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., u komentaru dijela ajeta: ''Allah prima samo od onih koji su bogobojazni'', kaže: ''Tj. Allah, dž.š., prima ono djelo koje se iz bogobojaznosti prema Allahu, dž.š., učinilo, i ovaj ajet na aludira na to da čovjek mora biti bezgrješan kako bi mu se ukabulilo dobro djelo. Ko bude iskren u nekom dobrom djelu, bit će mu kabul pa makar imao na drugoj strani grijeha. Allah, dž.š., kaže: 'Dobra djela brišu loša djela!' (Hud, 114.) – a kada se dobro djelo ne bi kabulilo i prihvatalo od grješnika – dobro djelo ne bi imalo šta da obriše... Dva sina Ademova – Kabil i Habil – nisu bili ni mušrici niti idolopoklonici. Razlika izmeðu njih bila je samo u tome što jedan od njih dvojice nije želio da se Allahu, dž.š., približi svojim kurbanom koji bi izdvojio iz halal imetka, kako je to potvrðeno eserom, pa zbog toga Allah, dž.š., nije ukabulio njegov kurban!“ (Minhadžul-Sunneh Nebevijjeh, 5/297.)

Fudajl b. 'Ijad, rhm., komentarišući riječi Allaha, dž.š.: ''Onaj koji je dao smrt i život kako bi iskušao koji od vas će bolje postupati i raditi'' (El-Mulk, 2.) – kaže: ''Bolje, tj. iskrenije i ispravnije. Upitali su: 'O Fudajle, šta znači iskrenije i ispravnije?' Reče:' Ako je neko djelo iskreno, ali nije ispravno učinjeno – ono nije kabul, i ako je neko djelo ispravno učinjeno, ali nije iskreno – nije kabul! Nečije djelo će biti kabul – primljeno tek kada bude iskreno i ispravno. Iskreno prema Allahu, dž.š., ispravno sprovedeno u skladu sa sunnetom Muhammeda, a.s.!“

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ''Veliki grješnik, ako se u nekom dobrom djelu iskreno poboji Allaha, dž.š. – Allah, dž.š., će mu ukabuliti to dobro djelo, iako je u pitanju veliki grješnik, a i obratno, čovjek koji je naizgled dobar – ako se u nekom djelu koje čini ne poboji iskreno Allaha, dž.š. – Allah, dž.š., neće mu ukabuliti to djelo iako će mu možda ukabuliti neka druga djela! Allah, dž.š., prima samo ona djela koja su u skladu s propisima koja nam je on dao.

U Sunenima se bilježi od Ammara, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''čovjek će završiti sa svojim namazom a neće mu biti kabul od njegovog namaza ništa osim pola namaza ili trećina ili četvrtina, pa sve dok ne doðe do desetine!''

Ibn Abbas, r.a., kaže: ''Od namaza imaš onoliko koliko si bio prisutan u njemu!“

U hadisu se kaže: ''Mnogo je postača koji od svog posta imaju samo žeð, a mnogo li je onih koji noću klanjaju, ali od svog namaza imaju samo nenaspavanost!“ (Musned Ahmed, br. 8843.)

Isti je slučaj i sa hadždžom, i sa džihadom i sa svim ostalim dobrim djelima (koje jedan musliman može činiti)!“ (Minhadžul-Sunneh el-Nebevijjeh, 6/218.)

Prve generacije muslimana – selefus-salih, maksimalno su se trudile u tome da im dobra djela koja rade dožive perfekciju po pitanju spoljašnje ispravnosti, ali bi se i dalje brinuli da li su im kabul – primljena kod Allaha, dž.š., ili ne!

Allah, dž.š., kaže: ''A kada kurbani padnu na zemlju, jedite ih, i nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili. Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići vaš takvaluk - iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. Obraduj one koji dobra djela čine!“ (El-Hadždž, 36.-37.)

Dakle, Allahovo zadovoljstvo i kabul – primanje ne iznuðuje skup i težak kurban koji ćemo zaklati, niti krv koja će se proliti, niti meso koje će se udijeliti! Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, raziluk i kabul – primanje iznuðuje čist nijjet i ihlas, takvaluk, iskrenost i bogobojaznost ljudskog srca, iskreno okrenutog i potčinjenog Tvorcu svome, kojeg ujedno i najviše voli! Srčana iskrenost je ono što stiže do Allaha, dž.š., probijajući se kroz svih sedam nebesa! Allahu, dž.š., se uzdiže lijepa i dobra riječ, kao i svako dobro djelo!

Ibnul-Kajjim, rhm., kaže: ''Znaj da čovjek putuje ka Allahu srcem svojim i dušom svojom, a ne tijelom svojim, stoga je takvaluk (bogobojaznost) u osnovi pohranjen u čovječijem srcu, a ne u njegovom tijelu! Allah kaže: ''Ko poštuje, veliča i cijeni Allahove svetinje znak je bogobojazna srca!“ (El-Hadždž, 32.); ili: ''Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići vaš takvaluk – iskreno učinjena dobra djela vaša!“ (El-Hadždž, 37.).

Poslanik, a.s., kaže: ''Nemojte jedni drugima zavidjeti, i nemojte se svaðati, i nemojte se mrziti, i nemojte jedni drugima spletke praviti, i nemojte se u kupoprodaji nadmetati! Budite, o Allahovi robovi, braća! Musliman je muslimanu brat, ne čini mu nasilje, ne ponižava ga, ne utjeruje ga u laž, i ne zavidi mu! Takvaluk je ovdje – pa pokaza na prsa svoja tri put! Dosta je čovjeku zla da potcijeni svoga brata muslimana. Svakom muslimanu ja haram – svet i zabranjen život, imetak i čast drugog muslimana!“ (Muslim) (Feva'id, 1/142.)

Ko bude rekao da je njegova iskrenost iskrena – potrebna mu je iskrenost. Koliko god iskrenosti pri sebi vidiš, znaj da ti je za toliko iskrenost opala! Kada čovjek bude sebe optuživao za neiskrenost, postat će iskrenim – riječi su hafiza Ibnul-Kajjima, rhm. (Medaridžul-Salikin, 2/91.)

Licemjerstvo u vjeri je stanje kada je nečija vanjština bolja od njegove nutrine, dok je iskrenost u vjeri stanje kada je nečija nutrina bolja od njegove vanjštine! Iskrenost je zaboravljanje očiju i gledanje stvorenja uz svjesnost samo i jedino toga da te Allah, dž.š., uvijek i neprestano gleda! Zbog ljudi ne treba raditi dobra djela, ali zbog ljudi ne treba ni ostavljati dobra djela. Iskren je onaj ko bude spašen od oboga!

Takvaluk – bogobojaznost je jedina stvar kojom se smije praviti razlika izmeðu ljudi, dakle pripadnost kući, mahali, plemenu ili naciji pada pred ajetom: ''Najčasniji kod Allaha, dž.š., su oni koji su najbogobojazniji!“

Alija, r.a., rekao je: ''Više brinite i razmišljajte o tome hoće li vam biti kabul – primljeno djelo koje činite, negoli o činjenju samog djela! Zar niste čuli Allaha, dž.š., kako kaže: 'Allah prima samo od onih koji su bogobojazni!'“

Fedale b. Abid, rhm., rekao je: ''Kada bih znao da mi je Allah, dž.š., ukabulio koliko trunku od nekog dobrog djela, bilo bi mi to draže negoli da imam dunjaluk sa svim što je na njemu, zbog toga što Allah, dž.š., kaže: 'Allah prima samo od onih koji su bogobojazni.'''

Malik b. Dinar, rhm., kaže: ''Strah od toga da mi dobro djelo neće biti kabul – primljeno kod Allaha, dž.š., teži mi je od činjenja samog djela!“

'Ata el-Sulemi, rhm., kaže: ''Nemoj se stopostotno oslanjati na djela koja si činio, jer može biti da ih nisi radi Allaha, dž.š., činio!“

Abdul-Aziz b. Ebi Davud, rhm., kaže: ''Sreo sam ashabe koji su se mnogo trudili u činjenju dobrih djela, ali, kada bi učinili neko dobro djelo, tek bi se tada dobro zabrinuli – hoće li im biti kabul hajrat koji su učinili ili ne!“

Amir b. Kajs, rhm., klanjao je svake noći oko hiljadu nafila rekata, ali je, onda kada mu je došao smrtni čas, zaplakao! Upitaše ga: ''Što te je rasplakalo?'' Reče: ''Rasplakao me je ajet: 'Allah prima samo od onih koji su bogobojazni!'''

Ibnul-Redžeb el-Hanbeli, rhm., kaže: ''Ajet: 'Allah prima samo od onih koji su bogobojazni' – je ajet koji je zadavao strah u kosti prvim generacijama muslimana. Prvi muslimani su se plašili licemjerstva i neiskrenosti prema Allahu u svakom dobrom djelu koje su činili.

Imam Ahmed, rhm., bio je upitan o riječi ''bogobojazan'' koja je spomenuta u ovom ajetu, pa je rekao: ''To je osoba koja se čuva svega onog što nije halal!''

Zahid Ebu Abdullah en-Nebadži, rhm., rekao je: ''Pet stvari čine potpunim nečije dobro djelo: čvrsto vjerovanje i spoznaja Allaha, dž.š., spoznaja istine i hakka svih vrsta i tipova, iskreno činjenje dobrog djela samo radi Allaha, dž.š., ispravno izvršavanje dobrog djela u skladu sa sunnetom Muhammeda, s.a.v.s., i hranjenje halal imetkom! Ako nešto od navedenog bude nedostajalo – djelo neće biti primljeno! Ako spoznaš Allaha, dž.š., a ne spoznaš hakk i istinu – spoznaja ti neće biti od koristi. Ako spoznaš istinu, a ne spoznaš Allaha, dž.š., neće ti to biti od koristi. Ako spoznaš Allaha, dž.š., i spoznaš istinu, a ne budeš iskren pri činjenju dobrog djela – neće ti to biti od koristi. Ako spoznaš Allaha i spoznaš istinu i budeš iskren u djelu – ali ti djelo ne bude ispravno i ne bude po sunnetu Muhammeda, s.a.v.s. – neće ti to biti od koristi! Ako se sve četiri stavke naðu na jednom mjestu – a ne budeš se hranio halalom – ništa ti od navedenog neće biti od koristi!“

Abdullah b. Omer, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Allah, dž.š., ne prima namaz bez abdesta, a niti prima sadaku iz haram imetka!'' (Muslim)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Kada neko od vas udijeli sadaku iz halal imetka – a poznato je da Allah, dž.š., ne kabuli ništa osim onoga što je halal i dobro – Milostivi prihvati tu sadaku Svojom desnicom, pa makar u pitanju bila i obična hurma, pa je uzgaja i čuva sve dok ne postane poput velikog brda, isto kao kada neko od vas posije nešto pa ga kasnije navodnjava i uzgaja!“ (Muslim)

Abdullah b. Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Haram imetak neće čovjeku, koji ga bude zaraðivao, biti nafakali i berićetan, niti će biti kabul i primljena sadaka koju bude udjeljivao od njega, niti će ga ostaviti nekome u nasljedstvo a da neće u džehennemsku vatru otići! Allah, dž.š., ne otklanja grijehe grijesima, već grijehe briše dobrim djelima. Prljavim se ne može očistiti prljavo!“ (Medžme'ul-Zeva'id, br.164.)

Ebu Hurejre, r.a., kaže: ''Ko nagomila haram imetka, a potom odluči udijeliti sadaku iz njega – neće imati nagradu za nju, a grijeh od gomilanja haram imetka mu i dalje ostaje!“ (Ibnu Hibban, 3367.)

Allah, dž.š., stavio je takvaluk (bogobojaznost) u obavezu svim ljudima iz svih generacija, što nam pobliže pojašnjava sljedeći ajet: ''Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama samima, već naredili takvaluk – bogobojaznost. A ako ne budete vjerovali, pa, uistinu, Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i On je jedino hvale dostojan!“ (Nisa', 131.)

Allah, dž.š., je Muhammedu, s.a.v.s., objavio sljedeći ajet: ''Reci: 'Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu nikoga ravnim!''' (El-Kehf, 110.)