Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Muaza b. Džebela u Jemen, rekao mu je: "Ti ćeš tamo pozivati kršćane u islam. Prvo ih pozivaj u: 'la ilahe illellah'" u drugoj predaji stoji: "u obožavanje samo Allaha ... " (Buhari i Muslim i drugi). U komentaru ovoga hadisa Ibn-Hadžer kaže: "U njemu je dokaz da nevjernik postaje muslimanom nakon očitovanja dva šehadeta." (Vidjeti: Fethul-Bari, 13/355.).

Imam Ibn-Mende u djelu El-iman, 1/198, naslovio je poglavlje: "Dokazi koji ukazuju da se izgovorom: La ilahe illellah, postaje musliman i da imetak i život onoga ko ih izgovori bivaju sveti."

Mikdad b. Esved je rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Allahov Poslaniče, šta misliš kada bi se ja sukobio s nekim mušrikom pa mi odsječe ruku, potom se sakrije iza drveta i kaže: 'Primio sam islam'", u drugoj predaji stoji: "Potom kaže: 'La ilahe illellah'", hoću li ga ubiti ili živa ostaviti? "Ne ubijaj ga", reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Mikdad reče: "Allahov Poslaniče, on mi je odsjekao ruku, potom je izgovorio te riječi!" "Ako ga ubiješ on će biti na tvome mjestu prije njegova ubistva, a ti ćeš biti na njegovom mjestu prije nego je izgovorio te riječi", reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Muslim, 2/82/95, Ebu-Davud, 3/45/2644, Ibn-Mende, 1/201-203/55-59, Taberani, 20/247/585.).

Poznata je priča Usame b. Zejda kada su on i jedan ensarija stigli onoga mušrika. Nakon što je vidio da mu nema spasa, rekao je: "La ilahe illellah." Ensarija se okrenuo od njega, dok ga je Usame usmrtio svojim kopljem. Kada je to spomenuo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "O Usame, zar si ga ubio nakon što je rekao: 'La ilahe illellah?!'" Usame reče: "Allahov Poslaniče on je to rekao samo da bi se spasio." Meðutim, toliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponavljao: "Zar si ga ubio nakon što je rekao: 'La ilahe illellah", da je Usame poželio da nije primio islam prije toga dana. (Muslim, 2/83/96, Ibn-Hibban, 11/56/4751 i Ibn-Mende, 1/208/63).

Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod židovskog dječaka koji se razbolio, a ponekad je služio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Stao je iznad njegove glave i rekao mu: "Reci: La illahe illellah." Dječak je gledao u svoga oca a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je ponavljao iste riječi. Tada je otac, jevrej, rekao: "Pokori se Ebul-Kasimu, tj. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem." Nakon što je ovaj dječak izgovorio dva šehadeta, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Hvala Allahu koji ga je mojim trudom sačuvao vatre." (Buhari, Ebu-Davud i Ahmed, 3/175/12278 i ovo je njegova verzija).

Ebu-Hurejre prenosi da su muslimani iz pravca Nedžda zarobili čovjeka iz plemena Benu-Hanif po imenu Semame b. Usâl, pa su ga zavezali za jedan od džamijslih stubova. Nakon tri dana Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da ga oslobode. Otišao je nedaleko od džamije, okupao se, ušao u džamiju i rekao: "Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik." (Buhari i Muslim, 12/71/1764.). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je primio islam Semame na osnovu izgovorenih šehadeta, što se jasno zaključuje iz daljnjeg teksta ove priče.

Imam Ibn-Nasr Mervezi kaže: "Razmišljao sam o kur'ansko-hadiskim tekstovim i shvatio da se pukim izgovaranjem šehadeta ulazi u islam. Uzvišeni Allah kaže: 'Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i učeni, postupajući pravedno, nema boga osim Njega Silnog i Mudrog. Vjera je kod Allaha, doista, uslam!' (Ali Imran, 18-19.). Tako je Uzvišeni Allah učinio njihov svjedočenje islamom. Svi sljedbenici Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, smatraju nevjernika koji izgovori: 'Ešhedu en la ilahe illellah, ve enne Muhammeden resulullah', muslimanom ... Svi koji su primili islam pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ušli su u islam sa dva šehadeta." (Vidjeti: Tazimu kadris-salah, str. 422.).

Šejhul-islam Ibn-Tejmijje kaže: "Prvo čime su ljudi zaduženi je šehadet: 'La ilahe illellah ve enne Muhammeden resulullah'. Time nevjernik postaje muslimanom, neprijatelj prijateljem, a njihov život i imetak svetim." (Vidjeti: Fethul-Medžid, str. 73.).

Šejhul-islam Ibn-Kajjim spominje razilaženja učenjaka da li se samim priznavanje Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva ulazi u islam ili ne. Jedni smatraju da ulazi, drugi da ne ulazi. Treća skupina učenjaka pravi razliku izmeðu onih koji priznaju Allaha u osnovi ali niječu Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvo, pa bi priznavanjem tog poslanstva postali muslimani, za razliku od mušrika koji ne mogu postati muslimani dok uz priznavanje poslanstva ne posvjedoče da je Allah jedino božanstvo kome se može činiti ibadet. (Vidjeti: Miftahu daris-seade, 1/330.).

Imam Serhasi kaže: "Pokajanje odmetnika biva tako što će izgovoriti dva šehadeta i odreći se otpadništva u koje je upao." (Vidjeti: El-mebsut, 10/112.).

Poznati hanefijski pravnik imam Kasani kaže: "Postoje tri načina na osnovu kojih sudimo da li je odreðena osoba vjernik: Prvo, da izgovori jedan ili obadva šehadeta i da se jasnim riječima odrekne nevjerstva na kome je bio ..." (Vidjeti: Bedaeus-sanaia', 6/66.).

Ibn-Salah kaže: "Za spoljašnji propis islama dovoljno je da osoba izgovori dva šehadeta." (Vidjeti: El-minhadž, 1/132, od imama Nevevija).

Imam Ibn-Redžeb kaže: "Opće je poznato da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatao islam onoga ko izgovori samo dva šehadeta, na osnovu toga bi ga smatrao muslimanom, a njegov život svetim. Stoga je osudio Usamu b. Zejda kada je ubio onoga mušrika nakon što je izgovorio: 'La ilahe illellah.'" (Vidjeti: Džamiul-ulumi vel-hikem, str. 110.). Na drugom mjestu Ibn-Redžeb kaže: "Ko potvrdi (tj. izgovori) dva šehadeta on uzima propis muslimana." (Vidjeti: Džamiul-ulumi vel-hikem, str. 36.).

Imam Nevevi kaže: "Ako jedna osoba podstakne drugu da izgovori: La ilahe illellah Muhammedun resulullah, pa to učini iskreno, postaje musliman po konsenzusu islamskih učenjaka." (Vidjeti: El-medžmua, 3/107.). U drugom djelu imam Nevevi kaže: "Izgovorom dva šehadeta postaje se musliman." (Vidjeti: El-minhadž, 4/84.). Slično se navodi kod imama Meradvija u El-insafu, 1/403.

Imam Behuti kaže: "Kada bi kršćanin ili židov kazao: 'ja sam musliman' ili 'primio sam islam', time bi postao musliman, iako ne izgovori dva šehadeta. Meðutim, ako bi kazao: 'ja sam musliman, ali ne želim izgovoriti dva šehadeta' tada se ne bi tretirao muslimanom sve dok ih ne izgovori." (Vidjeti: Er-revdul-murbia', 3/343.). Slično se navodi u djelu Menarus-sebil, 2/360.

Imam Ebu-Tajjib Abadi u svome komentaru na Ebu-Davudov Sunen, kaže: "Primanje islama ogleda se u potvrðivanju (tj. izgovoru) dvaju šehadeta." (Vidjeti: Avnul-mabud, 2/14.).

Citirani hadisi i prethodno spomenuta mišljenja jasno ukazuju da nevjernik ulazi u islam očitovanjem dvaju šehadeta. Islamski učenjaci se razilaze da li se nevjernik smatra muslimanom ako obavlja namaz, tj., da li pukim obavljanjem namaza sudimo nevjerniku da je musliman. Hanefijski učenjaci, uz četiri uvijeta, i hanbelijski pravnici smatraju da će se takva osoba tretirati muslimanom, za razliku od šafijskih i malikijskih pravnika koji nevjernika u tom slučaju ne smatraju muslimanom. Ako neki učenjaci u ovom slučaju smatraju obavljanje namaza validnim mjerilom islama, šta je onda sa očitovanjem dvaju šehadeta koji jasno ukazuju da je osoba prihvatila islam. Uvijet je da poznaje samo globalno značenje šehadeta, i da se po nekim učenjacima odrekne nevjerstva na kome je bio, a nije uvijet da mora poznavati detaljno značenje šehadeta, niti sve njegove šartove. Ako znamo ove činjenice moramo se zapitati kojim pravom pojedinci mrcvalje one koji žele primiti islam, tražeći od njih posebne uvjete koje, za ulazak u islam, nije uslovio Kur'an niti Sunnet niti poznata islamska ulema. To je, ustavari, odbijanje ljudi od islama ne njihovo pozivanje u islam, a Allah najbolje zna.