"Reci: Ja vam ne kažem: U mene su Allahove riznice, niti: Meni je poznat nevidljivi svijet, niti vam kažem: ja sam melek – ja slijedim samo ono što mi se objavljuje.
Tako ovaj hadis (obavijest) moramo prihvatiti lijepim moralom, a to znači da ga primimo kao potpunu istinu, bez obzira što ga neki osporavaju. Moramo znati da sve ono što je suprotno Poslanikovim riječima je ništavno jer Allah kaže:
To vam je Allah, Gospodar vaš istinski! Zar poslije istine ima išta osim zablude? Pa kuda se onda odmećete?
Meðu obavijstima o Sudnjem danu je i ona koja kaže da će se Sunce približiti stvorenjima na Sudnjem danu na jednu milju. Bez obzira da li ova riječ 'mil' značila četkicu od surme ili na milju (mjeru za dužinu) smatra se veoma malom udaljenosti izmaðu Sunca i glava. Meðutim, i pored toga ljudi neće izgorjeti, iako znamo da kada bi se sada Sunce malo približilo da bi život na Zemlji bio nemoguć i da bi se izgorjelo.
Neko može reći da je to nemoguće da se desi. Sunce da bude tako blizu, a da ljudi ne izgore?! Meðutim, spram ovog hadisa se mora odnositi lijepo. To znači da ga prihvatimo i vjerujemo u njegovu istinitost i da u srcima ne osjećamo tegobu niti sumnju zbog toga. Moramo znati da ono o čemu je obavijestio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je potpuna istina, kao što moramo znati da je velika razlika izmeðu stvorenja na Dunjaluku i istih tih stvorenja na Ahiretu što nas dovodi u situacija da ne možemo porediti ta dva slučaja. Npr. u hadisu stoji da će ljudi na Sudnjem danu stajati pedeset hiljada godina! Kada bismo to posmatrali ovosvjetskim osobinama ljudi to bi bilo nemoguće, pa čak ni pedeset hiljada minuta. To nas upućuje da postoji ogromna razlika izmeðu stanja na Ovom i Onom svijetu.

Primjenjivanje Allahovih propisa u praksi

Ovo podrazumijeva da se ne odbacuje ništa od Njegovih propisa, jer bi to bilo loše ophoðenje (ahlak) prema Uzvišenom Gospodaru, bez obzira da li ih odbacivao bojkotirajući taj propis, ili što mu je mizerno da ga praktikuje ili iz lijenosti. Sve ovo narušava lijep ahlak spram Allaha, azze ve dželle.
Kao primjer za prethodno navedeno spomenut ćemo post. Nema sumnje da je post teškoća za tijelo jer čovjek ostavlja nešto na što se navikao, kao što je hrana, piće, spolni konktakt. Sve ovo čovjeku teško pada, ali vjernik koji je lijepog ahlaka prema Allahu, azze ve dželle, prihvata ovu obavezu, ili bolje rečeno čast i istinsku blagodat od Allaha. Vjernik ovu blagodat u vidu obaveze prihvata časno, širokogrudno i spokojno. Tako ćemo naći da radostan posti čak i u dugim i vrelim ljetnim danima. To je lijep moral spram Allaha, azze ve dželle. Meðutim, onaj koji je lošeg morala prema Gospodaru on će to možda i prakticirati, ali mrzovoljno ili to uopće neće ni činiti tajno dok će se pred ljudima pretvarati da posti.
Slijedeći primjer je primjer namaza. Nema sumnje da i namaz predstavlja teškoću nekim ljudima, kao što je težak i munaficima (licemjerima), a potvrdu tome nalazimo u Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: Najteži namazi za licemjere jesu jacija i sabah namaz.
Meðutim, za vjernika namaz nije težak:

''I tražite pomoći u strpljivosti i namazu, a to je dosta teško osim za strahom ispunjene''
Tako namaz vjernicima nije težak, naprotiv veoma je lahak. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Najveće zadovoljstvo mi pričinjava namaz. Namaz je zadovljstvo za vjernika, njegova svakodnevna poputnina koju on priprema za susret sa Allahom Uzvišenim. Stoga vjernik namaz obavlja krajnje revnosno i pridaje mu veliku pažnju, jer je on temelj vjere i prvo za što će biti pitan na Sudnjem danu.
Lijep odnos prema Allahu, po pitanju namaza, je da obavlja se zadovoljne i smirene duše, da se raduje dok je u namazu. Kada se završi jedan nestrpljivo se iščekuje slijedeći namaz. Ovako ćemo razumjeti Poslanikove, sallallahu alejhi we sellem, riječi: O Bilale, odmori nas namazom. (tj. prouči nam ezan). Nažalost danas ćemo nerijetko čuti one koji govore: ''Odmori nas od namaza'', jer im je namaz težak, što je izrazita slika lošeg odnosa i ahlaka spram Allaha, subhanehu ve te'ala.
Slijedeći primjer ovome je primjer kamate. U kupoprodaji Allah je strogo zabranio kamatu, a dozvolio ostale vidove trgovine.

''Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: "Kamata je isto što i trgovina." A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova – pa se okani, njegovo je ono što je prije stekao, njegov slučaj će Allah rješavati; a oni koji opet to učine – biće stanovnici Džehennema, u njemu će vječno ostati.''
Ovo je prijetnja svakom onom koji se, nakon što je spoznao propis kamate, odluči na kamatu. U slijedećem ajetu se nagovještava rat od Gospodara svjetova onome ko se upusti u ovaj grijeh. Taj rat je sveobuhvatan i biva u svim sferama čovjekovog života, kako individualnog tako i kolektivnog:

''O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate, - rata od Allaha i Poslanika Njegova! Ako se pokajete, ostaće vam glavnice imataka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti.''

Vjernik ovaj propis prihvata širokogrudno, zadovoljan mu se u potpunosti predaje, a licemjer će odbiti ovaj propis. Zbog toga će mu se tjeskoba u prsa uvući. Možda će pokušati naći način da opravda uzimanje kamate i sl. Mi znamo da je u kamati neminovna zarada. Meðutim, to je zarada za jednu osobu, a nepravda prema drugoj.

Prihvatanje Allahove odredbe sa strpljivošću i zadovoljstvom

Svima je jasno da Allahovo odreðenje nije nešto što uvijek sa zadovoljstvom prihvatamo. Nešto nam odgovara, a nešto opet i ne. Bolest, primjera radi je nešto što ne bismo voljeli da nas zadesi. čovjek voli da je zdrav. Siromaštvo je još jedan status za koji bismo voljeli da nas zaobiðe. Drago nam je kada smo imućni. Neznanje je svojstvo koje nam je mrsko, svi bismo voljeli biti učeni itd. Meðutim, Allah je, iz Svoje mudrosti, dao da neki budu iskušani ovim ili onim stanjem. Zato lijep moral prema Allaha, kada je u pitanju Njegovo odreðenje, je da to prihvatimo i da budemo zadovoljni sa onim što nam je Uzvišeni dao. Trebamo biti ubijeðeni, da za to što nas je zadesilo Uzvišeni zna i da to ima neku mudrost u sebi koju možda u datom momentu nismo u stanju dokučiti. Zato Mu trebamo biti zahvalni. Uzvišeni kaže:

''A ti obraduj strpljive. One koji kada ih zadesi nedaća kažu:"Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti."