Ovi ajeti počinju riječima: ''O žene Vjerovjesnikove...'', čime se želi nagovijestiti kome se upućuje poziv kako bi se za njega pripremile, a i važnosti onoga o čemu će biti obaviještene putem kur'anskih ajeta s obzirom da su žene Vjerovjesnikove i da su odabrane u odnosu na ostale žene, što i naglašava nastavak ajeta: ''...vi niste kao druge žene...''
''Ako se Allaha bojite...'', ovo je uvjet uspjeha, jer ne znači da će nas blizina dobrih ljudi u svakom slučaju spasiti, kao što to Kur'an jasno naznačava u slučaju žena Nuha, alejhis-selam, i Luta, alejhis-selam: ''Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, ali su prema njima licemjerne bile – i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći, i reći će se: 'Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!'"(Et-Tahrim, 10). Pogrešno je shvatanje da će druženje sa dobrim ljudima biti uzrokom zaštite od kazne. I mnogi ljudi u našem podneblju imaju običaj hvaliti se kako su im djedovi ili očevi bili dobri vjernici, dok oni sami nisu ni blizu onoga na čemu su bili njihovi očevi i djedovi od imana i slijeđenja kur'anskih principa. Naravno, ako komšija ima dobru platu, to ne znači da ćemo i mi lijepo živjeti.

''Ako se Allaha bojite...'', tj. ako ustrajete u bogobojaznosti jer je poznato da su žene Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, bile bogobojazne i prije objave ovog ajeta. Poredimo ovaj kur'anski pristup i ono što mi vidimo u svojoj svakodnevnci onda kada želimo da jedni druge posavjetujemo. Mnoge bi naljutili ako bismo im rekli: ''Allaha se boj'', ili ''da ti Allah oprosti'', ili ''Allah te uputio/la'', jer neki to shvaćaju kao uvredu i odmah pomisle: ''Šta mi to govori a ja se bojim Allaha'', ili čujemo odgovor: ''Pa zar ja nisam upućen'' i sl. S druge strane Kur'an čak ženama Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, napominje bogobojaznost, a porediti njihov iman i naš je apsurdno.

“...na sebe pažnju govorom ne skrećite'', govore o tome da je njihovo mjesto posebno u odnosu na ostale žene i da je ženino zavođenje govorom i uljepšavanje govora djelo koje je suprotno bogobojaznosti.

''...pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite'', u ovom dijelu ajeta pojašnjava se da je jedan od načina kojima žena zavodi muškarca uljepšavanje govora, tj. nježnoća i slatkorječivost govora prilikom komuniciranja sa muškarcem, za čim muslimanka sigurno nema nikakve potrebe. Naravno, u tome su najslabiji oni u čijem srcu već postoji bolest. To je zbog toga što je u prirodi muškarca naklonjenost ljepšem spolu i na tom ispitu muškarci vrlo često padaju, tj. pokleknu pred iskušenjem žena, a za to je nekada potreban i vrlo mali razlog, pa čak i uljepšavanje glasa, s obzirom da je ženski glas nježan i umiljat po prirodi i uz vrlo malo truda njegovo uljepšavanje može biti veliki izazov muškarcu. Nije rijetkost da muškarac i nakon telefonskog razgovora sa ženskom osobom, ukoliko se ona potrudi da zvuči što ljepše, počinje da mašta o njenoj ljepoti, izgledu i sl.

''...i neusiljeno govorite!'', ovdje dolazi naredba nakon zabrane, da bi stvar bila potpunija, a to je da govore na blag i ponizan način bez uljepšavanja glasa.

''U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.''

''U kućama svojim boravite...'' – naredba je koja se odnosi na sve muslimanke i ovo je jedno od islamskih načela u poglavlju adaba u ponašanju žene muslimanke, jer je osnova da muslimanka boravi u kući. Važnost ovog propisa najbolje pojašnjava i to da je namaz žene muslimanke kod kuće bolji od namaza u džamiji. Imam Ahmed zabilježio je predaju u kojoj se spominje da je Ummu Humejd rekla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ''Allahov Poslaniče, ja volim klanjati za tobom'', pa joj je odgovorio: ''Ja znam da ti voliš klanjati sa mnom u džematu, ali je namaz u tvojoj kući vredniji od namaza u džematu...''

Dakle, ako je ovakav propis za izlazak na namaz u džematu, onda je izlazak radi nečeg drugog preči odgoditi ako za tim nema potrebe. Kao i kod svakog drugog propisa, i kod ovog propisa postoji osnova i pojašnjenje, a i krivo shvatanje od strane onih koji su u osnovi nezadovoljni islamskim principima i onih koji žele iskriviti sliku islama.

Mudrost ovog propisa leži u tome da islam maksimalno pokušava očuvati ljudski moral. Svakako da će tome uveliko doprinijeti boravak žena kod svojih kuća. Možda će se postaviti pitanje: A zašto se taj propis odnosi samo na ženu? Odgovor na ovo pitanje vrlo je jasan – to je zbog toga što je muškarac obavezan brinuti se o materijalnoj strani porodice, a ne žena. A on to neće biti u mogućnosti ukoliko ne bude izlazio iz kuće u potrazi za opskrbom, dok je osnovna uloga žene ta da bude majka tj. da odgaja djecu, što je vezano za kuću. Na taj način upotpunjava se osnovna uloga svake strane, tj. muškarca i žene.

Sve navedeno ne znači to što neki tvrde da je žena zlo ili kako bi to neki ovim islamskim propisom željeli dokazati da je islam na tom stanovištu. I naš svakodnevni život dokazuje ovo islamsko načelo. Nemoral u modernom svijetu kulminirao je upravo putem žene. Društvo počinje propadati od onog trenutka kada žena napusti svoju kuću, zapostavi ulogu majke i kada se razgoliši, a to je upravo ono što vidimo danas. Sve češće slušamo o razvodima brakova zbog ljubavnih avantura s drugim ili drugom. Sve se više govori o seksualnim aferama uposlenih kolega i kolegica, i često slušamo i o video zapisima takvih nemoralnih dešavanja, i kako muškarac ili žena ucjenjuje nekoga tim snimkom koji su načinili tokom seksualnog odnosa. Gledamo dokumentarce ili čitamo tekstove u novinama ili časopisima o ženama u politici, vozačima, fizičkim radnicima i dr., a osjetimo da nam iz dana u dan sve više nedostaje majka. Mnoga djeca prepuštena su sama sebi i da od drugih s ulice uče život.
Muslimanka ne smije nasjedati na priču da je kuća zatvor za žene i da boravkom u kući ona ništa ne doprinosi svome društvu, da je boravak u kući već prošlost i da je to bilo nazadno shvatanje života.

Također ovo ne znači da žena nema pravo da izađe iz kuće radi svojih potreba, kupovine, posjeta, druženja, poslova i sl., ali sve to treba da bude u granicama i da nije praksa žene samo da svoje slobodno vrijeme provodi vani.
Molimo Allaha da popravi naše stanje i da nas učini od onih koji se pridržavaju kur'anskih principa. Amin!