....:::: Sjetlost Vjere ::::....
 Tefsir sure El-Hašr - Progonstvo - Forum
[ Updated threads · New messages · Members · Forum rules · Search · RSS ]
  • Page 1 of 1
  • 1
Forum » Islamske Teme » Tefsir » Tefsir sure El-Hašr - Progonstvo
Tefsir sure El-Hašr - Progonstvo
Mladi-MuslimanDatum: Nedelja, 01-Nov-2009, 4:43 PM | Poruke # 1
Super Level 10
Grupa: Super Administrator
Poruka: 419
Status: Offline
1. ''Allaha hvali sve što je na nebesima i što je na Zemlj, On je Silni i Mudri''. 2. ''On je prilikom prvog progonstva iz domova njihovih protjerao one sljedbenike Knjige koji nisu vjerovali'' – tj. pleme Benu En-Nadir, skupina židova iz Harunovog potomstva. Nastanili su se u Medini za vrijeme smutnji među sinovima Israilovim. Iznevjerili su Vjerovjesnika, s.a.v.s., nakon što je sa njima sklopio ugovor. Urotili su se protiv njega sa idolopoklonicima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., napravio je obruč oko njih da bi se na kraju pomirili sa protjerivanjem. El-Kelbi kaže: ''Oni su prvi sljedbenici Knjige koji su protjerani sa Arabijskog poluotoka, a zadnji su protjerani u doba Omera. Njihovo protjerivanje bilo je prvo progonstvo iz Medine, a zadnje je Omerovo. Neki su rekli da je zadnje progonstvo ustvari iskupljanje svih ljudi na Danu skupljanja. ''Vi niste mislili da će otići'' – tj. o muslimani, vi niste misili da će Benu Nadir izaći iz svojih domova zbog svoje snage i zaštite, jer su imali čvrste tvrđave, nekretnine i prostrane palmovike, ljudstvo i opremu. ''...oni su misilili da će ih utvrde njihove od Allaha odbraniti'' – pripadnici plemena Benu Nadir mislili su da će ih njihove tvrđave zaštititi od Allahove snage; ''...ali im je Allahova kazna došla odakle se nisu nadali'' – tj. došla im je Allahova odredba sa strane o kojoj nisu ni razmišljali, a to je da je Uzvišeni naredio Vjerovjesniku, s.a.v.s., da se protiv njih bori i da ih protjera. Mislili su da situacija neće doći na taj stepen, već su zapravo sebe smatrali najponosnijima i najjačima. ''...i On je u srca njihova strah ulio'' – ''er-r'ub'' koji se spominje u ovom ajetu je najžešći oblik straha. Poslanik, s.a.v.s., kaže: ''Pomognut sam strahom na udaljenosti od jednog mjeseca.'' ''...vlastitim rukama i rukama vjernika svoje domove su rušili'' – kada su se uvjerili da moraju biti protjerani, bili su zavidni muslimanima što će se nastaniti u njihovim domovima, pa su ih počeli iznutra rušiti, a muslimani izvana. Ez-Zuhri i Urve b. Ez-Zubejr kažu: ''Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., sa njima postigao sporazum da im pripada ono što ponesu deve, dopadale su im se drvene grede i stubovi, pa su rušili svoje kuće i stavljali (te grede i stubove) na svoje deve, a vjernici su rušili ostatke tih kuća.'' ''Zato uzmite iz toga pouku, o vi uviđavni'' – tj. znajte da Allah čini tako sa onima koji iznevjere i Njemu se suprotstavljaju.
3. ِ ''A da Allah nije bio već propisao njima izgnanstvo'' – tj. da im Allah nije propisao izlazak iz njihovih domova na već spomenuti način i da već nije bio to predodredio, kaznio bi ih ubistvom, porobljavanjem na dunjaluku, kao što je učinio sa Benu Kurejzom.
4. ''Zato što su se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljali'' – tj. zbog svog neprijateljstva prema Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., i prekidanja ugovora, zaslužili su kaznu.
5. ''To što ste neke palme posjekli ili ih, da uspravno stoje, ostavili – sa Allahovim dopuštenjem ste to učinili'' – neki muslimani, tokom bitke protiv Benu Nadira, počeli su odsijecati palme nevjernika da bi ih ozlojedili. Benu Nadir, a oni su sljedbenici Knjige, rekli su: ''Muhammede, zar ne tvrdiš da si ti vjerovjesnik koji želi red i mir? Zar u uspostavljanje reda spada posijecanje palmi i spaljivanje stabala? Jesi li našao u onome što ti je objavljeno da je dozvoljeno činiti nered na Zemlji?'' To je teško palo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a i muslimanima. Zatim je objavljen ajet: ''I zato da On grješnike, neposlušne ponizi'' – tj. da ponizi one koji su nepokorni, a oni su židovi, i da ih ozlojedi posijecanjem ili ostavljanjem palmi, jer kada vide vjernike da upravljaju njihovim imecima kako žele, to će im povećati još više njihovu ozlojeđenost i bruku.
6. ''A vi niste kasom tjerali konje ni kamile radi onoga što je Allah od njih kao plijen darovao Poslaniku Svome.'' Kas označava da jahač požuruje svoga konja. Ajetom se aludira na ono što je Allah vratio Svome Poslaniku, s.a.v.s., od imetaka Benu Nadira, jer muslimani nisu za njegovo osvajanje jahali ni konje ni deve, niti su osjetili tegobu u tome, niti u rat ušli. Ovo mjesto bilo je udaljeno dvije milje od Medine. Zato je Allah Uzvišeni imetak Benu Nadira dodijelio Svome Poslaniku ovim povodom. On je sporazumno osvojio njihovo naselje i uzeo njihove imetke, i nije ratni plijen dijelio između boraca.
7. ''Plijen od stanovnika sela i gradova koje Allah Poslaniku Svome daruje'' – ovo je pojašnjenje za načine raspodjele ratnog plijena koji se dobiva bez borbe nakon što je pojašnjeno da on isključivo pripada Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Ovaj propis je važeći za svako naselje koje Allahov Poslanik, s.a.v.s., i muslimani osvoje do Sudnjega dana sporazumno, bez borbe, a muslimani ne budu krenuli na njih tjerajući svoje konje i deve –''...pripada Allahu'' – a On presuđuje u pogledu ovog plijena kako želi; ''...i Poslaniku Njegovu'' – to je njegovo vlasništvo, a potom za koristi muslimana; ''...i bližnjim njegovima'' – Benu Hašimu i Benu El-Mutalibu, tj. njihovim siromasima, jer im je zabranjeno da uzimaju sadaku, ali im je dao pravo u ratnom plijenu; ''...i siročadi'' – maloljetnicima kojima su očevi umrli prije nego što su dostigli punoljetstvo; ''...i siromasima'' – onima koji nemaju dovoljno; ''...i putnicima'' – strancima kojima je nestalo putne opskrbe; ''...da ne bi prelazio iz ruku u ruke bogataša vaših'' – pa da tako bogati nadvladaju siromašne i imetak bude samo među njima kružio. ''Ono što vam Poslanik dadne kao nagradu, to uzmite, a ono što vam zabrani, to ostavite'' – tj. ono što vam dadne iz ratnog plijena, to uzmite, a ono što vam zabrani uzeti, prođite se i ne uzimajte.
8. ''I siromašnim muhadžirima koji su iz rodnoga svoga kraja protjerani'' – tj. iz Mekke. Prisilili su ih na izlazak iz Mekke, pa su izašli. Dao im je pravo u ratnom plijenu kako bi ih obogatio. ''...koji žele Allahovu dobrotu i zadovoljstvo steći'' – opskrbom na dunjaluku i zadovoljstvom na ahiretu. ''...i Allahu i Poslaniku Njegovu pomažu'' – borbom protiv nevjernika. ''To su zaista pravi vjernici'' – tj. uveliko iskreni i istinoljubivi.
9. ''I oni koji su prije njih Medinu nastanili i iman prihvatili'' – to su ensarije koje su nastanile Medinu prije muhadžira i povjerovali u Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. ''...oni vole one koji im doseljavaju'' – lijepo su postupali prema muhadžirima i dali im učešća u svojim imecima i domovima. ''...i u grudima svojim nikakvu tegobu zato što im se daje ne osjećaju'' – tj. ne osjećaju zlobu, pakost ili mržnju. ''...zato što im se daje'' – tj. zato što se muhadžirima dalo iz ratnog plijena. Zapravo, njihove duše su osjetile u tome dobrostivost. Muhadžiri su bili u kućama ensarija, a kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zadobio imetke Benu Nadira, pozvao je ensarije i zahvalio im na njihovom lijepom ophođenju prema muhadžirima zato što su ih nastanili u svoje kuće i dali im učešće u svojim imecima, a potom je rekao: ''Ako želite, razdijelit ću ratni plijen od Benu Nadira, koji mi je Allah dao, između vas i muhadžira. Muhadžiri su živjeli u vašim domovima i učestvovali u vašim imecima. Ako želite, dat ću im to i oni će izaći iz vaših kuća.'' Bili su zadovoljni da to pripadne muhadžirima i zbog toga su se lagodno osjećali. ''...i više vole njima nego sebi'' – daju prednost muhadžirima nad sobom u ovosvjetskim pitanjima. ''...mada im je i samima potrebno'' – tj. u nasušnoj su potrebi i siromaštvu. ''a oni koji se uščuvaju lahkomosti i tvrdičluka, oni će sigurno uspjeti'' – tj. kome je Allah dao dovoljno u odnosu na njegove duševne ambicije i škrtost duše, pa izvrši ono čime ga šerijat obavezuje u pogledu imetka, kao što je zekat ili kakvo drugo pravo, takav je uspio. A neće uspjeti onaj koji bude time škrtario i tvrdičio.
10. ''A oni koji poslije njih dolaze'' – to su njihovi sljedbenici po dobru sve do Sudnjeg dana. ''...govore: Gospodaru naš, oprosti nama i našoj braći koja su nas u vjeri pretekla...'' – koji vole prethodnike iz reda muhadžira i ensarija i traže oprosta za njih. ''...i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima'' – tj. prevare, mržnje, pakosti. Tu prioritetno spadaju ashabi kao najčasniji vjernici, jer i kontekst se odnosi na njih. Onaj koji u svome srcu osjeti zlobu prema njima, poput rafidija, obuzelo ga je šejtansko došaptavanje i obuzeo ga je veliki udio u nepokornosti Allahu zbog neprijateljstva prema Njegovim štićenicima i najboljim pripadnicima ummeta Njegovog Vjerovjesnika, s.a.v.s. Takvi nemaju pravo u ratnom plijenu. Isto se odnosi na one koji ih vrijeđaju, uznemiravaju ili umanjuju njihove vrijednosti.
11. ''Zar ne vidiš kako licemjeri govore'' – a oni su Abdullah b. Ubejj i njegovi istomišljenici. Poslali su poruku Benu Nadiru: ''Budite čvrsti i zaštitite se, nećemo vas predati. Ako se budu protiv vas borili, mi ćemo se sa vama boriti. ''Ako budete protjerani, i mi ćemo sa vama sigurno poći'' – tj. krenut ćemo iz naših domova u vašem društvu. ''...kada se bude ticalo vas, nećemo se nikome pokoriti'' – tj. vezano za vas i zbog vas. ''...nikome'' – od onih koji nas žele spriječiti da krenemo sa vama. ''...nikada'' – bez obzira koliko se vremenski odužilo. ''...a ako budete napadnuti, sigurno ćemo vam u pomoć priteći'' – tj. protiv vašeg neprijatelja, a potom je Allah Uzvišeni iznio njihove laži i rekao: ''A Allah je svjedok da su oni zaista lašci'' – tj. slagali su kada su im obećali da će krenuti sa njima i pomoći im.
12. ''Ako bi bili protjerani, oni ne bi s njima pošli, a ako bi bili napadnuti, oni im ne bi u pomoć pritekli'' – situacija je takva i bila. Munafici nisu krenuli sa onima koji su protjerani iz reda židova, a oni su Benu Nadir i svi koji su bili sa njima. Nisu pomagali židove koji su pobijeni, a oni su Benu Kurejza i stanovnici Hajbera. ''...a ako bi im u pomoć pritekli, sigurno bi pobjegli'' – tj. kao poraženi. ''...i oni bi bez pomoći ostali'' – licemjeri neće poslije toga biti pomognuti, već će ih Allah poniziti i njima njihovo licemjerstvo neće koristiti.
13. ''A oni se više boje vas nego Allaha'' – tj. skupino muslimana, munafici ili židovi više se boje i plaše vas u svojim prsima nego što strahuju od Allaha. ''...zato što su oni ljudi nerazumni'' – jer da ispravno poimaju, znali bi da je Allah Uzvišeni Taj koji ih je nadredio nad vama i da je On preči da od Njega strahujete, nego da strahuju od vas.
14. ''Oni se protiv vas smiju skupa boriti'' – objedinjeni u borbi protiv vas; ''...samo u utvrđenim gradovima'' – tj. tvrđavama i kućama; ''...ili iza zidina'' – iza zidova iza kojih se kriju zbog svog kukavičluka i straha. ''Njihovo neprijateljstvo je žestoko među njima'' – tj. jedni prema drugima su okrutni i nemilosrdni. ''Ti misliš da su oni složni, a njihova srca su razjedinjena'' – tj. njihovo jedinstvo je samo u vanjštini, a u suštini su njihova srca razjedinjena, kao što su razjedinjeni njihovi pogledi i stremljenja. ''...zato što su oni ljudi koji nemaju pameti'' – jer da je imaju, spoznali bi istinu, slijedili je, ujedinili bi se i ne bi se razilazili.
15 ''Slični su onima prije njih'' – tj. nevjernicima, mušricima. ''...nedavno'' – tj. u bližem vremenskom periodu. ''...svu pogubnost postupaka svojih iskusili'' – loše posljedice svoga nevjerstva na dunjaluku, kada su pobijeni na dan Bedra, a to je bilo šest mjeseci prije pohoda na Benu Nadir.
16. ''Slični su šejtanu kada kaže čovjeku: Budi nevjernik!'' – tj. istovjetni su sa njim u odbačenosti i međusobnom nepotpomaganju, kao što je primjer šejtana i čovjeka kojeg je zaveo u nevjerstvo, uljepšao mu ga i na njega privolio. ''...pa kada postade nevjernik, on onda rekne: Ti se mene više ne tičeš'' – tj. kada čovjek uznevjeruje nagovaranjem šejtana i prihvatajući njegovo uljepšavanje, šejtan mu kaže: ''Ja te se odričem.'' ''...ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim'' – ovo je šejtanov govor kojim se odriče čovjeka.
18. ''O vjernici, Allaha se bojte'' – tj. čuvajte se Njegove kazne činjenjem onoga što vam je naredio i ostavljanjem onoga što vam je zabranio. ''...i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio'' – tj. neka gleda kakva je djela pripremio za Sudnji dan.
19. ''I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha'' – tj. ostavili su Njegove naredbe i nisu razmišljali o pokornosti Njemu. ''...pa je On učinio da sami sebe zaborave'' – tj. zato što su Njega zaboravili, učinio je da budu nemarni prema sebi, pa tako nisu bili zaokupirani djelima koja će ih sačuvati od patnje. Rečeno je: ''Zaboravili su Allaha u izobilju, pa je On na njih zaboravio u nedaćama.'' ''...to su pravi grješnici neposlušni'' – tj. izašli su iz pokornosti Allahu.
20. ''Stanovnici Dženneta će ono što žele postići'' – tj. dobit će sve što traže i spasiti se svake neugodnosti.
21. ''Da ovaj Kur'an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo'' – tj. ovaj Kur'an je postigao stepene, veličinu, rječitost i sadržava poruke od kojih se srca smekšavaju. A kada bi bio objavljen nekome brdu, vidio bi, iako je krajnje čvrsto i ogromno, kako bi se rascijepilo iz bojazni od Allaha, bojeći se Njegove kazne i strahujući da ne izvrši ono što je obavezno u vidu veličanja Allahovog govora. ''Tako primjere navodimo ljudima da bi razmislili'' – vezano za ono o čemu im je dužnost da razmišljaju kako bi pouke i poruke prihvatali i kako bi se putem zabrana ustegnuli od griješenja.
22. ''On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta'' – tj. On poznaje ono što je izvan dometa čula, a ono što je prisutno, ono je i očevidno.
23. ''On je Allah, nema drugog boga osim Njega'' – ponovio je ove riječi radi potvrde. ''...Vladar, Sveti'' – tj. čist od svake mahane i lišen svake manjkavosti. Neki su rekli da ''Sveti'' znači: Onaj od čije su nepravde lišena stvorenja. ''...Onaj Koji svakog osigurava'' – tj. koji je Svojim robovima darovao sigurnost od nepravde. Također je rečeno: Onaj Koji potvrđuje istinitost Svojih poslanika iznošenjem nadnaravnih djela. ''...Onaj Koji nad svim bdi'' – tj. Koji će svjedočiti Svojim robovima njihova djela i Koji ih kontroliše. ''...Silni'' – Koji superiorno nadvladava i Koji ne može biti nadvladan. ''...Gordi'' – Allahova gordost označava Njegovu veličinu. Neki su rekli da je El-Džebbar (Gordi) onaj čija se sila ne može podnijeti. ''...Uzvišeni'' – tj. Onaj Koji je uzvišen od svake mahane, Koji je iznad svega onoga što Mu ne dolikuje. Uzvišenost kao Allahovo svojstvo predstavlja pohvalu, a kao svojstvo stvorenja pokudu.
24. ''On je Allah, Tvorac'' – tj. Onaj Koji određuje sve stvari shodno Svojoj volji i htijenju. ''...Onaj Koji iz ničega stvara'' – Koji stvara sve postojeće stvari bez prethodnog primjera. ''...Onaj Koji svemu oblik daje'' – tj. Onaj Koji stvara, oblikuje i sastavlja u različitim formama i oblicima. ''Njega slavi i veliča sve što je na nebesima i na Zemlji'' – tj. o Njegovoj čistoti govori svojim postupcima ili jezicima sve što je na nebu i Zemlji.
 
Forum » Islamske Teme » Tefsir » Tefsir sure El-Hašr - Progonstvo
  • Page 1 of 1
  • 1
Search:


Copyright @Svjetlost-Vjere © 2024