SURA EL-BEJJINE (DOKAZ JASNI)

1. "Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige'' – židovi i kršćani;
''...i mnogobošci'' – arapski idolopoklonici, obožavaoci kipova;
''...odvojili od zablude'' – tj. odvojili se od svog nevjerstva, niti sa njim završili;
''...sve dok im nije došao dokaz jasni" – tj. Muhammed i ono s čime je došao. On im je pojasnio njihovu zabludu, neznanje, te ih pozivao u vjerovanje.
2. "od Allaha poslanik'' – Muhammed, s.a.v.s.;
''...koji čita listove čiste" – zaštićene od iskrivljivanja i pomutnje. To su istinske Allahove riječi.
3. u kojima su propisi ispravni" – ajeti i propisi koji su zapisani u tim listovima. Ispravni (kajjimeh) označavaju čvrste i pouzdane u kojima nema skretanja sa istine, već sve što je u njima predstavlja ispravnost, uputu, prisebnost i mudrost. Uzvišeni kaže: ''Zahvala pripada Allahu koji je Svome robu objavio Knjigu i nije je iskrivljenom učinio, već ispravnom, da opominje.'' Ko ih bude slijedio, bit će na pravom Allahovom putu.
4. "A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kad im je došao dokaz jasni" – tj. njihovo razilaženje nije bilo zbog nejasnoće, već nakon što se istina razjasnila i ukazala ispravnost. Potom je Allah poslao Muhammeda, s.a.v.s., neki su u njega povjerovali, a neki nisu. Dužnost im je bila da budu na jednom putu slijedeći Allahovu vjeru i prateći u stopu Poslanika, s.a.v.s., koji im je došao od Allaha da potvrdi ono što već imaju od istine.
5. "a naređeno im je'' – tj. u objavljenim knjigama, a također i u Kur'anu;
''...da samo Allahu ibadet čine, da Mu iskreno vjeru ispovijedaju'' – tj. da se pridržavaju ibadeta Allahu i da taj ibadet bude čist, Allahu ništa ne pripisujući, te da svoje duše učine iskrenima u vjeri;
''...kao pravovjerni'' – odstupajući od svih vjera ka vjeri islamu;
''...i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju''' – tj. da obavljaju namaze onako kako Allah želi da budu obavljeni u propisanim vremenima i da daju zekat kada ga treba dati;
''...a to je – ispravna vjera" – to je vjera naroda koji je na ispravnom putu, pa zato nije potrebno razilaženje u njoj.
6. "...oni su najgora stvorenja" – najgora stvorenja zato što su ostavili istinu iz pakosti i nepravde i zato će njihova ishodišta biti ishodišta najgorih stvorenja.
8. "Njihova nagrada kod Njihova Gospodara je'' – shodno onome što su imali od vjerovanja i dobrih djela;
''...vrtovi Adna kroz koje će rijeke teći'' – tj. ispod drveća i odaja;
''...u kojima će vječno i zauvijek boraviti'' – nikada iz njega neće izaći, otputovati ili umrijeti.

SURA EZ-ZELZELE (ZEMLJOTRES)

1. "Kad se Zemlja najžešćim potresom svojim zatrese" – tj. kada se žestoko počne pomjerati i podrhtavati tako da se izlomi sve što je na njoj.
2. "i kada Zemlja izbaci terete svoje" – tj. kada iz sebe i svoje unutrašnjosti izbaci mrtve, sve što je u njoj pohranjeno i što je na njoj činjeno. Mrtve će Zemlja izbaciti prilikom drugog puhanja u sur.
3. "i čovjek uzvikne: 'Šta joj je?’" – tj. reći će iznenađen njenim postupkom i zaprepašten njenom nedaćom, zašto se potresla i izbacila svoje terete.
4."toga Dana će ona vijesti svoje kazivati" – tj. obavijestit će o svojim vijestima i govoriti o zlu i dobru koji su na njoj rađeni. Allah će joj dati moć govora da svjedoči protiv robova.
5. "jer će joj Gospodar tvoj narediti" – iznosit će svoje obavijesti objavom od Allaha i Njegovom naredbom da govori i svjedoči.
6. "Toga Dana ljudi će se odvojeno pojaviti'' – tj. izaći će ljudi iz svojih kabura na stajalište gdje će se izvršiti obračun u skupinama, jedni će biti skrenuti na desnu, a drugi na lijevu stranu, kako su se razlikovali po svojim vjerama i razilazili u svojim djelima.
''...da im se pokažu djela njihova" – tj. da im Allah pokaže njihova djela. Rečeno je također: da vide kaznu ili nagradu za svoja djela.
7. "Onaj ko bude uradio'' – na dunjaluku;
''...koliko trun dobra – vidjet će ga" – na Sudnjem danu u svojoj knjizi, pa će se obradovati, ili će to vidjeti svojim okom kako mu je izloženo.
8. "a onaj ko bude uradio'' – na dunjaluku;
''...i koliko trun zla – vidjet će ga" – na Sudnjem danu, pa će mu to donijeti nesreću. Trun označava prašinu koja se vidi pod zrakama Sunca.

SURA EL-ADIJAT (ONI KOJI JURE)

1. "Tako mi onih koji jure" – konjica koja rano ujutro sa mudžahidima kreće na Allahov put ka neprijateljima nevjernicima, a čeznu za Allahom i Njegovim Poslanikom.
''...dahćući'' – ''dabh'' u originalnom tekstu označava glas koji se čuje disanjem konjice u napadu.
2. "pa varnice vrcaju" – to je konjica kada napravi vatrene varnice tako što iskre izlaze ispod njenih kopita (potkovica) kada udaraju o tvrdu zemlju i kamenje, kao kada kremen udari o kresivo.
3. "i zorom napadaju" – tj. koji jutrom napadaju neprijatelja.
4. "i dižu tada prašinu" – tj. prašinu koju diže konjica prilikom borbe sa neprijateljem.
5. "pa u njoj u gomilu upadaju" – tj. svojim napadom upadnu usred neprijatelja nakon njihovog poraza i tako se na tom mjestu u skupini nađu.
6. "čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan" – tj. uveliko niječe Njegovu blagodat i poriče.
7. "i sam je on, doista, svjedok toga" – on protiv sebe svjedoči poricanjem i nezahvalnošću zbog pojave posljedica toga na njemu.
8. "i on je, zbilja za imetkom pohlepan" – tj. on uveliko voli imetak, za njim revnosno traga i prikuplja ga i krajnje se žrtvuje za njega.
9. "A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima" – tj. koji su se kao mrtvi raspali u svojim kaburima, pa će biti izvedeni iz njih.
10. "i kada izađe na vidjelo ono što je u grudima" – tj. kada se napravi razlika između dobra i zla koje se nalazi u prsima.
11. "Gospodar njihov toga Dana sigurno sve znati o njima" – tj. čovjek mora znati da Gospodar onih koji će biti proživljeni zna sve o njima i da Njemu nije ništa skriveno, u tome danu, a i u ostalim. On će ih na taj dan nagraditi ili kazniti, a kada znaju to, ne treba ih zaokupirati ljubav prema imetku od zahvale njihovom Gospodaru, ibadeta Njemu i djelovanja za Dan proživljenja.