Naziva se „Fatihatul-Kitab“ (Uvodnica Knjige), „Ummul-Kitab“ (Srž Knjige), „Es-Seb'ul-mesani (Sedam jasnih ajeta), Suretul-Hamd (Sura zahvale), Suretus-salati (Sura molitve), El-Vakijeh (Zaštitinica). O njenim vrijednostima se navode hadise, a u jednom od njih se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: „El-hamdu lillahi rabbil-alemin“ (hvala Allahu Gospodaru svih svjetova) je Es-Seb'ul-mesani – Sedam jasnih ajeta i Veliki Kur'an koji mi je dat.“ (El-Buhari, Ahmed)

1. „U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog“ – Bismilla nije ajet na početku svih kur'anskih sura, već ajet koji razdvaja sure jedne od drugih. Pohvalno je da se prouči, osim u suri Et-Tevbe, kada je to pokuđeno. Allah je ime kojim se naziva samo Uzvišeni. U osnovi dolazi od riječi 'El-Ilah'. Prije sažimanja ova riječi se koristila za sve što se obožava, ispravno ili neispravno, ali je kasnije preovladala upotreba ovog naziva za Onoga ko se istinski obožava. „Svemilosnog Milostivog“ – ove riječi su izvedenice iz riječi Er-Rahmeh ( milost). Er-Rahman je hiperboličnije od Er-Rahim, a upotrebljava se samo za Allaha Uzvišenog.

2. „Hvala Allahu“ – zahvala (hamd) označava iznošenje pohvale jezikom za nešto što je dobrovoljno, prefinjeno. Hamd se isključivo iznosi jezikom, a šukr, koji također označava zahvalu biva jezikom, srcem, tjelesnim udovima. Šukr se iznosi radi blagodati, a hamd radi savršenstva onoga ko se hvali, pa makar i ne bilo određene blagodati. Allahu Uzvišenom pripada i hamd i šukr. „Gospodaru svjetova“- Er-Rabb (Gospodar) je jedno od Allahovih uzvišenih imena i ne upotrebljava se za druge osim u genitivnoj vezi, kao kada kažeš: „Ovaj čovjek je gospodar kuće.“ Gospodar je posjednik, Gospodar je vlasnik, Gospodar je koji sve popravlja i uređuje, Gospodar je onaj koji se obožava. „El-Alemin“ – je množina od riječi el-alem (svijet), a označava sve što postoji mimo Allaha Uzvišenog. Ova riječ se koristi kao izražaj za sve što ima pamet, a to su četiri kategorije: ljudi, džinni, meleki i šejtani.

3. „Svemilosnom, Milostivom“ – pošto se Uzvišeni opisao Gospodarem svjetova, što je jedan vid zastrašivanja, vezao je to za „Svemilosni i Milostivi“, što u sebi sadrži afirmaciju i podsticaj kako bi u svojim svojstvima objedinio strah od Njega i želju za njim, a to biva većom ispomoći u pokornosti Njemu.

4. „Vladaru Dana Sudnjeg“ – El-Malik (Vladar) je i djelatno Allahovo svojstvo. Od Katade se prenosi da je rekao: „Jevmud-din (Sudnji dan) je dan u kojem će Allah suditi robovima prema njihovim djelima, tj. nagrađivati ih prema zaslugama.“

5. „Samo Tebi ibadet činimo i samo od Tebe pomoć tražimo“ – tj. samo Tebe izdvajamo i određujemo za ibadet i za traženje pomoći. Ne obožavamo niko mimo Tebe niti od njega pomoć tražimo. Ibadet označava najviše ciljeve poniznosti i pokornosti, a u šerijatskoj terminologiji se njime izražava ono čime se objedinjuje savršenstvo ljubavi, poniznosti i straha. Ibadet je spomenut prije traženja pomoći zato što predstavlja sredstvo do traženja pomoći. Od Ibn Abbasa se prenosi da je za riječi: Samo od Tebe pomoć tražimo“ rekao da znače: Samo Tebi jednoću ispovijedamo i Tebe se pribojavamo, naš Gospodaru, a nikome drugome. Samo od Tebe tražimo pomoć za pokornost Tebi i za sve ostale naše stvari.

6. „Uputi nas na pravi put“ – uputa je dvovrsna: uputa uspjeha koja isključivo pripada Allahu Uzvišenom. Tako Uzvišeni Allah kaže: „Ti ne možeš uputiti koga voliš, već Allah upućuje koga On želi.“ Druga vrsta upute je uputa ukazivanja i usmjeravanja koja je pripadala vjerovjesnicima i njihovim sljedbenicima iz reda uleme i daija. Tako Uzvišeni kaže: „I ti upućuješ na pravi put.“ Ovaj ajet ukazuje na ove dvije vrste upute, jer jedino Allah daje konačni uspjeh, a poslao je Svoje poslanike da nam ukazuju na njega. Pravi put (Es-Siratul-mustekim) u jeziku označava put na kojem nema iskrivljenja, a pod njim se misli na put islama.

7. „Na put onih kojima Si blagodati podario“ – oni su spomenuti u riječima Uzvišenog: „Ko se pokorava Allahu i Poslaniku takvi će biti sa onima kojima je Allah blagodati podario od vjerovjesnika, iskrenih, šehida, dobrih – a divno li je to društvo!“ „A ne onih na koje se srdžba izlila“ - oni su židovi, jer su poznavali istinu, a onda je ostavili i sa nje skrenuli poed svoga znanja. Zato su zaslužili Allahovu srdžbu. Ahmed i Ibn Madže od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenose da je rekao: „Ni na čemu vam više židovi ne zavide kao što vam zavide na selamu i izgovaranju riječi Amin.“ „I koji su zalutali“ – oni su kršćani, zato što su iz neznanja zastranili od istine, pa su otišli u jasnu zabludu vezano za Isaa, alejhisselam. Riječi Amin znače: Allahu, odazovi nam se.