(Hadis bilježi Buharija, knjiga: Iman, poglavlje: Vaša dova je vaša vjera, br. 8 i Muslim, knjiga Iman, poglavlje: Opis islamskih temelja i velikih osnova, br. 16 i 21).
Ovaj hadis, poput prethodnog Džibrilovog, alejhis-selam, hadisa, govori o temeljima islama, s tim što je ovaj hadis započet riječima: "Islam je izgrađen na pet stvari", dok je u Džibrilovom hadisu rečeno: "Islam je da svjedočiš da nema boga osim Allaha..." Iz Džibrilovog hadisa može se na prvi pogled razumjeti da je islam samo ovih pet temelja, dok se iz ovog hadisa jasno razumije da tih pet temelja ne predstavljaju cijeli islam, nego je islam na njima izgrađen. To su stubovi, temelji i glavni konstruktivni dijelovi islama, ali je islam ipak obuhvatniji i širi.
Islam se u ovom hadisu poredi sa zgradom koja je izgrađena na pet temeljnih stubova. Bez tih stubova zgrada ne može stajati, a ostala djela na koja islam podstiče upotpunjavaju tu zgradu. Ukoliko izostane neko od tih ostalih djela, zgrada biva krnjava, ali i dalje stoji uspravno, za razliku od ovih temeljnih stubova koji kada izostanu zgrada se ruši i pada.
Svako dobro djelo i svaki vid pokornosti Uzvišenom Allahu je dio islama. Sve stroge vjerske obaveze i pohvalna djela su dijelovi islama kao i ostavljanje i izbjegavanje zabranjenih i pokuđenih djela. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su muslimani mirni."( Hadis bilježi Buharija, knjiga: Iman, poglavlje: Musliman je onaj..., br. 9 i Muslim, knjiga Iman, poglavlje: Stepeni islama i najbolji islam, br. 58.) U ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je islamom neuznemiravanje drugih. Prema tome, islam je širok i opsežan, ali ovih, u hadisu spomenutih, pet stvari predstavljaju osnove na kojima se gradi islam. Gubljenjem tih pet stvari ili nekih od njih, gubi se istinski islam, dok se gubljenjem drugih djela ne gubi islam, nego biva manjkav i krnjav.
U hadisu nije spomenut džihad, iako je borba na Allahovom putu jedno od najboljih djela. Nakon što je Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, ravija ovog hadisa, prenio riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima je spomenuto pet temeljnih stubova islama, upitan je:
''A džihad na Allahovom putu?''
''Džihad je vrijedan, ali nas je ovako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio'', odgovorio je Abdullah.( Ahmed u Musnedu, br. 4567.)
Borba na Allahovom putu ne predstavlja temeljni stub islama, jer nije fard ajn – izričita obaveza – svakom muslimanu u svakom vremenu, za razliku od pet temelja islama.

Prvi temelj: "Svjedočenje da nema boga osim Allaha". Svjedočiti da nema boga osim Allaha znači vjerovati, biti ubijeđen i riječima očitavati da niko osim Uzvišenog Allaha ne zaslužuje da se obožava, da mu se robuje i čini ibadet te da je obožavanje bilo koga ili čega drugog osim Allaha zabluda i nevjerstvo. Neophodno je vjerovati srcem, izgovoriti jezikom i potvrditi djelom da se samo Allah obožava i da je obožavanje drugog osim Allaha zabluda, jer ovo svjedočenje je sastavljeno od negacije i potvrde. Riječima "nema boga" negira se postojanje božanstva koje se s pravom obožava, a riječima "osim Allaha" potvrđuje se da se samo Allah s pravom obožava. Negacijom se poriče sve što se mimo Allaha obožava, a potvrdom se potvrđuje obožavanje Jedinog Allaha.
Sama potvrda bez negacije nije dovoljna. Za ispravno svjedočenje neophodno je sastaviti i potvrdu i negaciju. Onaj ko obožava Allaha i ne obožava uz Njega drugog, ali istovremeno vjeruje da je dozvoljeno obožavati druge mimo Allaha, nevjernik je zbog tog ubjeđenja.
Svjedočenje da nema boga osim Allaha nije puko vjerovanje da Allah postoji. Nevjernici koji su živjeli u vremenu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, vjerovali su da Allah postoji. Rekao je Uzvišeni: "A da ih upitaš: 'Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?', sigurno bi rekli: 'Allah!' Pa kuda se onda odmeću." (El-'Ankebut, 61)
Međutim, i pored toga su ostali nevjernici jer su odbijali svjedočenje da se samo Allah s pravom obožava i da je obožavanje svega drugog osim Njega zabluda koja vodi u Vatru.
Svjedočenje "da je Muhammed Allahov poslanik" je drugi dio prvog temelja islama. Svjedočenje da nema boga osim Allaha ne koristi bez svjedočenja da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik. Uz svjedočenje da nema boga osim Allaha neophodno je vjerovati u Muhammedovu, sallallahu alejhi ve sellem, poslanicu, jer onaj ko svjedoči da nema boga osim Allaha, ali ne svjedoči ili ne vjeruje da je Muhammed Allahov poslanik, nevjernik je i porekao je svoje svjedočenje da nema boga osim Allaha. Uzvišeni Allah odabrao je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, za Svog poslanika, pa ko porekne poslanika, porekao je i Onog ko ga je poslao.

Drugi temelj: "Obavljanje namaza – molitve". Musliman je dužan, Allaha radi, obaviti namaz upotpunjavajući namaske ruknove, vadžibe i šarte. Namaz se mora obaviti u propisanom vremenu. Rekao je Uzvišeni Allah: "...jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju." (En-Nisa, 103) Namaz obavljen van njegovog vremena nije obavljen prema Allahovoj naredbi. Izuzima se stanje kada čovjek uz opravdan razlog obavi namaz van njegovog vremena, kao naprimjer da prespava, zaboravi ili da bude u stanju kada je dozvoljeno spojiti namaze. Međutim, odgađanje namaza van njegovog vremena bez šerijatski validnog razloga je, ustvari, napuštanje namaza. Rekao je Uzvišeni Allah: "A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći!" (Merjem, 59). Ti zli potomci su odgađali namaz van njegovog vremena, kao što na to upućuju riječi Uzvišenog: "A teško onima koji, kada molitvu izvršavaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju." (El-Ma'un, 4-5) Allah za njih kaže da molitvu izvršavaju, ali i pored toga im prijeti jer molitvu svoju kako treba ne obavljaju, tj. obavljaju je van njenog propisanog vremena.
A onaj ko potpuno ostavlja namaz, o njemu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu, između čovjeka i širka i nevjerstva je ostavljanje namaza"( Muslim, knjiga Iman, poglavlje: Nazivanje nevjernikom onog ko ostavi namaz, br. 116. ) , tj. ono što sprečava čovjeka da ne bude nevjernik je namaz, pa kada ga ostavi, nestaje prepreke između njega i nevjerstva i širka.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada sin Ademov prouči ajet sedžde i učini sedždu, Iblis se izdvoji i plačući govori:
'Teško meni, sinu Ademovom je naređeno da učini sedždu pa je poslušao i čeka ga Džennet, a meni je naređeno da učinim sedždu pa sam odbio i čeka me Vatra!"' (Muslim, knjiga Iman, poglavlje: Nazivanje nevjernikom onog ko ostavi namaz, br. 115.)
Iblis je postao nevjernik jer se nije poklonio Ademu kada mu je Allah naredio. Onaj ko ostavlja namaz sličan je Iblisu u odbijanju sedžde i nepokornosti Allahu.
Stoga je musliman dužan voditi računa o namazu i obavljati ga u njegovom vremenu i na što potpuniji način. Neprihvatljivo je obavljanje namaza prema volji pojedinca i njegovom slobodnom vremenu, poput puštanja da istekne sabahsko vrijeme i klanjanja nakon buđenja, ili obavljanja svih dnevnih namaza nakon akšama. Allahov rob mora djelom potvrditi da mu je Allah najpreči, stoga mora obaviti svoju dužnost prema Allahu u vremenima koja je Allah odredio.
Treći temelj: "Davanje zekata", tj. udjeljivanje određenog dijela imovine, kada se ispune potrebni uvjeti, osobama koje zaslužuju zekat. Davanje zekata nije obično udjeljivanje nego je to stroga obaveza i jedan od temelja islama. Koliko je zekat bitan, govori nam postupak Ebu Bekra, radijallahu anhu, koji je poveo rat protiv onih koji su odbili davanje zekata. Zekat je pravo siromašnih u imetku bogatih. Nedavanje zekata je osobina nevjernika. Rekao je Uzvišeni Allah: "A teško onima koji Njemu druge ravnim čine, koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju." (El-Fussilet, 6-7)
Davanjem zekata vjernik potvrđuje svoju iskrenost i pokornost Stvoritelju, jer se odriče imetka, koji mu je drag, zbog nečeg dražeg i vrednijeg, a to je Allahovo zadovoljstvo. Davanjem zekata vjernik čisti svoj imetak i time mu Allah daje bereket u njemu. Rekao je Uzvišeni Allah: "...šta god vi udijelili On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje." (Es-Seba', 39) A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Neće sadaka imetak umanjiti..."( Muslim, knjiga: Dobročinstvo, čuvanje rodbinskih veza i adabi, poglavlje: Pohvalnost praštanja i skromnosti, br. 4689.)

Četvrti temelj: "Post mjeseca ramazana". To je dužnost koja je propisana ovom ummetu, a bila je propisana i ranijim ummetima. Cilj posta je postizanje bogobojaznosti. Rekao je Uzvišeni Allah: "O vjernici! Propisuje vam se post kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili." (Bekare, 183)
Postom vjernik potvrđuje svoju iskrenost u vjeri, jer radi Allaha trpi glad i žeđ ostavljajući svoje prohtjeve i potrebe.
Putniku ili bolesniku je dozvoljeno da ne posti, ali će nakon povratka ili ozdravljenja napostiti propuštene dane. Rekao je Uzvišeni Allah: "A ko se razboli ili na putu zadesi, neka isti broj dana naposti." (Bekare, 185) Onaj ko je iskušan bolešću od koje se ne nada ozdravljenju, za svaki propušteni dan nahranit će jednog siromaha, rekao je Uzvišeni: "Onima koji ga jedva podnose iskup je da jednog siromaha nahrane..." (Bekare, 184)

Peti temelj: "Hodočašće Kabe" tj. obavljanje hadždža posjetom Kabe i izvršenjem hadžskih obreda, poput: tavafa, sa'ja, boravka na Arefatu, Mini, Muzdelifi, bacanja kamenčića itd.
Obavljanjem hadža vjernik ostavlja svoje uobičajene poslove i obaveze, ostavlja svoju familiju i rodbinu, ostavlja svoj rodni kraj, podnosi teškoće puta i snosi materijalne troškove. Sve to odazivajući se Božanskoj naredbi: "I oglasi ljudima hadž! Dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim, dolazit će iz mjesta dalekih." (El-Hadždž, 27)
S obzirom da hadždž u sebi ima određene teškoće, obavezan je samo jednom u životu. Ta obaveza obuhvata samo onog ko je materijalno i tjelesno u stanju obaviti hadž. Onaj ko je u stanju materijalno obaviti hadž, ali je tjelesno nemoćan i nema nade da će mu se zdravlje poboljšati, poslat će drugu osobu koja će na njegovo ime obaviti hadž. Onaj ko je bio u stanju obaviti hadž ali to nije učinio za svog života, njegovi nasljednici će iz ostavštine odvojiti potrebna sredstva i na njegovo ime obaviti hadž.

U ovom hadisu, hadž je spomenut prije posta, dok je u drugoj predaji post spomenut prije hadža.
Ovih pet temelja islama su međusobno povezani. Samo potpunom primjenom i ispravnim izvršenjem svih ovih ibadeta postiže se Allahovo zadovoljstvo.