Od Ibn Abbasa r.a.se prenosi da je kazao:“ Jedne prilike sam konačio kod tetke Mejmune r.a., pa je ustao Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, u jednom dijelu noći, pa je abdestio i počeo klanjati. Ja sam ustao i abdestio kako je i on abdestio, pa sam stao sa njegove lijeve strane, pa me je uzeo za ruku( u rivajetu, za glavu, i prebacio me na desnu stranu) u rivajetu (pa me je prebacio iza svojih leða -na desnu stranu) (Hadis su zabilježili imami Buharija i Muslim) Spomenuo je poznati šafijski pravnik, El-I'mranij u knjizi El-Bejan (2. tom; 424 str.) da šafijski učenjaci spominju iz ovog hadisa četrnaest pravnih propisa.
Prvi: Da ako sa imamom klanja jedan klanjač, trebao bi da stane na imamovu desnu stranu.
Drugi: Ako bi uradio suprotno i stao na lijevu stranu, namaz mu je ispravan.
Treći: Ako bi to uradio nije obavezan činiti sehvi sedždu.
Četvrti: Ako bi se desilo da čovjek stane na lijevu stranu, trebao bi da se prebaci na desnu stranu.
Peti: Ako klanjač ne bi sam prešao sa lijeve na desnu imam će ga prebaciti.
Šeti: Da će ga prebaciti desnicom a ne ljevicom.
Sedmi: Prebacit će ga iza leða ( a ne ispred klanjača).
Osmi: Da je zabranjen govor u nafili, jer Poslanik, salallahu alejhi we sellem, nije progovorio.
Deveti: Da je dozvoljeno klanjati nafilu u džematu.
Deseti: Da mali pokreti u namazu ne kvare namaz, kao što je pokret Poslanika, salallahu alejhi we sellem.
Jedanaesti: Da malo hodanja u namazu ne kvari namaz, kao hodanje Ibn Abbasa r.a.
Dvanaesti: Da je način stajanja djeteta u saffu identičan stajanju odrasle osobe u namazu, jer je Ibn Abbas bio dječak.
Trinaesti: Da je muktedija (onaj ko klanja za imamom) taj koji se pripomiješta, a ne imam.
Četrnaesti: Da je prolazak ispred klanjača pokuðen, jer ga je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, premjestio iza svojih leđa, a nije ga prebacio ispred sebe.