Pitanje: Osoba treba da ide u inostranstvo i želi da sačuva svoje stidno mjesto tako što bi se oženio tamo, na određeno vrijeme, a nakon toga bi razveo tu ženu, ne dajući joj doznanja da će je razvesti. Kakav je propis po pitanju ovog čina? Odgovor: Dvije su vrste braka s namjerom razvoda: Da uslovi u bračnom ugovoru da će je oženiti na period od mjesec dana, godinu ili do završetka školovanja,ovaj brak je mut'a, i on je haram. Ili da ima namjeru za to ali to ne uslovi. Poznato je u hanbelijskom mezhebu da je to haram i taj ugovor je ništavan, zato što je u hanbelijskom mezhebu ono što se namjerava kao i ono što se uslovljava a na osnovu riječi Allahovog poslanika sallallahu alejhi ve sellem:" Djela se vrijednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio ", a i iz razloga što ukoliko čovjek oženi ženu koju je drugi razveo tri puta, a zatim je razvede s namjerom da je učini opet dozvoljenom prvom suprugu, je ništavan brak i ako u njemu nema uslovljavanja jer je ono što se namjerava kao i ono što se uslovljava.
A drugi stav učenjaka po ovom pitanju je da mu je dozvoljeno da oženi ženu s namjerom razvoda, ukoliko napusti svoju zemlju, kao što je slučaj s ovima koji idu da se školuju i sl., zato što u ovom braku nema uslovljavanja što ga razlikuje od braka mut'a u kojem sa završetkom roka braka koji je prethodno određen, dolazi do razvoda htio to muž ili ne. I zbog toga što čovjek može da zavoli svoju suprugu i ostane s njom u braku. Ovo je jedan od dva stava Šejhul- islam Ibn Tejmijje ....
Što se tiče mene brak je ispravan,nije mut'a zbog toga što ne odgovara onome po čemu se zna mut'a, ali je zabranjen zbog varanja supruge i njene porodice jer je Allahov poslanik sallallahu alejhi ve sellem zabranio varanje i obmanu. Ukoliko bi žena bila upoznata s namjerom čovjeka da je oženi na određeni period, ne bi se udala niti bi joj njena porodica to dozvolila.Ni on nebi bio zadovoljan da njegovu kćer oženi osoba koja ima namjeru da je razvede kada ne bude imao potrebu za njom, pa kako može biti zadovoljan da učini drugome ono što ne bi volio da se učini njemu. Ovo je u kontradiktornosti sa vjerovanjem na osnovu riječi Allahovog poslanika sallallahu alejhi ve sellem;" Neće niko od vas vjerovati dok ne bude volio svome bratu ono što voli i sebi".