Gospodaru moj, ovo je moja porodica!

Ime joj je Fatima a nadimak Ez-Zehra (žena svijetlog lica). Njeno ime je čuveno na stranicama historije. Za njeno ime su se vezale porodice i dinastije i time isticale svog ugled. Po njenom imenu osnovana je i država sa imenom Fatimije.

Njen otac je Muhammed, Vjerovjesnik, i to je dovoljno... Majka joj je Hatidža bintu Huvejlid, a to je dovoljno... Njen muž je Ali ibn Ebi Talib, unuk Abdul Mutalibov, Hašimija, mladić Kurejšija i junak islama. Sinovi su joj Hasan i Husejn, a Poslanikovi unuci, i najodabraniji mladići u džennetu. Ona, Fatima, njen muž i njihova djeca su Poslanikovi najbliži i on ih je najviše volio.

Muslim prenosi predaju da kada je objavljen ajet: "Dođite (pa) da mi pozovemo naše sinove (a vi) vaše sinove, naše žene i vaše žene i (da pozovemo) mi sebe i vi sebe", Poslanik je pozvao Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna i rekao: "Gospodaru moj, ovo je moja porodica." Tirmizija prenosi od Ummi Seleme da je Poslanik ukazao čast Hasanu, Husejnu, Aliji i Fatimi kada je pokazao na njih i rekao: "Gospodaru moj, ovo je moja obitelj i oni su dio mene. Sačuvaj ih svake nečistote i očisti ih onako kako to Ti radiš."

Nasljedstvo i odgoj

Crte čovjekova karaktera i način njegova razmišljanja određuje sudbina. Ti činioci ljudskog karaktera se najčešće prenose nasljednim putem, putem gena od roditelja i djedova. Osobne crte čovjekovog morala, ponašanja i njegove ličnosti uslovljene su sredinom u kojoj živi a posebno domom u kome se odgaja u djetinjstvu. To znači da najveći uticaj u tome imaju otac i majka. Sve ovo odredeno je životnim naukom, moralom i društvom. To isto je utvrdila vjera mnogo ranije kada je utvrdila uticaj djelovanja nasljednih gena, pa kaže:

"Birajte sebi podesne."

Vjera je takode priznala uticaj sredine i zbog toga upozorava na lijepu ženu iz pokvarene sredine.

Što se tiče nasljednih faktora Fatimini su već bili predodređeni, zagarantovano najbolji i najuzvišeniji, kao i najuglednija i najčasnija kućna sredina. Možeš zamisliti kakva je bila djevojka koja je naslijedila od porodice Kurejševića ono što je Allah htio, velikodušnost Hašimija, gospodstvo Abdul Muttaliba, čistoću Abdullahovu, plemenitost Muhammedovu, krepost Hatidžinu i nene joj Amine.

Zamisli kakva je djevojka rođena u kući koju je gradila ljubav, čiji hlad je bila srdačnost oca koga su zvali "Povjerljivi" i majke koju su zvali "Čista". On prvak kurejševićkih mladića a ona prvakinja kurejševićkih žena!!!

Fatima je rođena prije poslanstva, u periodu koji nije preciziran predajama, jer se predaje razlikuju oko pet godina, manje ili više. To svakako nije od presudnog značaja. Važnije bi bilo reći da je ona rođena kada je Allahova odredba obećavala njenom ocu najveće poslanstvo od postanka.

To je bio period dubokog razmišljanja i pobožnosti, te usamljenosti u pećini Hira svake godine. I tačno u četrdesetoj godini života Allah mu šalje Objavu da je prenese svim ljudima, a posebno svome narodu. Allah je htio da se Fatima odgaja u teškim poslaničkim trenucima, da raste u krilu poslanstva. Kao takva ona je rasla sa poslaničkom misijom i razvijala se sa njenim širenjem. Doživjela je, svjesna ili nesvjesna, tajno pozivanje njenog oca u Allahovu vjeru, zatim opominjanje i pozivanje njegovih najbližih, a nakon toga kad je po volji Gospodara javno istupio pred nevjernike pozivajući na brdu Safa.

Rasplamsala se tada vatra izmedu njega i njegovog naroda koji je bio zaslijepljen i uobražen, ogrezao u idolopoklonstvu, zabludi očeva.

Počeli su iskaljivati svoju svirepost i mržnju. Nedugo zatim došao je i bojkot. Fatima je sa Poslanikom i majkom i ostalom porodicom bila bojkotovana i osjetila gorčinu gladovanja kao i bol izgnanstva. Tako je Vjerovjesnik sa svojim pravovjernim pristalicama pio gorke čaše života. Čaše najcrnjih pogrda i najvećih zlodjela. Sve to je Fatima vidjela, osjetila i preživjela. Svi su ovi dogadaji prostrujali kroz njeno srce i ostavili duboke brazde. Nastojala je zaštititi oca od svih tih neprijatnosti. Što je mogla činila je rukama, a u trenucima krajnje nemoći pokušavala je suzama i plačem.

Šta je mogla iskusiti mala djevojčica čijeg su oca zlostavljali pred njenim očima i ušima osim bolne pouke popraćene suzama?

Jednog dana Poslanik je klanjao u haremu dok je jedna grupa drskih nevjernika sjedila u blizini. Poslali su jednog bijednika izmedu sebe, koji je došao i na njega bacio zaklano bravče. Poslanik je ostao tako na sedždi dok nije došla Fatima i sklonila tu lešinu. Ummi Džemila, žena Ebu Lehebova, istresala je nečist i smeće pred Poslanikovu kuću. Kada god bi to učinila Poslanik i Fatima su to uklanjali i nastojali vratiti čistoću mjestima po kojima je bila prosuta nečist.

Jednog dana sreo ga je jedan od pokvarenjaka Kurejševića i bacio mu prašinu na glavu. Poslanik se mirno vratio kući a Fatima je to plačući čistila.

Najveću tegobu otac osjeća kada vidi dječiji plač, veća je tegoba od toga kada vidi suze djevojčice, a najtužnije je sve to kada zna da su suze zbog oca lično.

Vjerovjesnik bi zato, kada bi vidio suze svoje djevojčice, govorio: "Ne plači mila, Allah zaista štiti tvoga oca." Vrijeđanja su se nastavljala, a Poslanik je bio uporan u pozivanju sve do Hidžre (preseljenja u Medinu).

Poslanik je sa Ebu Bekrom preselio u Medinu a zatim poslao Zejd ibn Harisa i Ebu Rafia u Meku da dovedu njegovu porodicu. Učinili su to, a sa njima je došla njegova žena Sevdetu bintu Zema i njegove dvije kćerke, Fatima i Ummi Kulsum.

Poslanik se zajedno sa njima nastanio u domu Islama.

Alija prosi Fatimu

Poslanik je imao četiri kćerke i sve su bile od Hatidže. Najstarija od njih bila je Zejneba, zatim Rukejja, Ummi Kulsum i Fatima. Zejnebom se oženio Ebul Ali bin Rebia čija se majka zvala Halet bintu Huvejlid.

Rukejja i Ummi Kulsum su bile udate za sinove Ebu Leheba, Utbeta i Utejbu.

Poslije objave ajeta: "Proklete bile ruke Ebu Lehebove, a on je proklet (propao)", Ebu Leheb i njegova žena su primorali svoje sinove da otpuste Poslanikove kćeri.

Oženio se jednom, a zatim drugom Osman ZunNurejn.

Fatima je bila najmlada od sestara, nije bila punoljetna do preseljenja u Medinu. Ali ibn Ebi Talib je želio da je isprosi od Poslanika. U nekoliko navrata htio je poslati prosce jer ga je podsticala želja i ljubav, ali ga je u tome sprječavao stid i siromaštvo.

Alija nam sam pripovijeda kako je isprosio Fatimu, pa kaže: "Htio sam od Allahova Poslanika isprositi njegovu kćerku, ali nisam imao ništa od imetka. Sjetio sam se njegovog poklona što mi ga je dao. Otišao sam i zaprosio je. Poslanik me upitao: "Imaš li šta od imetka?" Odgovorio sam da nemam, a on me ponovo upitao: "A gdje ti je štit koji sam ti poklonio tada i tada?"

"Kod mene je" rekao sam. "Daj joj ga" rekao je Božiji Poslanik.

Ovim primjerom je Vjerovjesnik pokazao očevima koji udaju kćerke da treba i da olakšavaju, a ne otežavaju udaju, dok je Alija pokazao pravovjernim mladićima koji nemaju ni srebro ni zlato da se oslone na Allaha i na svoju moralnu dobrotu, a Allahovo je da pomogne svakog mladića koji želi dobro.

Fatima je dala primjer djevojkama da kod mladića najviše treba cijeniti njegov iman i njegov moral. Dinari i dirhemi su beznačajni u poredbi sa onim što je u prsima, a to je daleko važnije od onoga što je u rukama. Poslanik je pred ashabima izjavio da je najbolji mehr onaj koji je najlakši. Za onoga koji želi brak rekao je: "Potražite makar metalni prsten." Kada su ga ashabi obavijestili da se jedan oženio ženom za četiri oke srebra rekao mu je jako začudeno: "Kao da kopate srebro iz ovog brda."

Takvo je bilo njegovo praktično poučavanje i savjeti. Udajom svoje kćerke svoj govor potvrduje i djelom, a najljepši ukras govoru je djelo o njemu, najljepša je teorija ona koju potvrduje praksa. Prekrasan je propis koji je objašnjen samim izvršenjem. Najkorisniji odgoj je onaj koji stoji na moralnim vrlinama i na lijepoj ćudi koie u svakom trenutku maksimalno djeluju. Uzorna svadba Alija se vjenčao sa Fatimom, ali joj nekoliko mjeseci nije prilazio. Tek nakon pobjede islama i muslimana na Bedru to je učinio. Tako je nakon uspjeha muslimana na Bedru Vjerovjesnik prišao Aiši a Alija Fatimi. Kao da je Vjerovjesnik želio da upotpuni veselje Allahovim blagodatima. Znaš li šta je bilo Fatimino ruho? Njeno ruho je bio kat od kadife, jastučić od kože napunjen palminim vlaknima, mješina za vodu i dvije zdjelice. To je bilo ruho najuglednije žene i Poslanikove miljenice. A znaš li kakva je bila njena svadba? Džabir ibn Abdullah kaže: "Prisustvovao sam Alijinoj svadbi i nisam vidio ljepše. Kuća je bila namirisana, počastili su nas hurmama i suhim grožđem dok je njihova postelja te noći bila ovčija kožica." Ovom umjerenošću i skromnošću je i završena sretna svadba, na isti način na koji je prije toga izvršena prosidba, mehr, ruho, bez komplikovanja, rasipništva i pretjerivanja. Poslanik je rekao, vjerovatno za njihovu prvu bračnu noć: "Ne radite ništa dok vam ne dođem." Zatim je otišao i pozvao Fatimu. Izašla je pred njega od stida ne govoreći ništa. Vjerovjesnik je rekao: "Nisam oklijevao da te udam, a ti si mi najdraža." Poslije toga je zatražio malo vode, uzeo abdest, malo ih poprskao i rekao: "Gospodaru moj, spusti na njih svoj blagoslov, učini njihov brak blagoslovljenim a i njihov porod blagoslovljenim." Nebesa su prihvatila dovu a Allah je učinio blagoslovljenim porod Alijin i Fatimin. Loza Poslanika je bila prekinuta izuzev ovim brakom. Uzajamno potpomaganje u životnim nedaćama Alija i Fatima su u život krenuli putem koji nije bio zasut cvijećem i mirisima. Naprotiv, njihov put je bio posut bodljama krvlju obojenim. On je bio siromašan čovjek. Od oca nije naslijedio ni zlato ni srebro, a ni ovce ni kamile. Ostavljeno mu je da sam riješi pitanje egzistencije na ovom svijetu, da put u pustinji kopa sopstvenim rukama, kako bi opskrbio sebe i svoju porodicu. Pred njim je bilo i pitanje džihada, borbe na Allahovom putu i neprestano učestvovanje u borbama koje je islamska vojska vodila protiv neprijatelja, idolopoklonika, licemjera, Židova, špekulanata i kolebljivaca. Fatima je sa Alijom dijelila sve životne tegobe, obavezu džihada, napor puta kojim su išli i u svemu tome su zajedno uspijevali, sve podnosili i trpili. Bila mu je najbolji pomagač u izvršavanju vjerskih obaveza, i ispunjavanja dunjalučkih potreba. Prije svih obaveza pred njom su bili kućni poslovi, koje u ta vremena nije bilo lahko obavljati. Komad hljeba koji ide iz ruke trgovca kupcu zahtijeva da se mnogo poslova obavi prije toga. U ono doba to je bilo mljevenje žita, miješenje i spravljanje na beduinski način. U kući nije bilo služavke ili kućne pomoćnice. Sve je to radila prije nje, Fatima, kći Esedova, majka Alijina. Velika je odgovornost bila na Aliji, jer je trebalo biti pravedan i paziti na poslušnost majci i majčin mir. S druge strane, trebalo se brinuti o ženi i paziti na nju. Strpljenje ga nije napuštalo. Uspio je da podijeli posao a da obadvije budu zadovoljne. Majci je rekao: "Kćerka Vjerovjesnikova neka se brine o vodi i još ponečemu ako zatreba. Tebi su dovoljni poslovi u kući, mljevenje i spremanje hrane." Fatima supruga i Fatima majka nisu poznavale ništa osim potpomaganja, ljubavi i saglasnosti. Kod njih nije bilo prisutno ono što remeti harmoniju doma, a što je prisutno kod mnogih snaha i svekrva. Otac Hasanov (Alija) nije gramzivo gomilao imetak. Svaka vrata na koja bi ušao odisala su halal opskrbom. Jednom je radio kod žene koja je izdržavala siročad, drugi put kod nekog Židova. Izvlačio im je vodu korom a svaka kora je bila jedna hurma. Ovo je bio život Poslanikova amidžića i njegove supruge, a kćerke Poslanikove. Sve je to iscrpljivalo dvoje mladih ljudi. Kada je Allah darovao Vjerovjesniku nešto ratnog plijena Alija je rekao Fatimi: "Vadio sam i nosio vodu tako da me prsa bole, a Allah je darovao tvome ocu nešto ratnog plijena pa otidi kod njega da nam da pomagača." Fatima je rekla: "Ja sam, tako mi Allaha, mljela vodenicom dok nisam dobila žuljeve na rukama." Otišla je kod Poslanika a on je upitao: "Fatima, zbog čega si došla?" "Došla sam da te poselamim." Fatima pripovijeda dalje da se zastidjela i vratila se kući. Kada je Alija upitao: "Šta si učinila?", rekla je: "Bilo me je stid da ga pitam." Naposljetku su odlučili da mu odu zajedno. Kada su došli kod Vjerovjesnika Alija je rekao: "Božiji Vjerovjesniče, toliko sam radio i nosio da me prsa bole." Fatima je dodala: "Ja sam toliko mljela da sam ruke izranjavila, a ti si Allahovom voljom dobio nešto ratnog plijena, pa nam daj pomagača." Šta je bio odgovor samilosnog oca?! Njegov odgovor je bio: Jednaki su svi članovi zajednice. "Tako mi Allaha, neću vama dati, a pobožnjake pred džamijom ostaviti praznih stomaka, jer ne nalazim ništa što bih njima dao." Vratili su se Fatima i njen suprug vukući nogu za nogom, a malo zatim došao je Poslanik. Njih dvoje su bili pod pokrivačem kojim, kada bi pokrili noge, otkrili bi glavu, i obratno. Kada su ustali Poslanik im reče: "Vaš pokrivač, vaša postelja?! Ali, hoćete li da vam kažem nešto bolje od onoga za što ste me pitali?" "Dakako" - odgovorili su. Poslanik reče riječi koje ga je podučio Džibril: "Poslije svakog namaza recite deset puta SUBHANALLAH, deset puta ELHAMDULILLAH i deset puta ALLAHU EKBER. Kada pođete leći proučite trideset i tri puta SUBHANALLAH, trideset tri puta ELHAMDULILLAH i trideset tri puta ALLAHU EKBER. Ovo vam je bolje od sluge (pomagača)." Alija prenosi: "Tako mi Allaha ove riječi nisam izostavljao nakon što nas je poučio Vjerovjenik." Šta im je Poslanik učinio osim što im je dodao novu obavezu na njihove fizičke poslove, dodao jednu duhovnu obavezu više? Ali, poznavaocima nije nepoznato da obuzetost višim, duhovnim ciljevima eliminiše fizički zamor. Oživljava na dunjaluku srca stanovnika budućeg svijeta. Tako čovjek živi na zemlji, a kao da je stanovnik neba. Poznajući to Poslanik je preporučivao post riječima. "U meni imate primjer. Provodim noći u razmišljanju a Allah će me nahraniti i napojiti. " Ponekad se dešavalo kod Alije i Fatime ono što se dešava kod svih supružnika. Dešavale su se male nesuglasice i trzavice. Kada bi to stiglo do Vjerovjesnika, on bi izustio riječ ili bi se nasmiješio, dok ne bi prošao trenutak ljutnje i dok šejtanovo oko ne bi bilo izbijeno. Nikad nije pokušavao biti branilac svoje kćeri optužujući njenog muža. Uvijek je bio pravedan sudija medu njima i mudar liječnik. Buharija prenosi da je Vjerovjesnik jednom prilikom došao kod Fatime i, pošto nije našao Aliju kod kuće, upitao je Fatimu: "Gdje ti je muž?" Ona mu je odgovorila: "Malo smo se sporiječili pa je izašao i nije se još vratio." Poslanik je rekao jednom ashabu da ga potraži. Čovjek se vratio i rekao Božijem Poslaniku: "Božiji Poslaniče, eno ga u džamiji." Poslanik je otišao i našao ga gdje spava. Ogrtač je spao s njega i prašina je pala po njemu. Otresao je prašinu i zovnuo ga: "Ustani ti po kome je popadala prašina!!!" To je ponovio dva puta. Alija je ustao i vratio se svojoj kući i ženi a srdžba u njemu je nestala kao što nestaju ljetni oblaci. Na bračno nebo se vratila vedrina i bistrina. Ebu Amr prenosi.. "Alija i Fatima su se sporiječili. U tom momentu je kod njih ušao Poslanik i nije izlazio dok ih nije izmirio. Rečeno mu je: "Kad si ušao bio si jednog raspoloženja, a kada si izašao na tvom smo licu vidjeli sreću (vedrinu)." Poslanik je rekao: "Zašto ne, kada sam izmirio dvoje meni najdražih." Fatima je sa Alijom proživjela uzvišeni bračni život vjerno i pokorno. Iako je Alija bio ponekad strog i ljutit, ona je bila strpljiva i zadovoljna. Nikada joj nije zasmetalo što je Alija bio siromašan. Alija je takođe upoznao njene vrline, njenu snagu i zalaganje u bračnom životu, pa je nije prestao spominjati cijelog života. Jednom prilikom je rekao ibn A'bedu: "Ibn A'bedu, hoćeš li da ti kažem nešto o meni i o Fatimi. Ona je bila kćerka Allahova Poslanika i njemu najdraže stvorenje, a ona je moja žena. Mljela je na vodenici dok ruke ne bi izranjavala. Vodu je vadila mješinom dok prsa i vrat ne bi ozlijedila. Kuću je čistila tako da bi svoju haljinu uprašila od toga. Vatru je pod kotao potpaljivala i tako bi svu odjeću zamazala i to joj je naudilo." Položaj Fatime kod Vjerovjesnika Fatima je bila najmlada Poslanikova kćerka, kao i najdraža i najbliža mu. Ona mu je bila ujedno i najsličnija, tijelom i po ponašanju. Nadživjela je svu njegovu djecu. Nije onda ni čudo što ju je Poslanik toliko obasipao ljubavlju i što mu je bila tako mila i bliska. Majka pravovjernih Aiša prenosi: "Nisam nikoga vidjela sličnijeg Poslaniku kada stoji ili sjedi do kćerke mu Fatime. Kada bi Fatima ušla kod Poslanika ustao bi i poljubio je, te je posadio pored sebe. A kada bi Poslanik ušao kod nje, ustala bi, poljubila ga i napravila mu mjesto pored sebe." Ta očinska nježnost i osjećajnost došla je u nekoliko navrata do izražaja. Kada su ljudi iz plemena Hišam ibn Mugire tražili od Poslanika da se Alija oženi kćerkom Ebu Leheba, Poslanik nije dozvolio. Popeo se na mimber i rekao: "Došli su mi ljudi iz plemena Ibn Hišam ibn Mugire i tražili da dozvolim Aliji vjenčanje sa kćer kom Ebu Džehela, a ja to ne dozvoljavam, i opet ne dozvoljavam i ne dozvoljavam, osim ako Alija hoće da razvjenča moju kćer i oženi se njihovom kćerkom. Fatima je dio mene, muči me što i nju muči i vrijeđa me što i nju vrijeđa. Ja se bojim da to Fatimi ne naškodi u njenoj vjeri, a ja ne zabranjujem time dozvo!jeno niti dozvoljavam zabranjeno. Tako mi Allaha u jednoj se kući neće nikada sastati kćerka Allahova Poslanika i kćerka Allahova neprijatelja." Ova osjećajnost bila je veoma jaka, ali se ugasila kada se suočila sa Allahovim propisom. Poslanik je htio pokazati ljudima da Allahovi propisi ne štede nikoga, bez obzira ko je i na kakvom položaju. To je i pokazao na primjeru njemu najdraže osobe, Fatime, kada je u jednoj prilici kazao: "Tako mi Allaha, kada bi Fatima ukrala ja bih joj ruku odsjekao!" U pogledu onosvjetskih odredbi Poslanik joj veli: "O Fatima, kćeri Muhammedova, znaj da ti ja neću ništa kod Allaha pomoći. Koga zatrpaju njegova djela ne može mu pomoći njegovo porijeklo." "Muči me njegova bol!" Zadovoljstvo i lagodan život ne čine ljude velikim nego veliki ljudi prolaze kroz školu bola, a velika se srca kale u talionicama žalosti. Allah je htio da se Fatimino srce kali u peći iskušenja i sazrijeva na žaru bolesti i tuge. Prvo ju je pogodio gubitak majke, još kao djevojčicu. Zatim je pržila tuga nakon što je smrt uzela njenu braću i sestre. Bol na bol se dodavala. Najteži gubitak je bio kada je izgubila oca, Allahu najdraže stvorenje, Muhammeda, Allahova Poslanika. Bila je prisutna i u najtežim trenucima njegove bolesti. Svaki dan bi išla u njegovu sobu, poljubila ga po običaju, kao i kad je bio zdrav. Pošto ga bolest pritiskivala sve jače bojao se da ne bi bila prisutna u času njegovog rastanka sa dušom, pa bi je nasmijavao i veselio da ne bi patila i osjećala njegovu bol. Aiša kaže: "Fatima nam je jednom došla a njen hod je bio u Vjerovjesnika. Poslanik je rekao: "Dobro došla, kćeri moja." Posadio je da sjedne sa njegove desne strane. Rekao joj je nešto na uho tako da je zaplakala. Ponovo se nagnuo i šapnuo joj nešto nakon čega se nasmijala. Rekla sam: Nikad do danas nisam vidjela tako blizu sreću i tugu. Upitala sam je za ono što joj je šapnuo. "Ne odajem Vjerovjesnikove tajne" - odgovorila je. Kada je preselio upitala sam je ponovo o onome što joj je rekao Poslanik. Ona mi reče: "Džibril me svake godine preslušavao Kur'an po jedanput, a ove je godine to učinio dva puta. Nisam ga vidio dok mi nije došao moj edžel. Ti ćeš biti prva od moje porodice koja će doći, tj. s kim ću se sastati, a ja sam tvoj najbolji predak. Zaplakala sam a on mi je rekao: "Ne želiš li da žena nad ženama svih svjetova?", pa sam se nasmijala." (Prenose Buharija i Muslim). Bolest se toliko pogoršavala i pojačavala da bi se Vjerovjesnik onesvijestio, zatim bi se probudio, a proživljavao je najveće muke. To je vidjela Fatima i bol bi se prenosio iz očeva tijela u prostor njenog srca i u njemu pravio brazgotine, a onda bi plačljivo rekla: "Muči me njegova bol." Poslanik je čuo njene riječi i odgovorio joj: "Od danas tvoj otac nema patnji ni bolova." Želio joj je reći da će se preseliti sa ovozemaljskog svijeta koji je krcat mukama i bolima u kuću koja ne zna za muke i boli. Ostavljajući za sobom kćer ophrvanu tugom Poslanik je otišao u društvo Uzvišenog kada joj je bilo trideset godina. Nije prošlo ni šest mjeseci a obistinilo se ono što je Poslanik rekao. Fatima je bila prva koja je napustila ovaj svijet. U utorak naveče zadnje trećine ramazana jedanaeste godine po hidžri ona je preselila na ahiret. Čisto tijelo je pokopano na blagoslovljenom mjestu, noću, kako je to i oporučila. Ostavila je iza sebe lijep spomen drugima i pravi primjer muslimankarna, te potomstvo koje se preko nje vezalo za Vjerovjesnika. Allah neka je s njom zadovoljan i nagradio je najljepšom nagradom kojom nagrađuje iskrene!!! Amin!!!