ODGOVOR
Hvala Allahu.
Nema kontradikcije medju ova dva stava da bi morali da se spajaju. Vec je razlog sto se ovdje mjesaju dvije stvari koje su obe tacne a u koje mi obe moramo vjerovati. Prva stvar je da je Gospodar svjetova objavio Indzil(Evandjelje) Isau as. Vjerovanje u objavu Indzila Isau je jedan od temeljnih stvari ove vjere u koje moramo vjerovati. Kaze Allah u prevodu znacenja: ''Poslanik vjeruje u ono sto mu se objavljuje od Gospodara njegova i vjernici - svaki vjeruje u Allaha i meleke Njegove i knjige Njegove i poslanike Njegove: Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih. I oni govore: Cujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru nas, tebi cemo se vratiti.'' (2:285). Poslanik Muhamed savs je odgovorio Dzibrilu as kad ga je pitao o imanu: Iman je da vjerujes u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan, i vjerovanje u odredjenje dobro ili lose. Nevjerovanje u ovo ili sumnja je je zabluda i kufr odnosno nevjerovanje u Allaha. Kaze Allah u prevodu znacenja: O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. ''A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha i u meleke Njegove i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao. Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici, pa opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici i pojacali nevjerovanje, Allah doista nece oprostiti i nece ih na pravi put izvesti.'' (4:136-137). I kaze Allah u prevodu znacenja: Oni koji u Allaha i u poslanike Njegove ne vjeruju i zele da izmedju Allaha i poslanika Njegova u vjerovanju naprave razliku i govore: "U neke vjerujemo a u neke ne vjerujemo" i zele da izmedju toga nekakav stav zauzmu - oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju.'' (4:150-151). Druga stvar je Evandjelje odnosno evandzelja koje krscani danas imaju. Kao sto je jedna od osnovnih stvari nase vjere da vjerujemo da je Indzil objavljen Isau as, isto tako nam je obaveza da vjerujemo da danas ne postoji ni jedna knjiga objavljena od Allaha, nikakvo evandzelje, osim Kurana. Ni krscani sami ne vjeruju da su te knjige objavljene u ovakvoj formi kao danas, niti oni tvrde da je Isa napisao Evandzelje niti cak da je ono napisano za njegova zivota. Kaze imam Ibn Hazm r.a u svom djelu al-Fasl fi’l-Milal (2/2): Nema potrebe se truditi dokazivati da Evandzelje niti ostale krscanske knjige ne dolaze od Allaha niti od Isaa kao sto je potrebno sa Tewratom i knjigama objavljeni zidovima jer zidovi tvrde da je Tewra tkoji oni posjeduju objavljen od Allaha Musau i zato je potrebno dokazati suprotno. Sto se tice krscana, oni sami su se pobrinuli za ovo jer oni ne vjeruju da je Evandzelje objavljeno Isau niti da ga je on donio, vec svi oni, od kralja do seljaka nestorijanci, jakobinci, maroniti i ortodoxi su se slozili da postoje cetiri historijska izvora napisana od cetiri razlicita covjeka u razlicitim vremenskim razdobljima. Prvi od njih je napisao Matias koji je bio ucenik Isaa, i to 9 godina nakon Isaovog uzdizanja na nebo. On je pisao na hebrejskom u Judei u Palestini, i sacinjavao je oko 28 stranica srednje velikih listova. Nakon njega je pisao Marko, ucenik Simon bin Juna, koji se nazivao Petar, 22 godine nakon Isaovog uzdignuca na nebo. On je pisao na grckom u Antiohu u Bizantiji. Kaze se da je Simon taj koji je pisao ali da je poslije izbrisao ime i kasnije ga pripisao uceniku Marku. Skript je sacinjavao oko 24 stranice srednje velicine. Ovaj Simon je bio ucenik Isaa. Treci izvor je Lukin, iz Antioha, takodjer ucenik Simona. Napisao je na grckom nakon sto je Marko zavrsio svoj, i on je otprilike iste velicine kao Matijasov. Cetvrti izvor je od Johna sina Zebede, ucenika Isaa, vise od 60 godina nakon Isaovog uzdignuca na nebesa. Pisano je na grckom i uzima oko 24 stranice srednjepisanog texta. Zavrsen citat.
Kaze sejhul Islam ibn Tejmija u svom al-Jawaab al-Saheeh (3:21): Sto se tice evandjelja koje krscani imaju, ona su cetiri: po Matijasu, Marku, Luci i Johnu. Svi su slozni da ni Marko ni Luka nisu vidjeli Isaa as vec da su to bili Matijas i John. Ova cetiri izvora koji oni nazivaju Evadzelje a i svaki od njih se naziva evandzelje, su napisani od ljudi nakon sto je Isa uzdignut na nebo. Oni nisu tvrdili da su ovo rijeci Gospodara vec su oni prenijeli rijeci Isaa kao i neka njegova djela i keramete (mirakle). Zavrsen citat. Osim toga, knjige napisane nakon Isaa as nisu sacuvane u orginalu. Orginali su izgubljeni odavno. Kaze ibn Hazm: Sto se tice krscana medju njima nema nikakve nesuglasice da je samo 120 ljudi povjerovalo u Isaa u toku njegova zivota...I svi koji su ga povjerovali su to krili za sebe i strahovali su u toku njegova zivota a i poslije. Oni su tajno pozivali ljude u vjeru, i niko se nije otkrivao javno niti praktikovao vjeru javno, jer je to povlacilo smrtnu kaznu. Oni su tako ostali, ne pokazujuci se nikome, i nisu imali sigurnog mjesta 300 godina nakon Isaovog uzdignuca na nebo. U toku tog vremena, evadzelje objavljeno od Allaha je nestalo, osim onih nekoliko ajeta koje je Allah sacuvao kao dokaz protiv njih. Kad je imperijator Konstantin postao krscan, onda su krscani preovladali i otpoceli da praktikuju svoju vjeru javno.
Ako je vjera prenijeta na ovakav nacin, gdje su sljedbenici praktikovali vjeru u tajnosti, i u stalnom strahu od smrti, onda je lako zakljuciti da je bilo nemoguce prenijeti vjeru preko jakog i pouzdanog lanca prenosioca, niti njeni sljedbenici mogu je zastiti od ubacivanja/izbacivanja. Kraj citata.
Zbog takog velikog prekida u lancu prenosioca koji je trajao oko 200 godina, ovi spisi nisu sacuvani ni na orginalnom jeziku vec su prevodjeni mnogo puta od strane ljudi cije znanje i iskrenost su malo poznati. Mnoge su kontradikcije u ovim knjigama i najaci su dokaz da ove knjige nisu orginalni Indzil koji je Allah objavio svome poslaniku Isau as. Zaista je istina kad kaze Allah u prevodu znacenja: A zasto oni ne razmisle o Kuranu? Da je on od nekog drugog a ne od Allaha, sigurno bi u njemu nasli mnoge proturijecnosti. (4:82).