Kršćani su poistovjetili stvorenje sa Stvoriteljem u atributima i opisima svojstvenim samo za Njega, a ne i za Njegova stvorenja – a to su svojstva kemala ili savršenosti i perfekcije koju ne zaslužuje niko drugi osim Allah, dž.š., Gospodar nebesa i Zemlje.

Jevreji govore: ''Allah je siromašan, a mi smo bogati!'' (Ali Imran, 181.); ili: ''Allahova ruka je stisnuta!'' (El-Maide, 64.) – što bi, po njima, značilo da je Allah, dž.š., tvrdica i sebičan!!!?

Jevreji govore: Allah, dž.š., je stvarao svijet pa se umorio, nakon čega se morao malo odmoriti!? Pobijajući ovu laž, Allah, dž.š., kaže: ''Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je izmeðu njih – za šest vremenskih razdoblja, i nije Nas ophrvao nikakav umor!'' (Kaf, 38.)

Od nekih jevreja bilježi se da je Allah, dž.š., toliko plakao zbog potopa da je oslijepio, tako da su Mu meleki povratili vid(!?), ili da je žalio nad nekim od robova koji su ga ''uništili'' isto kao što unesrećena osoba žali za nekim ko je umro(!?) itd., a sve su to nebuloze i mahane od kojih je Allah, dž.š., čist i uzvišen, slavljen neka je On.

Jevrejima je nisko i prezreno da robuju Allahu, dž.š., i da Mu čine ibadet, ili da se pokoravaju Njegovim poslanicima. Neposlušni su prema Njegovim propisima i stalno prelaze granice koje je On naznačio i odredio, i ne dozvoljavaju Mu da derogira i dokine nešto što je ranije propisivao, već ga smatraju konzervativnim!

Kršćani opisuju stvorenja svojstvima i atributima kojima se opisuje samo Stvoritelj!? Oni govore za Boga da je on Gospodar svih svjetova, da je On Taj Koji sve stvara, da je On Taj Koji je apsolutni vladar svega, Onaj Koji sve zna i Koji je u stanju sve činiti: ''a pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a nareðeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju – nema boga osim Njega! On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.'' (Et-Tevbe, 31.)

Kršćani uzimaju meleke/anðele i Božije poslanike sebi za božanstva. Kršćani prave sebi likove izvjesnih stvorenja (freske i kipove), pa ih uzimaju sebi za posrednike koji se kasnije trebaju zauzimati za njih kod Allaha, dž.š., isto kao što su činili idolopoklonici za vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., u Mekki, o čemu nam Alah, dž.š., kaže sljedeće:

''Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: 'Ovo su naši zagovornici kod Allaha.' Reci: 'Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji nešto, a On zna da ne postoji!?' Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih koje oni smatraju Njemu ravnim!“ (Junus, 18.)

Allah, dž.š., kaže: ''I opominji Kur’anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kada osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati – kako bi se Allaha pobojali!'' (El-En'am, 51.)

Allah, dž.š., kaže: ''Allah je nebesa i Zemlju i ono što je izmeðu njih u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda se nad svemirom uzdigao; vi, osim Njega, ni zaštitnika ni posrednika nemate, pa zašto se ne urazumite? On upravlja svima, od nebesa do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje. To je Onaj Koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi, Koji sve savršeno stvara, i Koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače, a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine, zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne, i On vam i sluh i vid i pameti daje, a kako vi malo zahvaljujete!“ (Sedžda, 4.-9.)

Muslimani su sredina između dvije krajnosti!

Muslimani opisuju Allaha, dž.š., onako kako je On samog Sebe opisao, i onako kako Ga je Njegov Poslanik, s.a.v.s., opisao, bez ikakvog iskrivljavanja značenja Allahovih, dž.š., osobina i svojstava (el-tahrif), niti njihova anuliranja (el-ta'atil), niti se raspituju o njihovoj kakvoći (el-tekjif), niti uporeðuju Njegova svojstva sa svojstvima stvorenja (el-temsil). Muslimani opisuju Allaha, dž.š., Gospodara svih svjetova – svojstvima perfekcije i savršenstva, i smatraju Ga uzvišenim i veoma daleko od bilo kakve vrste manjkavosti, koje Mu ne priliče, i kojima se opisuju samo stvorenja. Muslimani pripisuju Gospodaru svih svjetova svojstvo života, znanja, moći, milosti, pravednosti, dobročinstva, i smatraju i tvrde da smrt – umiranje nije Njegovo svojstvo, niti san, niti neznanje, niti nemoć, niti nasilje, niti nestanak.

Muslimani znaju da Allahu, dž.š., nema ravna, niti slična u bilo kojem od Njegovih svojstava i osobina, tako da niko ne posjeduje znanje slično Njegovom, niti moć sličnu Njegovoj, niti milost sličnu Njegovoj, niti sluh sličan Njegovom, niti vid sličan Njegovom, niti je u stanju stvarati kao što On stvara, niti da se nad svim stvorenim uzdigne kao On, niti da dolazi kao On, niti da silazi kao On, kao što Allah, dž.š., kaže: ''Reci: 'On je Allah – Jedan! Allah je utočište svakom! Nije rodio i roðen nije, i niko Mu ravan nije!''' (Ihlas)

Muslimani nikoga od stvorenja ne opisuju svojstvima Stvoritelja, uzvišen neka je On. Sve mimo Njega, poput meleka/anðela, poslanika i ostalih stvorenja, ovisi o Njemu. Allah, dž.š., je Es-Samed, Koji je potreban svim stvorenjima, i Kojemu se sva stvorenja obraćaju, a sam je neovisan o stvorenjima, i nema potrebe ni za kim i ni za čim, kao što kaže: ''Oni govore: 'Milostivi je uzeo dijete!’ Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete; ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište! On ih je sve zapamtio i tačno pobrojio, i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno.“ (Merjem, 89.-95.)

Allah, dž.š., kaže: ''O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i nemojte govoriti o Allahu ništa osim istine! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i nemojte govoriti: 'Trojica su!' Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, hvaljen neka je On! Zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao zaštitnik. Mesihu neće biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najbližim. A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah će ih sve pred Sebe sakupiti! Vjernike koji su dobra djela činili On će prema zasluzi nagraditi i još će im, iz obilja Svoga, više dati; a one koji su zazirali i oholili se – na nesnosne muke će staviti i oni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača!'' (En-Nisa', 171.-173.)

Isti je slučaj i sa Isaom, a.s.! Kršćani tvrde da je Isa, a.s. – Bog, dž.š., ili da je on Božiji sin, ili da je Isa, a.s., potpuni Bog i potpuni čovjek!? Jevreji tvrde da je Isa, a.s., vanbračno dijete, i da je on sin Jusufa drvodjelje, a za Merjem govore da je počinila blud i da je zbog toga rodila Isaa, a.s. Allah, dž.š., govoreći o jevrejima, kaže: ''Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali i što su govorili: 'Naša su srca okorjela' – Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih je samo malo povjerovalo. I zbog nevjerovanja njihova i zbog iznošenja teških kleveta protiv Merjeme, i zbog riječi njihovih: 'Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika – a nisu ga ni ubili niti su ga razapeli, već im se to samo pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagaðali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi, a Allah je silan i mudar.'' (En-Nisa', 155.-158.)

Muslimani kažu: Isa, a.s., je Božiji rob i Njegov poslanik, i Riječ je Njegova koju je Merjemi djevici dostavio, i Duh je od Njega. Isa, a.s., je jedan od uglednika ovoga i onoga svijeta, i jedan je od Bogu bliskih. Muslimani opisuju Isaa, a.s., onako kako ga je opisao Allah, dž.š., u Svojoj Knjizi. Ne pretjeruju u njegovom slučaju kao što to rade kršćani, niti ga omalovažavaju kao što to rade jevreji, a istog su stava i prema svim ostalim Božijim vjerovjesnicima i poslanicima i miljenicima. Za razliku od njih, jevreji su ubijali Božije poslanike kao i one koji su od ljudi tražili pravdu, dok su kršćani uzeli svoje svećenike i monahe svoje za božanstva mimo Allaha, dž.š., kao i Mesiha, sina Merjeminog, a nije im nareðeno bilo ništa drugo osim da obožavaju jednog Boga; nema drugog boga osim Njega, visoko je On od onih koje mimo Njega obožavaju!

Pored svega navedenog, kršćani su se pridružili jevrejima kada je u pitanju omalovažavanje velikog broja Allahovih poslanika, pa kažu da Sulejman/Solomon, a.s., uopće nije bio poslanik, i tvrde da su Isaovi, a.s., havarijjuni/apostoli, vrijedni poput poslanika Musaa i Ibrahima, a.s., i govore da ko radi po Božijim oporukama postaje poput Božijih poslanika i ima pravo na propisivanje posebnog vjerozakona/šerijata!?

Neki jevreji su pretjerali po pitanju Uzejra toliko da su rekli da je Uzejr Božiji sin!? Allah, dž.š., kaže: ''Jevreji govore: 'Uzejr je – Allahov sin', a kršćani kažu: 'Mesih je – Allahov sin.' To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah! Kuda se odmeću?'' (Et-Tevbe, 30.)
Zbog svega navedenog, Muhammed, s.a.v.s., rekao je: ''Nemojte me uzdizati kao što kršćani uzdižu Isaa, sina Merjeminog. Ja sam samo Allahov rob, pa zato i govorite: Allahov rob i Njegov poslanik.'' (Sahihul-Buhari, br. 3261.)