Vjera islam je upotpunjena

Uzvišeni Allah je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na Oprosnom hadždžu objavio sljedeći ajet: «Danas sam vam vašu vjeru usavršio i Svoju blagodat prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.« (El-Maide, 3.)
Nakon objavljivanja ovog ajeta Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živio je još 81 dan. Ovim ajetom Uzvišeni Allah nam naglašava da je vjera islam upotpunjena i kompletna, i da joj ne treba ništa ni dodavati ni oduzimati, odnosno da sadrži sve što je čovjeku potrebno i na ovome i na onome svijetu.
Ajet je, takoðer, dokaz da Allah od ljudi prima samo ispravnu vjeru, koju je On upotpunio i usavršio, što potvrðuje i drugi ajet: «Onaj ko želi neku drugu vjeru mimo islama, neće mu biti primljena i on će na onom svijetu propasti» (Ali Imran, 85.). Upotpunjavanjem islama i njegovih propisa, upotpunjena je Allahova blagodat prema nama, jer ispravna i potpuna vjera je blagodat i ovoga i onoga svijeta. Savršenost i upotpunjenost islamske vjere ogleda se u tome što ona svojim univerzalnim propisima kvalitetno rješava temeljna pitanja društva i ljudske zajednice. Za to ću navesti nekoliko primjera.

Pitanje popravljanja i kontrole ljudi

Danas savremene civilizacije i države različitim metodama i vrstama nadzora nastoje kontrolirati ponašanje i djelovanje ljudi, ali i pored velikih napora slabo uspijevaju suzbiti kriminal, nasilje, korupciju, nemoral i ostale probleme društva.
Islam rješavanju ovih problema pristupa na jedan poseban način. Iako islam za odreðene prijestupe propisuje rigorozne kazne na ovom svijetu, mnogo više pažnje pridaje usaðivanju jake svijesti kod ljudi da su pod stalnom Allahovom kontrolom i praćenjem, da Mu ništa ne mogu sakriti i da će za sve odgovarati.
Islamski učenjaci kažu da je najbolji opominjač i kontrola ljudska svijest da ga Allah prati i da sve zna o njemu. Zbog toga veći dio Kur'ana govori o moralu i toj svijesti, a manji dio govori o pravnim propisima, jer je kur'ansko stanovište da je za pravilan razvoj društva važnije učvrstiti vjeru i moral kod ljudi nego donositi pravne odredbe, koje, bez jake vjere i morala, ne bi imale velike vrijednosti i efekta. Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur'anu naglašava čovjeku da je pod stalnom pratnjom, pa kaže: »On ne izgovori nijednu riječ a da pored njega nije onaj koji pomno prati» (Kaf, 18.). Na drugom mjestu kaže: »Mi smo čovjeka stvorili i znamo šta mu sve njegova duša došaptava, i Mi smo mu bliži od žile kucavice.» (Kaf, 16.) Svaki čovjek koji je svjestan ovih ajeta, bojat će se Allaha i neće se olahko odlučiti na grijeh, a kamoli biti ustrajan u njemu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu u kojem ga je Džibril upitao šta je to ihsan (vrhunac vjere), odgovorio je: «Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.» (Buharija i Muslim)

Sud pripada Božijem zakonu

Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur'anu nareðuje da se sudi po Njegovom zakonu koji je On ustanovio za ljude i nesuðenje po tom zakonu naziva nasiljem, grijehom i nevjerstvom.
Društveni poredak i uređenje trebaju biti zasnovani na Božijem zakonu, koji je u potpunom skladu s ljudskom prirodom. Svako drugo društveno ureðenje i poredak koji je zasnovan na drugoj osnovi je neprirodan, oskudijeva u životnim elementima i kao takav bit će osuðen na kratak vijek. Svaki sistem života, bio od Boga ili od čovjeka, ustvari je religija, u tom smislu što religija utječe na odreðivanje životne srži i pravca tog društva. Ako sistem potječe od Boga, društvo će biti privrženo Bogu, a ako, pak, sistem potječe od čovjeka, društvo će više biti privrženo vladaru nego Bogu. Religija kao sistem života ne može biti lična stvar, prepuštajući najvažnija životna pitanja zakonima koji potječu od čovjeka, a koji su u mnogo čemu suprotni ljudskoj prirodi. Neprirodno je da čovjekovom savješću i osjećanjima upravlja jedan, a njegovim praktičnim životom drugi zakon, a ta dva zakona potječu s različitih izvora, jedan od Boga, a drugi od ljudi. U tom slučaju čovjek je žrtva konflikta izmeðu njegovih osjećaja i savjesti i njegove aktivne materijalne stvarnosti. Ova patologija danas je veoma poznata u najrazvijenijim zemljama Amerike i Evrope. Do ove borbe došlo je odvajanjem praktičnog života od vjere. Jedne prilike šejtan je mekanske idolopoklonike nagovorio da upitaju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o uginuloj ovci, ko ju je ubio. Poslanik im je odgovorio da ju je Allah ubio ili da ju je on usmrtio, a oni su na to rekli: »Kako to, ono što vi zakoljete je halal, a ono što Allah zakolje je haram?! Vi ste, znači, bolji od Allaha.« (Ebu Davud) Povodom toga Uzvišeni Allah je objavio: «Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je, uistinu, grijeh. A šejtani svoje štićenike nadahnjuju da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, vi biste sigurno mnogobošci postali.» (El- En'am, 121.) Uzvišeni Allah u ovom ajetu ukazuje da je slijeðenje šejtana ili ljudi u zakonodavstvu, odnosno dozvoljavanju i zabranjivanju, mnogoboštvo ili širk. Adijj ibn Hatim, radijallahu anhu, upitao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o ajetu: «Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje», a Poslanik mu je odgovorio da ''uzimanje svećenika za bogove'' znači pokoravanje njima u onome što dozvoljavaju, a što je Allah zabranio i u onome što zabranjuju, a što je Allah dozvolio.

Politika

Islam precizno definira voðenje i kreiranje unutrašnje i vanjske politike. Što se tiče vanjske politike, osnovne odrednice i principi su:

a) Pripremanje dovoljno snage i moći radi zaštite i širenja istine i radi odbrane od neprijatelja, i ovaj princip potvrðuje kur'anski ajet u kojem Uzvišeni Allah kaže: »I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna» (El-Enfal, 60.). O podsticanju na borbenu spremnost i gotovost govore mnogi Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, hadisi i svi oni upućuju da treba uložiti maksimalne napore u pripremi vojne snage koja se ogleda u posjedovanju savremenog oružja i vojne tehnike i obučavanju ljudi. Kada odreðena država posjeduje savremeno i moćno oružje i spremne i obučene vojnike, drugi se neće lahko odlučiti da napadnu tu zemlju.

b) Drugi princip vanjske politike je ispravno i opće jedinstvo oko duhovne i materijalne snage.
Uzvišeni Allah kaže: »I čvrsto se Allahova užeta držite i ne razjedinjujte se...» (Ali Imran, 103.) A u drugom ajetu kaže: «...I ne prepirite se da biste klonuli i bez borbenog duha ostali.» (El-Enfal, 46.) Islam ostavlja i mogućnost primirja, ako je to interes države i muslimana. Uzvišeni Allah kaže: «Mnogobošcima s kojima imate zaključene ugovore koje oni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomogli, ispunite ugovore do ugovorenog roka. Allah zaista voli bogobojazne.» (Et-Tevba, 6.) Ako se bojimo da će neprijatelji raskinuti ugovor, onda nam je dozvoljeno da ga raskinemo, jer Uzvišeni Allah kaže: »A ako se bojiš da će te oni prevariti, i ti njima isto tako otkaži ugovor» (El-Enfal, 58.).

c) Treći princip vanjske politike je opća i stalna opreznost i budnost prema otvorenom i potencijalnom neprijatelju. Uzvišeni Allah kaže: «O vjernici, budite oprezni…» (En-Nisa, 71.) Cilj unutrašnje politike je osigurati mir, red i sigurnost unutar društva, a ona se temelji na šest temelja:

1. očuvanje ispravne vjere, i zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: »Ko promijeni vjeru (islam), pogubite ga!» (Buharija) Samo se na ovaj način ljudi mogu sačuvati od odmetništva i upropaštavanja istinske vjere;

2. očuvanje života, i zbog toga je Uzvišeni Allah, da bi sačuvao živote, propisao odmazdu ili smrtnu kaznu za ubicu. ''O vjernici, propisuje vam se odmazda za ubijene…'', a u drugom ajetu kaže: »U odmazdi vam je opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja klonili» (El-Bekare, 178.-179.);

3. treći temelj je očuvanje razuma (pameti). Uzvišeni Allah kaže: »O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste bili spašeni.» (El-Maide, 90.) Da bi se sačuvala pamet i razum, zabranjeno je sve ono što narušava i uništava ljudsku pamet i razum. U vezi s tim Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: »Sve što opija je haram i ono što opija u velikoj količini i u maloj je zabranjeno.» (Ibn Madže, 3392.) Šerijatska kazna za opijanje je četrdeset ili osamdeset udaraca bičem;

4. četvrti temelj unutrašnje politike je očuvanje imovine. Da bi se sačuvao imetak od kraðe i otimačine, Uzvišeni Allah je za kradljivca propisao odsijecanje ruke: «Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha» (El-Maide, 38.):

5. peti temelj je očuvanje časti i obraza, pa je zbog toga za potvoru nevinih za blud propisana kazna od osamdeset udaraca bičem. Uzvišeni kaže: «One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi» (En-Nur, 4.);

6. i šesti temelj unutrašnje politike je očuvanje porijekla i zbog toga je za blud propisana kazna. Kaže Uzvišeni Allah: «Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca biča, svakog od njih…» (En-Nur, 5.).

Mnoštvo je još primjera koji dokazuju da je islam kompletna i savršena vjera i da predstavlja jedan cjelokupan sistem života, a o tome ćemo, ako Bog da, drugom prilikom.