Uzvišeni Allah kaže: " A oni koji se ne pokaju - oni baš cine nepravdu." (El-Hudžurat,11.)
Uzvišeni Allah pokajanju poziva dvolicnjake (munafike), židove i kršcane, sve mnogobošce (mušrike). Allah pokajanju poziva i sve one koji su se prema sebi ogriješili iz ummeta Muhammeda s.a.v.s., a i sve ostale.
On, Uzvišeni, kaže:
"O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv." (Ez-Zumer, 54)
Pokajanju poziva i iskrene vjernike. Tako je Uzvišeni Allah i nakon njihovog vjerovanja, hidžre, džihada i sabura, naredio ashabima Vjerovjesnika s.a.v.s., pokajanje:
"I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite." (En-Nur,31.)
Velika kapija pokajanja (tevbe) zatvara se sa smrcu, kada duša dodje u grkljan. Uzvišeni Allah kaže:
"Uzaludno je kajanje onih koji cine hrdzava djela, a koji - kada se nekom od njih približi smrt - govore: ' Sada se zaista kajem! ', a i onima koji umru kao nevjernici." (En-Nisa, 18.)
U ovom ajetu Allah je, na osnovu odbijene tevbe, izjednacio onoga koji se pokaje kada smrt ugleda sa onim koji je umro bez pokajanja.
Uzvišeni Allah je rekao da pokajanje bude iskreno (tevbe-i-nesuh), pa kaže:
"O vi koji vjerujete, ucinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašce, kroz koje ce rijeke teci, uveo." (Et-Tahrim,8.)
El Hasan el-Basri je rekao: "Iskreno pokajanje je ono kada se rob istinski pokaje zbog onoga što je uradio (od grijeha) i cvrsto odluci da se na grijehe ne vrati."
El-Kelbi je rekao: "Iskreno pokajanje je kada se zatraži oprost jezikom, pokaje srcem i tijelom sustegne (od grijeha)."
Ibn el-Kajjim je rekao: "Iskreno pkajanje je sastavljeno iz tri elementa: prvi, da se pokajanje ucini od svih grijeha, ne izostavljajuci ni jedan od njih; drugi, da se pokajanje ucini odlucno i iskreno, što znaci da ne smije biti nikakvog dvoumljenja, oklijevanja ni odugovlacenja; treci, da pokajanje bude cisto od primjesa i slabosti koje narušavaju iskrenost. Drugim rijecima, ono treba da se obavi iz straha i bojazni prema Allahu, ali i sa željom za Njim i onim što je kod Njega, a ne kao što je pokajanje onoga koji njime cuva svoju potrebu ili položaj. Pokajanje roba svom Uzvišenom Gospodaru je okruženo dvjema tevbama od strane Allaha Uzvišenog: tevbom prije i tevbom iza robovog pokajanja.
Prva tevba je Allahova dozvola i uputa, a druga tevba je Allahovo primanje i nagrada. Uzvišeni Allah kaže:
"A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kada im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kada su uvidjeli da nema utocista od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i u buduce kajali, jer Allah uistinu prima pokajanje i milostiv je." (Et-Tevbe,118.)
Tako je Allah u ovom ajetu izvijestio da je Njegova tevba njima (Njegovo poimanje njihove tevbe) prethodila njihovom pokajanju, i da ih je ucinila pokajnicima Njegova tevba, pa je to bio neizostavan uzrok njihovog pokajanja. Ovo je jedan dio tajne Njegovih imena El-Evvel (Prvi) i El-Ahir (Posljednji). On je El-Mu'idd i El-Mumidd. Od Njega su uzrok i posljedica.
Tevba ima pocetak i kraj. Njen pocetak je povratak Uzvišenom Allahu, pri cemu se slijedi i Pravi put (Siratil-mustekim). A njen kraj je povratak Allahu na Sudnjem Danu te prelazak Puta (sirat-cuprije) koji vodi do Njegovog Dženneta. Pa ko se povrati Allahu na ovom svijetu iskrenom tevbom, povratit će Mu se na Sudnjem Danu nagradzen. Uzvišeni Allah kaže:
"A onaj ko se bude pokajao i dobra djela cinio - on se, uistinu, Allahu iskreno vratio." (El-Furkan, 71.)
Postoje uvjeti ispravne tevbe, a oni su:
1. iskrenost (ihlas) Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao: "Djela se cijene prema namjerama."
2. napuštanje grijeha
3. kajanje zbog pocinjenih grijeha. Ako se srce ne pokaje za loša djela, to je znak da je neko sa njima zadovoljan. A grijesi se mogu spaliti ili vatrom kajanja na dunjaluku ili vatrom ahiretskom.
4. cvrsta odluka da se na grijehe ne vraca
5. vracanje dugova. Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao: " Ko bude dužan svome bratu nešto od imetka ili od casti neka za to zatraži halala vec danas, prije nego dodje vrijeme kada nece biti ni dinara ni dirhema, ništa osim dobrih i loših djela."
6. da se pokajanje izvrši u vremenu u kojem se ono prima, a to je prije nego što duša dopre do grla, i prije nego se Sunce pojavi sa zapada.
Takodjer postoje mnogi znakovi ispravne tevbe a jedan od njih je:
"Zgrada koju su oni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju." (Et-Tevbe, 110)
Rekao je: "Srca pucaju pri pokajanju. Tako ce onome cije srce ne popuca na dunjaluku kajuci se zbog prestupa srce popucati na ahiretu, i to onda kada se pokažu istine, kada se ukaže nagrada poslušnih i kazna neposlušnih. Do pucanja srca mora doci, bilo na dunjaluku bilo na ahiretu."
Od znakova ispravnog pokajanja su i osjecaj posebne poniznosti u srcu koja je specificna i koju može osjetiti samo grešnik, poniznost koja baca covjeka pred njegovog Gospodara. Poniznost, ovisnost i skrušenost. A Allahu su od Njegova roba, najdraže osobine: poniznost, ovisnost, skrušenost, povinovanje i potpuna predanost.
Postoji nekoliko vrsta ljudi u odnosu na tevbu:
1. grupa je ona koja ne bude upucena na iskreno pokajanje, i takvi citav život provedu u grijesima, pa u takvom stanju i sa ovog svijeta i presele. Stanje nesretnika, onih koji u Allahovu kucu udju samo jednom u životu i to ne na svojim nogama, nego u tabutu - , ne da bi klanjali, nego da bi im se dženaza klanjala. I više se nikada ne povrate
2. grupa jedan dio svog životnog vijeka provede u pokornosti, ali se poslije grijesima okrene i u takvom stanju napusti ovaj svijet. Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao:" Tako mi Onoga u cijoj je Ruci moja duša, neko od vas radi djela stanovnika Dženneta, sve dok mu ne bude koliko pedalj blizu. Zatim ga pretekne Knjiga, on ucini djelo stanovnika Vatre, a zatim u nju udje."
Takodjer je rekao: "Djela su po svojim završecima." (omladino, ne opuštaj se, jer niko od nas ne zna kada mu je kraj)
3. grupa bude nepokorna jedan vremenski period ali se poslije iskreno pokaje i pocne dobra djela ciniti. U tom stanju sovoga svijeta preseli, pa u Džennet udje. Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao:" A neko od vas radi djela stanovnika Vatre i bude joj koliko je pedalj blizu. Zatim ga pretekne Knjiga, on ucini djelo stanovnika Dženneta, a zatim u njega udje."
4. grupa ljudi koja je najcasnija i najbolja vrsta, a to su oni koji su citav svoj život proveli u pokornosti. Na kraju života oni povecaju svoju srcanu opskrbu i opreme se dobrim djelima koja ce biti njihova posljednja pokornost, za put koji ih vodi susretu s Voljenim Gospodarom.
Ibn-Abbas r.a. je rekao: " Kada je Vjerovjesniku, s.a.v.s., objavljeno:
" Kada Allahova pomoc i pobjeda dodju, i (kada) vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti velicaj Gospodara svoga hvaleci Ga, i moli Ga da ti oprosti - On je uvijek pokajanje primao." (En-Nasr, 1-3.) duša Allahovog Poslanika s.a.v.s. je predosjetila smrt. Zato je nakon toga, postao najrevnosniji prema svojim ahiretskim djelima."
Pa kada je prvak dobrocinitelja, s.a.v.s. pred kraj svog života povecao svoje dobrocinstvo, šta tek treba uraditi onaj ko je griješio?
Obaveza je požuriti sa tevbom
Tevbu je obavezno odmah uciniti, njeno odgadjanje je novi grijeh zbog kojeg takodjer treba tevbu uciniti.
Ružno je i kobno da mlad covjek odgadja sa pokajanjem, ali je još gore odgadjanje sa pokajanjem od strane starca. Jer, kada osjedi, covjek je kao žena u 9. mjesecu trudnoce, svaki cas može doci vrijeme porodjaja.
Umejr b. Hani je rekao: Tevba mladicu kaže: 'Dobro došao', a starcu: Primam te sa svim onim što si pocinio.
I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dodje - a poslije vam niko nece u pomoc priskociti. I slijedite ono naljepše , ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenadna kazna - za ciji dolazak necete znati - dodje, kako covjek ne bi uzviknuo: ' Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio!