| Mladi-Musliman | Datum: Subota, 31-Okt-2009, 11:27 PM | Poruke # 1 |
Super Level 10
Grupa: Super Administrator
Poruka: 419
Status: Offline
| Nakon što smo spomenuli argumente koje ukazuju na neke koristi pokajanja, povratka Milostivom, spomenut ćemo neke zapreke koje su se ispriječile na putu onih koji bi željeli da se pokaju, okrenu novu, čistu stranicu u svom životu. Spomenut ćemo zapreke i načine kako zaobići te zapreke.
1- Jedna od najvećih zapreka na putu pokajanja, povratka Milostivom je loše društvo koje okružuje insana. Koliko je ljudi u čijim srcima postoji velika želja za ostavljanjem loših navika, poroka, grijeha, ali ih u tome spriječava loše društvo s kojima se druže. Ostavljanje loših navika, grijeha, poroka oni smatraju konzervatizmom. Smatraju da je čijenje tih stvari iskorištavanje ovodunjalučkih blagodati. Razuman insan bi trebao da dobro i sa mnogo pažnje pogleda u ljude s kojim se druži, ako su to oni koji ga odgovaraju od čestitosti, poštenja, moralnih osobina, onda su to oni od kojih bi trebao da bude što dalje.
Ako su to oni koji konzumiraju alkohol, duhan, drogu, svoje vrjeme provode po kafićima, bespotrebnim izlascima u grad, onda su to oni koji što si dalje od njih bliži si Gospodaru i njegovom zadovoljstvu, njegovoj nagradi. Allahov Poslanik je kazao: “čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa neka svako od vas gleda koga će za prijatelja uzeti.“ čovjek bi trebao da traga za onim društvom koje će ga pozivati i podsticati na moralne osobine, na čednost, poštenje, pridržavanje za ono što od nas traži Mudri Zakonodavac. Roditelji u svemu ovome imaju veliku ulogu. Roditelji ne smiju da puste svome djetetu da samo bira prijatelje, jer dijete nema dovoljno afinitete da bi moglo da izabere sebi prijatelje koji će mu koristiti. Zapostavljanjem ovog segmenta, odabira prijatelja djetetu, mnogo lijepe djece je krenulo putem droge, alkohola, duhana, prostitucije, kraðe.
2- Također, od zapreka na putu pokajanja je i stid od ljudi koji okružuju insana. Mnogo je ljudi koji su svjesni da put kojim idu nije put koji im obećava lijep život na dunjaluku, a propast koja ih čeka na ahiretu je mnogo veća. Koliko je ljudi koji znaju da je konzumiranje alkohola zabranjeno i da šteti konzumentu,, ali ne mogu da ostave taj porok iz stida od ljudi. Koliko je žena koje bi da počnu sa nošenjem islamske nošnje, znajući da je to stroga obaveza punoljetnoj ženi muslimanki, ali se stide ljudi koji su ih poznavali prije nego su počele sa nošenjem islamske nošnje. Svjesni toga, oni bi da okrenu novu stranicu u svome životu ali se stide ljudi koji ih okružuju. Stide, jer velik broj ljudi zna njihovu historiju i prošlost, znaju za grijehe koje su počinili i koliko dugo su ih činili. Zaista je ovo činjenica koja se ne smine zanemariti, jeste da ona nema nikakvu težinu u šerijatu, ali se to ne može zanemariti već takvima treba dati savjete koji će im pomoći u savladavanju te prepreke.
Prvi savjet, treba da znaju takve osobe da ako nastave tako razmišljati da nikada neće okrenuti novu stranicu u svom životu, nikada se neće vratiti Milostivom, a to je sigurno put koji vodi u ovodunjalučku propast prije ahiretske propasti. Jer, uvijek će biti oko nas onih koji su nas poznavali prije nego smo se pokajali i okrenuli novu stranicu u svom životu.
Drugi savjet, treba da znamo da je sramota to što čovjek čini ono što mu je Milostivi zabranio, ali treba da znamo da je veća sramota da čovjek ustraje u činjenju zabranjenih stvari, da ustraje u lošim navikama, da ustrajava u činjenju nekog od poroka.
Treći savjet, treba da smo svjesni činjenice da ljudi kojih se danas stidimo, sutra kada budemo pitani za činjenje tih grijeha neća nam moći pomoći, pa zar zaslužuju da zbog njih kršimo Allahove zabrane, a kada budemo pitani za to neće nam moći pomoći.
četvrti savjet, treba da neprestano imamo na umu da ljudi, kojih se danas stidimo i radi njihovih interesa kršimo Allahove granice, neće biti sa nama kada nas sutra same spuste u mračni kabur.
3- Od zapreka na putu pokajanja i povratka Milostivom je i prekomijerno vezivanje za dunjaluk i za materiju. Koliko je ljudi koji čine ono što im je zabranio Uzvišeni Allah, i ne mogu da smognu snage da se vrate Milostivom, zbog prekomijernog vezivanja za dunjaluk. Zašto ljudi u većini slučajeva ostavljaju ono što im je nareðeno, zašto ne obavljaju namaz, ne mogu stići zbog velike vezanosti za dunjaluk i materiju. Kazao je Allahov Poslanik,alejhi selam: “Propao je rob zlatnika i rob strebrenjaka.“ Ljudi su se toliko udaljili od vjere da su spremni da sebe i svoje tijelo izlažu velikim prijetnjama, sve kako bi stekli što više od dunjaluka ne gledajući pri tome na koji način to stiču. Ljudi posluju kamatom kako bi priuštili sebi i svojoj porodici što lagodniji život, a znamo da je poslovanje kamatom strogo zabranjeno kur'ansko-hadiskim tekstovima. Ljudi uzimaju mito kako bi stekli što više, a pri tome zaboravljaju da je to strogo zabranjeno ovom vjerom i da to nosi sa sobom velike probleme po društvo sa svim onom što počinioca čeka na ahiretu. To sticanje dunjaluka se ispriječilo izmeðu njih i povratka Milostivom, zato što su shvatili dunjaluk kao cilj a ne kao sredstvo. Dunjaluk bi trebao da bude bašča u kojoj sijemo da bi plodove toga požnjeli na ahiretu.
4- Od prepreka na putu povratka Milostivom je i slijeðenje strasti, prohtjeva duše, svega što poželi ljudska duša. čovjek koji želi da se pokaje, da okrene novu stranicu u svom životu mora da čvrsto drži cugle prohtjevima svoje duše. Ako bude udovaoljavao duši u svemu što zatraži od njega, neka zna da je to put propasti jer duša je sklona zlu i nemoguće ju je zadovoljiti, ona uvijek želi više. “ Ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar tvoj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je."(Jusuf 53 ajet)
5- Od zapreka na putu pokajanja ili od grešaka koje su primjetne kod velikog broja ljudi je odgaðanje pokajanja pod raznim izgovorima. Neki odgaðaju povratak Milostivom čekajući starost, drugi odgaðaju pokajanje čekajući da odu na hadž, treći odgaðaju pokajanje pod izgovorom da žele da proðu dunjaluka i da se provedu, četvrti odgaðaju pokajanje do stupanja u brak itd. A samo malo da razmisle vidjeli bi koliko su te šejtanove spletke prozirne, jer činjenica da čovjek ne zna vrijema kada će napustiti dunjaluk je dovoljna kao odgovor na sva ova odgaðanja. čovjek planira da se pokaje kada ostari ali ne doživi starost, melek smtri mu doðe u goste prije starosti i tako ode sa ovog svijeta sa velikim bremenom grijeha koji se mogao riješiti još na dunjaluku.
6- Neki ostavljaju pokajanje i povratak Milostivom bojeći se ako ostave grijehe i loše navike da će to uzrokaovati gubljenje ugleda, kredibiliteta, posla i položaja kojeg su uživali dok su išli krivim putem. Prvo, nije tačna konstatacija da povratkom Allahu čovjek mora izgubiti ugled, kredibilitet, položaj, funkciju koju je obnašao. Koliko je primjera iz kojih se vidi da se ljudi pridržavaju načela vjere a ujedno obnašaju odgovorne funkcije. Drugo, ako bi povratak Milostivom nosio sa sobom gubljenje odreðenih privilegija koje je insan uživao u društvu prije povratka Milostivom, to ni u kom slučaju ne bi trebalo da spriječi insana da krene putem kojim je zadovoljan njegov Gospodar. Ne smijemo pomisliti da prodamo ono što je vječno za ono što je prolazno. Ne smijemo prodati naš ahiret koji je vječan za dunjaluk koji je prolazan.
7- Neki ljudi odgaðaju povratak Milostivom oslanjajući se na neizmijernu milost Allaha. Allahova milost je doista neizmijerna, do te mjere da milost meðu ljudima koju vidimo na dunjaluku je samo stoti dio Allahove milosti kojim će On obasuti robove na Sudnjem danu. Kao što nas je o tome obavijestio Allahov Poslanik u vjerodostojnim hadisima Buharije i Muslima.To nas ni u kom slučaju ne treba činiti da budemo nepokorni i da očekujemo nagradu za našu nepokornost. Već nas to treba motivisati da se što više trudimo ne bi li zaslužili Allahovu milost. Ne smiijemo zaboraviti da kako god je Allahova milost velika tako je i njegova kazna bolna i žestoka. Vatra džehenema kojom će se kažnjavati ljudi je sedamdeset puta jača od ovodunjalučke vatre, iako bi i ovodunjalučka vatra bila dovoljna za kažnjavanje. Allahovu milost mogu očekivati oni koj su činili dobra djela, bili pokorni, oni koji su pri tome činili odreðene prijestupe i zbog toga se kajali. A kako da Allahovu milost očekuju oni koji su cijeli život proveli u nepokornost Gospodaru.
8- Neki odgaðaju povratak Milostivom jer vide da Allah odreðenim ljudima pušta da griješe pa pomisle kako ih neće stići obećana kazna. Uzvišeni Allah, kada odgovara takvima, kaže: “A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene.“ Ne smijemo zaboraviti da pored inasna neprestano bdiju meleki koji pomno zapisuju sve što uradi od dobra ili zla i da će čovjek to čitati na Sudnjem danu i polagati račun za to. “On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije“ “I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grešnike prestravljene zbog onog što je u njoj. "Teško nama!’ – govoriće – "kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.“
9- Neki odgaðaju pokajanje iz razloga što misle da su za njih vrata pokajanja zatvorene, zbog mnoštva i raznolikosti grijeha koje su u tokom život počinili. Moramo priznati da je i to jedna od šejtanovih spletki kojom obmanjuje velik broj onih koji su ogrezli u grijesima, ali bi da okrenu novu stranicu i da počnu sa pridržavanjem za propise vjere, da ostave loše navike i poroke koje svakodnevno čine. Uzvišeni Allah, kada govori o pokajanju, kaže da će on sve grijehe oprostiti za koje se insan pokaje. Pa kaže: “Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.“ čovjek koji vjeruje u Allaha i nada se Njegovom susretu, ne smije gubiti nadu u Allahovu milost. Gubljenje nade u Allahovu milost može biti veći grijeh od onog grijeha zbog kojeg je insan pao u očaj.
|
| |
| |
