To je u koliziji sa riječima Uzvišenog Allaha:“ I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.“ Vidimo u ovom ajetu da Allah poziva, u naredbenoj formi, na pokajanje sva, ne izuzimajući bilo koga. Štaviše, Allah u ovom ajetu poziva na pokajanje vjernike-mu'mine- a ne griješnike i nevjernike, ako je poziv upućen vjernicima, onima koji su pokorni Allahovi robovi, da pod ovu naredbu podpadnu griješnici i nevjernici mnogo je preće. Ubjeðenje da nismo potrebni govora o pokajanju, povratku Milostivom, je u koliziji sa riječima Allahovog Poslanika, alejhi selam: “Svi potomci Ademovi griješe ali su najbolji oni koji se kaju za počinjene grijehe.“ Vidimo iz ovog hadisa da svi ljudi griješe, bez izuzetka, ali su najbolji oni meðu njima koji se kaju i vraćaju Milostivom. Da ne postoje druga neispravna ubjeðenja o povratku Milostivom osim ovoga, to bi bio dovoljan razlog da govorimo o ovoj temi. Ako na sve spomenuto pridodamo da imamo ljudi koji odgaðaju pokajanje za neka, po njima, odgovarajuća vremena, to bi bio dodatni motiv da se govori o pokajanju. Velik broj ljudi odgaða pokajanje, povratak Milostivom, za stare dane, neki pak govore da će se pokajti kada odu na hadž, neki kada se ožene, neki kada završe školu, a neki kada se zaposle. Sve spomenuto su šejtanove spletke u koje se, nažalost, upecao velik broj čovječanstva. Tako je lahko shvatiti da su to šejtanove spletke. Da ne postoji drugi način da bi shvatili da su to šejtanske spletke, osim što niko ne zna kada će mu doći melek smrti u goste, to bi bilo više nego li dovoljan pokazatelj da su to šejtanske spletke. Kako odgaðati pokajanje za stare dane ako ne znamo da li ćemo ih doživjeti, kako odgaðati pokajanje do odlaska na hadž a sami ne znamo da li ćemo doživjeti da odemo na hadž. Takoðer, od pogrešnih ubjeðenja koja se vezuju za pokajanje je i to da odreðene skupine ljudi misle kako za njih nema pokajanja, da su vrata pokajanja zatvorena pred njima, zbog mnoštva grijeha koje su počinili, i dužine vremena u kojem su činili te grijehe. To je opet jedna od šejtanovih zamki u koju je pao velik broj griješnika. Takvo ubjeðenje je u koliziji sa riječima Uzvišenog: “ Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.“ Mogućnost pokajanja od svih grijeha veliki je pokazatelj savršenstva ove vjere. Vjera koja dozvoljava da ljudi, koji su velik dio života proveli u nepokornosti Milostivom ili izvan vjere Islama, da se vrate u okrilje Milostivog. To je u istom vremenu pokazatelj veličine Allahove milosti prema njegovim stvorenjima. I na kraju govora o faktorima koji ukazuju na bitnost ove tematike, ne možemo a da ne spomenemo težinu vremena u kojem živimo kao jedan ključni faktor zbog kojeg govorimo o pokajanju, povratku Milostivom. Vrijeme u kojem živimo je karakteristično po tome da su ljudi doživjeli veliki duhovni krah, da su načela vjere bacili daleko iz leða, odali se svemu što im zabranjuje njihov Gospodar, pa čak i onim stvarima u čiju štetnost još na dunjaluku već odavno razmuni ljudi ne sumnjaju. Na svakom koraku vidimo konzumiranje alkohola, droge, duhana, prostitucija je postala svakodnevnica velikog broja muslimana, poslovanje kamatom je prisutno na svakom koraku, mito-korupcija takoðer, razgolićenost žena na našim ulicama je postala normalna stvar u očima mnogih. Grijesi zbog kojih su uništavani priješnji narodi, kako nam o tome govori Kur'an, postali su normalna stvar kod velikog broja onih koji se deklarišu kao muslimani. Zbog svega spomenutog veoma je bitno da govorimo o ovoj temi. Poziv svima da se ostave onoga što im je zabranjeno od strane Mudrog Zakonodavca, kako bi živjeli još na ovom svijetu lagodno i u miru, a to bi bio razlog našeg uspjeha na budućem svijetu.
Mogo je argumenata koji ukazuju na obaveznost pokajanja svim ljudima, bez razlike kojem sloju i staležu pripadali. Zbog skučenosti sa vremenom i prostorom spomenut ćemo samo neke od njih. Ajet kojeg smo citirali na početku: “I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.“ Ajet koji je općeg karaktera i ne izuzima bilo koga. Takoðer, riječi Uzvišenog: “O vi koji vjerujete, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno sa njim vjerovali...“ Na obaveznost pokajanja za sve ljude, bez izuzetka, ukazuju riječi Allahovog Poslanika, alejhi selam: “O ljudi, pokajte se Allahu i tražite od njega oprost, zaista se ja pokajem Allahu u jednom danu stotinu puta.“ Ako se je Allahov Poslanik, alejhi selma, kajao u toku jednog dan stotinu puta, pa mi smo mnogo preči da se pokajemo više od tog broja, a da ne spominjemo razliku izmeðu nas i Allahovog Poslanika i između vremena u kojem je živo Allahov Poslanik i vremena u kojem živimo mi.

Vrijednost pokajanja

Kada govorimo o pokajanju, povratku Milostivom, ne možemo a da ne spomenemo argumente koji ukazuju na vrijednost pokajanja, povratka Milostivom. To sve s ciljem ne bi li se u našim srcima probudila i pojavila želja za pokajanjem, povratkom Milostivom Allahu, želja za ostavljanjem loših navika, ostavljanju osobina koje ne doliče razumnom insanu, želja da se zasluži Allahova milost i njegova vječna nagrada koju je pripremio za pokorne robove.
1- Pvratkom Milostivom čovjek ulazi u skupinu Allahovih miljenika, onih koje On voli. Može li razuman čovjek, muslima, očekivati veću i bolju nagradu?! Da imamo priliku još na dunjaluku da učinimo djelo zbog kojeg ćemo postati Allahovi miljenici, one koje On voli.
Kako bi se veselio svako do nas kada bi predsjednik neke države javno izjavo da nas voli, pa kako treba da se veselimo ljubavi Uzviženog, Stvoritelju predsjednika i onih kojima predsjedavaju. Kaže Uzvišeni Allah: “Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“
2- Povratkom Milostivom čovjek čini djelo kojim raduje Uzvišenog Allaha. Zamislite, čovjek, ovodunjalučki prolaznik, može na dunjaluku da učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Zar postoji razuman insan koji ne bi dao sve da on učini djelo kojim će razveseliti svog Gospodara. Onoga koji nije potreban nas niti naših djela. Kazao je Allahov Poslanik, alejhi selam: “Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba, koji se pokaje, nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i izgubio je, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo traži i izgubivši svaku nadu da će je naći, legao u hlad drveta da se odmori. Odjedanput ugleda svoju devu kako stoji u neposrednoj blizini, te odmah skoči i uhvati je i od silne radosti uzvikne: “Bože, ti si moj rob ja sam tvoj Gospodar“, pogrešivši od silne radosti.“ (Muslim od Enesa r.a.) Ko smo mi da se Uzvišeni Allah, Stvoritelj zemlje i nebesa, koji kada želi nešto samo kaže “budi“ i ono bude, raduje našem pokajanju. Mi nismo svjesni Allahove milosti prema njegovim robovima. Toliko je velika ljubav Milostivog prema njegovim robovima da je veća od ljubavi majke prema njenom djetetu. Prenosi se od Omera da je kazao: “Allahovom Poslaniku je dovedeno roblje, meðu njima je bila žena koja je tražila svoje dijete. Kada ga je našla, uzela ga je, prislonula uz svoje grudi i nahranila ga. Tada nas je upitao Allahov Poslanik: “Mislite li da bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?“ Rekli smo: „Ne, tako nam Allaha,ona to ne bi učinila ako bi to mogla izbjeći.“ Reče Allahov Poslanik: “Allah je prema svojim robovima milostiviji od milosti ove majke prema njenom dijetetu.“
3- Iskrenim povratkom Allahu čovjek stiče pravo da mu Allah oprosti njegove grijehe, i ne samo to, već da njegova loša djela pretvori u dobra. Takav vid ophoðenja ne možemo naći osim kod Milostivog Allaha. Na dunjaluku ako nekome naneseš nepravdu i zatražiš halal, ako ti halali to je velika počast i to ukazuje na velićinu ličnosti te osobe. Dok je milost Allahova tolika, ne samo da prašta grijehe onima koji se pokaju, već će njohove grijehe pretvoriti u dobra djela. Kaže Milostivi: “A onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rðava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.“

Faktori koji olakšavaju pokajanje

1- Istinsko vjerovanje i ljubav prema Milostivom Allahu.
Istinsko vjerovanje i ljubav prema Stvoritelju je ta koja čini insana da bude pokoran Gospodaru i da se stidi da ga Stvoritelj vidi u onome što mu je zabranio. Onaj ko istinski voli Gospodara on će se truditi da mu bude pokoran. Kako da ne volimo Gospodara, Milostivog, a On je taj koji nas je obdario svim blagodatima koje vidimo oko sebe, njih je toliko da se ne mogu prebrojati. Zar da ne volimo Onoga ko nas je uputio na pravi put, učinio nas sljedbenicima jedine priznate vjere kod Allaha, učinio nas sljedbenicima najodabranijeg Allahovog Poslanika. Onaj koji nam je dao vid, sluh, zdravlje, kisik, vodu, hranu, i mnoge druge blagodati, ako bi željeli da ih spomenemo trebalo mi nam mnogo vremena, i opet ih ne bi uspjeli sve prebrojati. Kaže Uzvišeni: “I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.“
2- Kratkoća nade i sjećanje na ahiret
Ako bi čovjek često razmišljao o prolaznosti dunjaluka i često se prisjećao smrti sigurno bi ga to učinilo da se priprema za povratak Milostivom, a najbolji način pripreme za odlazak sa ovog svijeta je čestim i iskrenim pokajanjem od grijeha koje insan čini u svakodnevnom životu. Da pogleda u ljude oko sebe i da vidi da svakim danom odlazi sa dunjaluka neko koga je pozanavao i da postavi sebi pitanje: ko je slijedeći? Možda sam ja! Šta sam pripremio za povratak? Da li sam zahvalan Gospodaru ili ne? Da ne dozvolimo šejtanu da nas zavede i da pomislimo da ćemo dugo živjeti, što će nas učiniti da se ulijenimo, već da budemo od onih koji neprestano razmišljaju o odlasku sa dunjaluka, što će nas učiniti da se pripremamo za odlazak sa dunjaluka.
3- Udaljenost od grijeha, mjesta na kojima se čine grijesi i svaga što posjeća na grijehe.
čovjek koji istinski želi da se vrati Milostivom, da se pokaje za počinjene grijehe, trebao bi da bude što je moguće dalje od mjesta na kojima se čine grijesi, od svega što posjeća na činjenje grijeha. Kako očekivati da neko ostavi grijehe a on svakim danom sijedi sa društvom koje čini grijehe, nemoral, svakim danom gleda serije, razvratne filmove, čita porno literaturu?! čovjek koji želi da se ostavi grijeha treba da posebnu pažnju posveti čuvanju dvije stvari ili dva organa, da čuva svoj pogled od gledanja u onoga što mu nije dozvoljeno gledati, i da čuva svoj jezik od govora koji mu nije dozvoljen. Ako bi čovjek uspio da sačuva ove dvije stvari napravio bi veliki korak u pogledu povratka Milostivom.
4- Druženje sa čestitim, pobožnim, učenim osobama
čovjek koji želi da se pokaje trebao bi da veliku pažnju posveti odabiru prijatelja. Da traga za onima koji će ga pomoći u svakom pogledu, a naročito u duhovnom pogledu. Da traga za onima koji će ga podsticati na činjenje dobrih djela a odvaraćati od loših djela, s druge strane da se maksimalno udalji od onih koji ga direktno ili indirektno pozivaju u činjenje nemorala.
4- Da čovjek uputi iskreno dovu Uzvišenom Gospodaru da mu olakša pokajanje i povratak Milostivom
Da se potrudi da uputi dovu Milostivom u vremenima u kojima se dove ne odbijaju. Jedno od tih vremena je i zadnja trećina noći, vrijeme kada se Milostivi svake večeri spušta na ovodunjalučko nebo i odaziva se dovama onih koji ga tada mole. Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka. Kako od takvih osoba očekivati da budu korisni društvu u kojem žive i da vrate islamu i muslimanima ugled koji su nekada imali?!