Ja se vjerovatno ne uklapam u potencijalne buntovnike. Nemam vidljivih tetovaža ni pirsinga. Nemam kožnu jaknu. Ustvari, kad me sretnu, većina ljudi prvo pomisli nešto o “potlačenoj ženi”. Hrabri pojedinci koji skupe hrabrost da me pitaju nešto o mom oblačenju obično postavljaju pitanja poput:...

“Jesu li te roditelji natjerali da to obučeš”? ili “Zar ne misliš da to nije fer”?
Nedavno je nekoliko djevojaka u Montrealu izbačeno iz škole zbog odjeće kakvu i ja nosim. Izgleda čudno da mali komadić odjeće može izazvati takve kontraverze. Možda je to strah da krijem Uzi ispod toga!

Naravno, problem je veći od običnog komada odjeće. Ja sam muslimanka koja je, poput miliona drugih muslimanki širom planete, odabrala da nosi hidžab. A koncept hidžaba, nasuprot popularnom mišljenju, zapravo je jedan od osnovnih aspekata ravnopravnosti žene. Kad se pokrijem, ljudima skoro onemogućavam da da me prosuđuju na osnovu izgleda. Ne mogu biti kategorizirana na osnovu moje atraktivnosti ili njenog nedostatka. Uporedite ovo sa životom u današnjem društvu: mi jedni druge konstantno ocjenjujemo na osnovu odjeće, nakita, kose i šminke. Kakva dubina može postojati u ovakvom svijetu?

Da, ja imam tijelo, fizičku manifestaciju na ovoj planeti. Ali to je omotač za inteligentni um i snažan duh. Ono ne služi za izlaganje pogledima niti za reklame koje prodaju sve, od piva do automobila. Zbog površnosti svijeta u kojem živimo, vanjski izgled je sve,dok su vrijednosti pojedinca za većinu ništa. To da je žena slobodna u današnjem društvu običan je mit. Kakva je to sloboda kad žena ne može prošetati ulicom, a da svaki djelić njenog fizičkog bića ne bude “provjeren”. Kad obučem hidžab osjećam se sigurno što se toga tiče. Mogu biti sigurna da niko neće gledati u mene i praviti primjedbe o mom karakteru na osnovu dužine moje suknje. Postoji barijera između mene i onih koji bi željeli manipulirati sa mnom. Ja sam na prvom mjestu ljudsko biće.

Jedna od najtužnijih pojava našeg vremena je mit ljepote i ženskog poimanja sebe.Čitajući popularne tinejdžerske magazine možete za trenutak saznati koje je tijelo “in” a koje “out”.

A ako imate “pogrešno” tijelo vi ćete ga promijeniti, zar ne? Naravno, nema šanse da imate nekoliko kilograma viška, a da još uvijek budete lijepi. Pogledajte bilo koju reklamu. Da li se za prodaju proizvoda koristi žena? Koliko ima godina? Da li je privlačna? Kako je obučena?

Najčešće ta žena neće biti starija od ranih dvadesetih, bit će visoka, zgodna, natprosječno privlačna i oskudno obučena. Zašto dopuštamo da tako manipuliraju nama?
Željela to moderna žena povjerovati ili ne, ona je natjerana u blato. Natjerana je da prodaje sebe, da se kompromitira. Zbog toga imamo trinaestogodišnje djevojčice koje guraju prste u grlo kako bi povraćale i adolescente koji se vješaju zbog prekomjerne težine.

Kad me ljudi pitaju osjećam li se potlačeno, iskreno odgovaram sa - ne. Ovu odluku sam donijela svojom slobodnom voljom. Preuzimam kontrolu nad načinom na koji me ljudi gledaju. Uživam u činjenici da ne dopuštam nikome da gleda bilo koji dio mene i da sam oslobođena jurenja za trendovima modne industrije i drugih koji eksploatišu žene. Moje tijelo je moja stvar. Niko mi ne može govoriti kako bih trebala izgledati i jesam li ili nisam lijepa. Znam da imam važnijih stvari od toga.

Također, slobodno mogu reći ne, kad me ljudi pitaju osjećam li da je moja seksualnost sputana. Ja sam preuzela kontrolu nad svojom seksualnošću. Zahvalna sam što nikad neću morati da patim pokušavajući da dobijem ili izgubim kilograme ili da nađem odgovarajuću boju karmina koja će se slagati s mojom kožom.

Ja sam odabrala svoje prioritete, a oni nisu među navedenim. Zato, kad me sljedeći put vidite ne gledajte me sažaljivo. Ja nisam pod pritiskom niti sam žena iz barbarskih arapskih pustinja koja obožava muškarca. Ja sam oslobođena!

Autor: Sultana Yusuf Ali (sedamnaestogodišnja srednjoškolka)
Objavljeno u: Toronto Star Young People’s Press

Sa engleskog prevela: Elmina Mušinović