....nesto ogromno. U Buharijinoj zbirci hadisa je spomenut i ovaj hadis: "Stid je dio imana" ili "Stid je svako dobro, tj. u njemu je svako dobro. Stid je ukrasen blistavoscu i uzvisenoscu, a gubitak stida je gubitak sjaja, ljepote u uzvisenosti. Zena koja je izgubila stid ima veoma ruzan izgled i musku grubost, tako da covjek , pri susretu s njom, nije siguran radi li se o zensku ili musku.

Stid je kod svakoga dobro i ljepota, ali je on na zenama najljepsi. Ako zelimo saznati kakva je nesreca gubljenja stida, pogledajmo neke zemlje u kojima je stid napustio zene i gdje su se one prestale njime ukrasavati. Pocele su vjerovati da ljudi kao hajvani koje ne iznenadjuje moralna devijacija, lose ponasanje, bolesne navike, odvratnosti i drugi grijesi. Oni smatraju da je normalno da se i one tako ponasaju i pri tome se ne stide Allaha swt, niti Njegovih stvorenja. Njima nije stalo da im cast ostane neukaljana, niti da se po dobru spominju za vrijeme zivota i poslije njega. Ovakav odnos prema stidu je u stilu ovih Pioslanikovih saws rijeci: "Ako se ne stidis, radi sta hoces" (Buharija).

Postoje dvije vrste stida: urodjeni stid i stid protkan imanom. Urodjeni stid ima svaki covjek, a primjer ove vrste stida je sto se svaki covjek pred drugim stidi pokazati svoj polni organ. Stid kao rezultat imana je svojstvo koje vjernika sprecava od cinjenja grijeha i straha od Uzvisenog Allaha. Ovaj vid stida je osobina koju vjernik stice i kiti se njome. On nije kompleks koji vjernika sprjecava i sputava i radi kojeg se nelagodno osjeca, vec svojstvo koje mu u svakoj situaciji omogucava da se ponasa prirodno i sukladno nacelima svoje vjere.

Zato bi muslimani trebali navikavati svoje kcerke na stid, na svojstvo koje je Allah swt odabrao nad drugim svojstvima. Stid je znak imana, a nedostatak stida je nedostatak imana. Stid je svojstvo koje svima dobro stoji, ali stid na zeni je najljepsi. Sjetimo se Suajbovih kcerki i njihova stida. Kad ih je Musa a.s. sreo kraj bunara iz koga su tocile vodu i kad mu je jedna od njih pokazivala put, Kur'an je ovako opisuje: "I jedna od njih dvije dodje mu poslije, iduci stidiljivo...." (El-Kasas, 25). Ibn ebi-Hatem pripovjeda i kaze: "Ona je bila jedna od onih zena koje bez razloga ne izlaze iz svojih kuca. Dosla je pokrivena, a rukavom svoje ruke je zaklanjala lice od stida."

Hidzab je znak imana, hidzab je olicenje ljepote, nevinosti i krijeposti, hidzab je je cistota, ali hidzab je i znak stida. Ovdje treba razgraniciti stid kao pohvalno svojstvo od stida kao kompleksa koji covjeka sputava i ogranicava.