Kada naredjuje hidzab, Uzviseni Allah se obraca vjernicama, sto znaci da su vjernice one koje nose hidzab. Hidzab je prvi znak njihova imana. Kod Aise r.a. su usle zene iz plemena Temim, a bile su odjevene u prozirnu odjecu, pa im se ona obratila: "Ako ste vjernice, onda to sto ste vi obukle nije odjeca vjernica, a ako, pak, niste vjernice, onda uzivajte u takvoj odjeci". (El-Kurtubi, 14/244) Zaista, nije lahko nositi hidzab pored svih nevolja koje vrebaju danasnju muslimanku. Hidzabu se opiru, hidzab proganjaju, hidzab optuzuju, a muslimanka ga, i pored svega toga, nosi. Radi hidzaba se gine, ali se radi hidzaba i u Dzehennem ide. Zato je on znak vjere, zato, sve muke, iskusenja i napade mogu izdrzati samo odlucne vjernice, koje se ne boje nicijeg prjekora.
On razdvaja cvrste vjernice od labilnih i neodlucnih, on razdvaja prijateljice, ali on i spaja prijeteljice. One su zaista veliki mudzahidi. Proci Becom ili Berlinom pod mahramom i biti izvrgnut riziku nasrtanja na cast, zaista je veliki dzihad. Pod vrelinom sunca u tramvaju, krcatom ljudi, trpjeti psovke i dobacivanje sarajevskih huligana, mogu izdrzati samo jake i Allahu drage vjernice. Zato je hidzab znak imana.
