Na to ukazuju riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u dovi koja se uči kada čovjeka obuzme potištenost: ''Allahu, ja Te molim svakim Tvojim imenom koje Ti pripada, kojim si Sebe nazvao, ili si ga objavio u Svojoj Knjizi, ili se podučio jednog od Svojih stvorenja, ili si ga zadržao za Sebe u znanju o nevidljivom svijetu. Argument se nalazi u riječima: «...ili si ga zadržao u znanju o nevidljivom svijetu kod Sebe». Postoje imena koja je Allah za Sebe zadržao u znanju o nevidljivom svijetu i koja poznaje samo On Uzvišeni. Obaveza nam je, u pogledu ovih imena, da u njih općenito vjerujemo i da ih pripisujemo Allahu.

Ako se kaže: Kako ćemo objediniti ovo sa govorom Vjerovjesnika, s.a.v.s.: «Allah Uzvišeni ima devedeset devet imena, a ko ih nauči, ući će u Džennet.»

Kažemo: Ova predaja ukazuje samo na to da će zadobiti nagradu onaj ko ih nauči, a mi ne mislimo na to, već kažemo da postoje Allahova imena koja nisu spomenuta u Kur'anu i sunnetu. Nagrada se odnosi na onoga ko nauči od Allahovih imena devedeset devet i to nije u suprotnosti sa činjenicom da Allah ima više imena nego što je navedeno u ovom hadisu koji govori o vrijednosti njihovog učenja, sa argumentom koji smo spomenuli iz hadisa, a on je ispravan. To je isto kao kada čovjek kaže: Imam stotinu dinara koje sam pripremio za sadaku, što nije oprečno mogućnosti da čovjek ima više od toga. Allahu pripada najuzvišeniji primjer!

Riječi «ko ih nauči», znače: ko ih nauči napamet, u njih vjeruje i postupa po onome što ova imena nalažu. Nije moguće saznati za ova imena, koja je Allah za Sebe zadržao u znanju o gajbu, zbog prekida objave.

Allahova imena i svojstva spadaju u domen nevidljivog svijeta, a sve što spada u gajb, zastajemo u pogledu toga na ispravnom šerijatskom dokazu (bez polemike o tumačenju), pa ako je dokaz ispravan, mi ga potvrðujemo, a u suprotnom ne. Razumi nemaju upliva u pitanja gajba. Razumi su manjkavi da bi spoznali Allahova imena i svojstva koja Mu dolikuju ili koja Mu nije dozvoljeno pripisati. Stoga se ne smije opisivati ili davati imena Allahu osim onim čime se On opisao i nazvao, te se treba čuvati padanja na niske stepene nevjerstva u Allahova imena.

Ilhad (nevjerstvo) u Allahova imena podrazumijeva da se Njemu pripiše neko ime koje Sebi nije dao, kao što su to učinili zalutali filozofi nazivajući Ga ''aktivnim uzrokom'', ili ''efektivnim razumom'', ili ''vlasnikom emanacija'', kao što su Ga kršćani nazvali ''ocem'' i ''trećim od trojice''. Sve su ovo zabranjeni oblici krivovjerja u Allahova uzvišena imena. Tu spada i nazivanje Allaha Uzvišenog ''vremenom'' ili ''praiskonom''. Vrijeme nije Allahovo ime, niti njegovo svojstvo, a pripisivanje vremena Allahu u hadisu predstavlja potvrdu Njegovog vlasništva, izmjene i upravljanja stanjem, a ne nazivanja imenom, jer On kaže: ''Sve je u Mojim rukama, Ja mijenjam dan i noć.'' Noć i dan su vrijeme, a da je vrijeme Allah, kako bi onda onaj koji mijenja u isto vrijeme bio onaj koji se mijenja. Ime ''praiskonski'', takoðer, nije Allahovo ime, i to iz dva razloga:

Prvi: Sva Allahova imena su lijepa, a praiskonski (oduvijek) ne nosi ljepotu, jer podrazumijeva osobinu starosti, a time ova osobina nije lijepa. Takoðer, Allahova imena su sazdana na zadržavanju na šerijatskim dokazima, a nema vjerodostojnog argumenta koji ukazuje da je ''praiskonski'' jedno od Allahovih imena. Njegovo prvo ime bilo je dostatno u odnosu na sva ostala. Takoðer, šejhul-islam Ibn Tejmijje ponekada spominje naziv praiskonski (el-kadim) u nekim svojim knjigama, meðutim, treba znati da je takav navod s ciljem informiranja, a ne s ciljem opisa ili nazivanja, a on je daleko od toga da bi takvo nešto činio.

Prethodno smo saznali da Allahova imena sadrže Njegova svojstva savršenstva iz svakog aspekta. Meðutim, ova svojstva su dvovrsna s obzirom na njihovu prijelaznost i neprijelaznost. Nekada su prijelazna, tj. imaju prijelazan utjecaj od Allaha, azze ve dželle, ka drugima, a neka su neprijelazna. Za imena koja imaju prijelazne osobine obavezne su tri stvari:

prva: Obavezno je vjerovati u njih kao Allahova imena, putem njih Ga moliti i nazivati Ga;

druga: Obavezno je vjerovati u svojstva koja sadrže ova imena;

treća: Obavezno je, također, vjerovati u njihove prijelazne posljedice.

Za imena čija su svojstva neprijelazna obavezne su dvije stvari:

- da u njih vjerujemo kao Allahova imena,

- te da vjerujemo u osobine koje sadrže.

Da bismo što bolje pojasnili, navest ćemo nekoliko primjera:

-Od tih imena je Allahovo ime Er-Rahim – Milostivi. Vjerujemo u ovaj naziv kao Allahovo ime i njime Ga dozivamo. Vjerujemo u osobinu koju ime sadrži, a ona je osobina milosti, te u prijelaznu posljedicu, a ona je Allahova milost stvorenjima. Uzvišeni je obuhvatio sve Svojom milošću i znamo da je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu. Sve ove tri stvari spadaju u obaveze vezane za Allahovo ime Er-Rahim (Milostivi).

-Od tih imena je ime El-Basir (Onaj Koji sve vidi), a mi vjerujemo u ovaj naziv kao ime i njime Ga dozivamo. Vjerujemo u osobinu koju ovo ime sadrži, a ona je osobina vida, te u prijelaznu posljedicu, a ona glasi da Allahu nije ništa skriveno ni na nebesima ni na Zemlji i da On vidi crnoga mrava, na crnom kamenu, u crnoj noći.

-Od Allahovih imena je i Es-Semi' (Onaj Koji sve čuje). Vjerujemo u ovo ime kao naziv i vjerujemo u osobinu koju sadrži, a to je osobina sluha, te u prijelaznu posljedicu ove osobine, a glasi: Allah čuje sve glasove i Njemu različiti jezici nisu pomiješani. To iziskuje i nalaže da čovjek ne govori osim o onome što bi mu bilo drago da Allah od njega čuje.

Imena čija svojstva nisu prijelazna su poput Allahovog imena El-Hajj (Živi). Vjerujemo u ovaj naziv kao Allahovo ime i vjerujemo u svojstvo koje sadrži, a ono je svojstvo života. Meðutim, ovo svojstvo nema prijelaznu posljedicu, već se Njegov život odnosi samo na Njega, a ne prelazi na druge. Allah najbolje zna.