“Svoju priču ‘o pokajanju’ počet ću time što ću vam reći nešto o svom odnosu prema roditeljima. Stalno sam se svađala sa svojim roditeljima i svoj glas često na njih podizala. Kada sam saznala da je rasrditi roditelje veliki grijeh, i da sva dobra djela koja učinim nestaju samo zbog srditog pogleda majke ili oca, odlučila sam da to više ne radim. A ako bih to ponovo uradila, uzela bih abdest i klanjala dva rekata namaza za pokajanje, moleći Allaha, dželle šanuhu, da mi ojača živce, podari strpljenje. Uistinu, srce me je boljelo, sve dok nisam došla do sopstvene spoznaje da nisam nikako smjela podići glas na svoje roditelje. Kao da je Allah, dželle šanuhu, oduzeo svu onu drskost iz mog glasa. Osjetila sam da to nikada ne bih sama uspjela da nije pomoći od Allaha, dželle šanuhu

Lijepa je ova priča, a ona me i podseti na klanjanje dva rekata namaza za pokajanje, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

“Nema muslimana koji, kada počini grijeh, uzme abdest i klanja dva rekata, a potom zatraži oprost, da mu Allah, dželle šanuhu, neće oprostiti (grijeh).” (Hadis, prenosi ga Ahmed od Ebu Bekra, r.a., u prvom tomu Musneda)

Mnogo je onih koji nikako, ni kada čuju ajet ili hadis koji govori o pokajanju i o ljubavi Allaha, dželle šanuhu, prema svojim robovima, ne mogu vjerovati da svi grijesi mogu biti lahko oprošteni, pa i ako se pokaju. Uistinu, ljudi ne shvataju da grijesi, koje su činili u toku dvadeset godina, mogu biti oprošteni u jednom trenutku, a ja ti potvrđujem daje to lahko moguće.

Poslušaj ovaj hadis – kudsijj kojeg prenosi ashab Ebu Zerr el-Gifari, r.a.:

- Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Rekao je Allah, dželle šanuhu:

“Ko uradi dobro djelo imat će deseterostruku nagradu i više, a ko uradi loše djelo – imat će jedan grijeh ili ću mu oprostiti. Ko uradi grijeha kolka je Zemlja, pa Me sretne ne pripisujući MIi druga (širk), učinit ću mu toliko (koliko ima grijeha) oprosta. Kada se Moj rob Meni približi za jedan pedalj – Ja se njemu približim za jedan aršin (podlakticu), a ako se on Meni približi za jedan aršin – Ja se njemu približim za jedan hvat (hvat raširenih ruku), a kad on Meni ide hodom – Ja njemu idem trčeći.” (Hadis, bilježi ga imam Ahmed u Musnedu)

Jedan čovjek za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je sumnjao u ove riječi, pa je rekao: “O Allahov Poslaniče, ja sam čovjek koji mnogo čini prijestupa prema Allahu, dželle šanuhu On mi je poručio i naredio, a ja Mu činim grijeh.” Pa mu je Allahov Poslanik, . s.a.v.s, rekao: “Pokaj se!” Čovjek reče: “Zar će mi Allah, dželle šanuhu, oprostit sve moje grijehe i prijestupe?” Reče: “Da!” Pa je čovjek otišao trčući u vičući: “Allah je Najveći, On i je sve grijehe i prijestupe oprostio.”

Napomena: Ako ne vjeruješ da Allah, dželle šanuhu, prima pokajanje, time niječeš jedno od Njegovih svojstava. Zar nije Allahovo, dželle šanuhu, ime: Et – Tewwab – Onaj Koji prima pokajanje. Znači, ako sumnjaš u ovu stvar, to je kao da sumnjaš da je Et – Tewwab od Allahovih, dželle šanuhu, imena. Znači: sama pomisao da ti Allah, dželle šanuhu, neće oprostiti grijehe – je grijeh.

Dakle, šejtan se ismijava sa tobom i uvaljuje te u nove grijehe. Zato kažu: - Kada na hadžu silaziš sa Arefata, ne smiješ nikako kazati: “Osjećam kao da mi Allah, dželle šanuhu, nije oprostio grijehe,” jer će ti to biti prvi grijeh nakon oprosta svih grijeha.