U tom periodu sam posjetila jednu libansku porodicu koja živi u Australiji. Kod njih sam gledala ramazansku seriju o čednosti i vidjela adresu sajta. Bila sam jako potrešena, jer se serija obraćala direktno meni. Zato vam šaljem pitanje: Da li je moguće da me Allah prihvati i da Mu se vratim?“
Kada mi je stiglo ovo pismo, pomislio sam: Subhanallah, koliko god ljudska duša bila na dnu, ona žudi za Allahom. Ako god stomak žudi za hranom, tako i duša žudi za Allahom. Poslao sam odgovor u kome sam napisao da će joj Allah, inšallah, primiti pokajanje i ukazao na uvjete pokajanja.
Za dva dana me je pozvala: „Pokajala sam se, ostavila sam prijatelja, i više ga nikad neću vidjeti.“
Nakon dva dana me je ponovo pozvala: „Želim naučiti klanjati namaz.“
Ponovo me je pozvala nakon dva dana i rekla: „Željela bih neke kasete s učenjem Kur'ana. “Poslao sam joj kasete šejhova Adžemija i Mešari Rašida, medinski Mushaf i cio komplet kaseta.
Sljedeći put me je pozvala nedjelju dana kasnije i kazala da se odrekla titule kraljice ljepote, a zatim me, nakon četiri dana, iznenadila rekavši: „Obukla sam hidžab.“
Priča se još ne završava, za dva dana me je iznova pozvala: „Osjetila sam snažan bol i otišla ljekaru. Rekao mi je da bolujem od raka mozga, te da mi je ostalo još nekoliko dana.“
Sara će u petak ući u operacionu salu u Australiji da bi joj hitno bila izvršena operacija mozga. Operacija je uspješna samo kod 20% operiranih, kako tvrde tamošnji ljekari.
Tako kažu ljekari, a ona mi je poslala pismo u kome veli nešto što ni pobožnjaci ni učenjaci nisu u stanju kazati: „Radujem se susretu s Allahom. Radujem se što sam se pokajala prije nego sam saznala za bolest. Ne znam da li će roditelji saznati šta se sa mnom dogodilo, jer me veoma rijetko pozivaju. Pokajnica sam tek tri nedjelje, a griješila sam prema Allahu dvadeset godina. Moli Allaha da me upiše u stanovnike Dženneta; a ako preživim, da služim islamu na vašem sajtu, jer je on moj prozor u islam.“

Slavljen neka je Allah Koji upućuje Svoje robove i prima im pokajanje kako bi im se smilovao prostranom milošću.
Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Allahu naš, daj nam nagradu u iskušenjima i daj da mi koji ostajemo budemo bolji od nje. Sara je umrla u 22. godini života. Ukopana je na muslimanskom groblju u Novom Zelandu. Klanjali su joj dženaze-namaz. Pred operacije mi je poslala kraće pismo: „Dvadeset dvije godine sam živjela daleko od Allaha, ali sam se pokajala tek prije tri nedjelje. Uzimam vas za svjedoke da sam se pokajala Allahu, ostavila prijatelja i posao u baru, takmičenje za kraljicu ljepote, obukla hidžab i počela klanjati. Uzimam vas za svjedoka da sam sve ovo uradila radi svoga Gospodara. Ne poznajem druge muslimane osim vas i ljudi sa ovog sajta, pa vas molim da molite Allaha da mi oprosti. Molite Allaha da uputi moju majku, jer ona o meni ne zna ništa.“
Molim vas, učinite koliko možete dobrih djela: hadž, umru, sadaku i dovu i pošaljite ih Sari.

Jeste li vidjeli Allahovu milost prema robovima? Njoj je bilo propisano da umre u tom trenutku, ali je Allah propisao Sebi milost i učinio da se pokaje i ostavi sve grijehe samo tri nedjelje pred smrt.
Uzvišeni Allah kaže:
إِنَّ فِي ذَلِكَ لَذِكْرَى لِمَن كَانَ لَهُ قَلْبٌ أَوْ أَلْقَى السَّمْعَ وَهُوَ شَهِيدٌ
U tome je, zaista, pouka za onoga ko srce ima ili ko sluša, a priseban je.